1.

Pojam I sadrzaj subjektivnog prava

 

 

Subjektivno pravo je vlast koju jedna stranka ima u odnosu na drugu, sa kojom stoji u pravnom  
odnosu. Na osnovu toga ona trazi od druge strane izvesno davanje, cinjenje ili necinjenje, odnosno 
uzdrzavanje. Subjektivno pravo mora imati svog nosioca: ne postoji neka “besubjektna” subjektivna 
prava. Objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema nekog pravnog subjekta koji bi 
bio njegov nosilac. Mora da ima zahtev, on je mogucnost da se subjektivno pravo prinudnim putem  
ostvari, tuzbom kod suda. Mora da ima obavezu, ona se sastoji u odredjenom cinjenju ili propustanju  
obaveznog   lica   u   pravnom   odnosu.   Obaveze   mogu   da   proizidju   iz   pravne   norme   kojom   se 
odredjenim licima namece obaveza , pri cemu ne nastaje nikakvo subjektivno pravo za druga lica.

2.

Pravno stanje

 

 

Pravno stanje je odnos ka zivotnim dobrima, koji jos ne sacinjavaju prava vec  stepene u zasnivanju 
prava, koji kad izvesni dalji dogadjaji nastupe, vode postojanju subektivnog prava. Npr. odrzaj tj.  
nacin     za   sticanje   svojine   kada   jedno   lice   na   osnovu   cinjenice   da   je   stvar   steklo   zakonskim  
ugovorom, ukoliko je savesno, uz odredjeni protok vremena postaje vlasnik stvari, iako je lice od 
koga je pribavio stvar bilo nevlasnik.

3.

Pravna moc

 

 

Pod pravnom moci podrazumeva se pravo odredjenog lica sa jednostranom izjavom volje stvori  
pravni odnos izmedju sebe I drugog lica ili da ga sadrzinski blize odredi, izmeni ili ukine. Pravna 
moc se po pravilu ne moze samostalno prenositi na drugo lice, vec je ona vezana za pravni polozaj u  
konkretnom pravnom odnosu i moze preci na drugo lice na koga predje taj pravni odnos.  Pravna  
moc se mora vrsiti u strogom roku, imace se gubi.

4.

Pravni polozaj ili status

 

 

Pravni status cini nskup okolnosti u vezi sa jednim lice mod kojih zavisi njegova mogucnost da bude  
titular   nekog   subjektivnog   prava.   To   je   mogucnost  lica   da   bude   kompetentno   u   vrsenju   svojih 
subjektivnih prava kao I njegova mogucnost da svoja prava stiti pred sudom.  U pravni status jednog 
lica spadaju: pravna, poslovna, deliktna, procesna sposobnost I tako dalje.

5.

Podela na apsolutna I relativna prava

 

 

Podela subjektivnih prava na apsolutna I relativna izvrsena je po formalnom kriterijumu – da li je 
broj obaveznih lica na koje se pravo odnosi neogranicen ili odredjen, da li se vrsenjem subjektivnog  
prava obavezuje jedno ili dva lica… Kod apsolutnih prava:   1. Pravo ovlascenog lica odgovara 
obavezi svih ostalih lica, 2. Broj tih obaveznih lica nije odredjen, 3. Njihola obaveza je negativna, 4.  
Odnos titulara prema svim ostalim licima nije konkretizovan, 5. Obaveza odgovara subjektivnom 
pravu, a ne ovlascenju iz subjektivnog prava, 6. Obaveza trecih lica je neimovinska, negatiovna I  
sastoji se u uzdrzavanju, 7. Apsolutna prava ne zastarevaju, 8. Zahtev kod apsolutnih prava nastoje  
tek njihovom povredom. 

Kod relativnih prava

 : 1. U pravnom odnosu se nalaze dva lica, ovlasceno I 

obavezno lice, 2. Dok je kod apsolutnih prava obaveza uvek negativna, kod relativnih obaveza je po  
pravilu   pozitivna,   3.   Obaveza   je   korelativna   sa   ovlascenjem   I   postoji   uvek   identitet   izmedju 
ovlascenja I prava, 4. Obaveza je imovinska, 5. Relativna prava po pravilu zastarevaju, 6. Zahtev  
kod relativnih prava nastaje kada I pravo, posto je zahtev uperen uvek prema konkretno odredjenom  
licu.

6.

Stvarna prava

 

 

Stvarna prava predstavljaju posebnu kategoriju subjektivnih gradjanskih prava ciji je neposredni  
object stvar. Kod stvarnih prava  razlikujemo dve strane prava – unutrasnju I spoljasnju. Kod prava  
svojine unutrasnja strana je odnos subjekta prema stvari, a spoljasnju stranu cini odnos subjekata 
prema drugim licima. Za stvarna prava vazi nacelo  

numerus clauses

, sto znaci da je broj stvarnih 

prava taksativno odredjen u zakonu.

7.

Licna prava

 

 

U dobra koja pravni poredak stiti ne spadaju samo stvari I ljudske radnje na kojima se zasnivaju  
stvarna I obligaciona prava, vec I proizvodi ljudskog duha, pa I sama covekova licnost I njegova 
licna dobra. Ova dobra uzivaju zastitu upravnog I krivicnog prava, ali ta zastita mora da budu  
kompletirana u slucaju potrebe I u oblasti gradjanskog prava, kroz naknadu stete iz delikta. Povreda 
prava licnosti I njihovih licnih dobara, zivota, zdravlja, casti, slobode, intimne sfere, oduvek je vise  
ili manje uzivala zastitu pravnog poretka – krivicnopravnu I gradjanskopravnu.

8.

Autorsko pravo (pravo autorstva)

 

 

Autor nekog dela iz oblasti nauke, knjizevnosti, umetnosti Ili drugih oblasti stvaralastva ima pravo 
da mu se prizna autorstvo odn. uziva zastitu ukoliko mu neko osporava autorstvo ili ga pripisuje bilo 
kom   drugom   licu.   Autorsko   pravo   se   bavi   zastitom   proizvoda   ljudskog   uma   I   duha,   zastitom 
autorskog dela. Ona se deli na: 

1.

 

Imovinskopravna

 

komponenta

 – autor ima pravo na ekonomsko 

iskoriscavanje   dela,   odn.   na   ostvarenje   imovinskih   koristi   od   svog   dela,   jer   se   time   podstice 
kreativnost autora I kvalitet dela. Ugovori kojima autor prenosi imovinsku komponentu svog dela  
naziva   se   nacelno  

autorskim   ugovorom.   Svi   autorski   ugovori   su   formalin   pravni   poslovi.

 

2. 

Licnopravna,   odn.   moralnopravna   komponenta

  –   ona   podrazumeva   pet   elementa:   a)Pravo   na 

objavljivanje dela znaci da je samo autor, odn. posle njegove smrti ,njegovi  naslednici, ovlascen da 
delo  publikuje.  b)Pravo  priznavanja  autorstva je  pravo  autora  da se  delo  veze za njegovo  ime.  
v)Pravo na nepovredivosti dela je pravo autora da ocuva delo u onom obliku, sa onom sadrzinom  
kako  ga  je on  stvorio.    g)Pravo  iskljucive  upotrebe  dela  odn.  autor ima pravo  da  se  uspostavi  
nedostojnoj upotrebi dela. d)Pravo pokajanja je pravo autora da delo povuce iz javnosti kako bi  
izvrsio odgovarajuce izmene I dopune.

9.

Pravo industrijske svojine

 

 

Termin industrijske svojine je nastao u Francuskoj, ali je danas opste prihvacen u uporednom pravu. 
Pravo industrijske svojine je skup pravila koja stiti proizvode invencije ljudskog duha I uma, a koji  
su   primenljivi   u   industrijskoj   proizvodnji   na   neposredan   ili   posredan   nacin.  Pravo   industrijske 
svojine je raznovrsno I najcesce se svrstava u tri grupe: pronalazacko pravo, znaci razlikovanja, 
pravo suzbijanja nelojalne konkurencije.

10.

Pronalazacko pravo (pravo na patent)

 

 

Pronalazak je novo resenje odredjenog tehnickog problema koje je primenljivo u industrijskoj ili 
drugoj privrednojdelatnosti a koje je priznato odgovarajucem postupku. Pronalazak odn. patent mora 
predstavljati   novo   I   inventivno   tehnicko   –   tehnolosko   resenje   I   mora   biti   odmah   prakticno 
primenljiv.   Mali   patent   je   novo   tehnicko   I   primenljivo   resenje   ostvareno   sa   nizim   stepenom 
inventivnosti u odnosu na patent. Kada se ispune uslovi da pronalazak dobije status patenta, fizicko 
ili pravno lice dobija patentnu ispravu. 

11.

Know how

 

 

Know   how   (znati  –   kako)   predstavlja   odredjenu   celinu   tehnickog   znanja   stecenog   iskustvenom 
primenom u industrijskoj ili zanatskoj proizvodnji, koja omogucava kvalitetniju ili brzu proizvodnju 
ili pak ostvarenje usteda u proizvodnji isl. Know how se najcesce prenosi ugovorom o licenci.

12.

Pravo na uzorak I model

 

 

Uzroci I modeli uzivaju posebnu pravnu zastitu. Uzorak je nova slika ili crtez koji se moze iskoristiti  
tako   sto   ce   biti   prenet   na   odredjeni   industrijski   ili   zanatski   proizvod.   Uzorak   je   uvek 
dvodimenzionalan.   Model   je   novi   oblik   industrijskog   ili   zanatskog   proizvoda,   odn.   dela   tog  
proizvoda, npr. automobile, klavir, ikrasni predmeti idr.

13.

Pravo na zig

 

 

Zig je robin ili usluzni znak koji je registrovan, te time pravno zasticen. Ukoliko neki proizvodjac  
stavlja na svoje proizvode odredjeni znak u cilju isticanja razlike u odnosu na istu ili slicnu robu 
koju   proizvodi   drugi   proizvodjac,   odn.   proizvodjaci   ili   vrsilac   usluzne   delatnosti     svoje   usluge 
reklamira I vrsi pod odredjenim znakom kako bi se razlikovao od drugih davalaca istih ili slicnih  
usluga, onda je jednostavno rec o zigu.

14.

Pravo na geografsku oznaku porekla proizvoda

 

 

Odredjeni proizvodi bolje prodju na trzistu u zavisnosti od geografskog porekla. Razlozi mogu biti 
razliciti npr. veliki broj suncanih dana utice na kvalitet grozdja pa time I vina sa takvog podrucja, ili 
na to utice ne samo priroda vec I posebna iskustva I velika tradicija, ili uz sve to I zdrava I prirodna  
ishrana zivotinja. U nasem pravu ovo pravo nastaje upisom u Registar oznaka porekla proizvoda ili  
Saveznom zavodu za patente, a na predlog zainteresovanog lica ili Privredne komore.

15.

Pravo na znak kvaliteta

 

 

Privredna organizacija moze svojim opstim aktom utvrditi da na svoje proizvode, koji koji imaju 
odredjeni stepen kvaliteta, stavlja odredjeni znak kvaliteta I podneti predlog za upis tog znaka u  
Registar zasticenih zakona kvaliteta pri Saveznom zavodu patente. Upis u Registar predlagac dobija 
iskljucivo pravo prenosa znaka kvaliteta. Taj znak moze biti razlicito koncipiran.

16.

Prenosiva I neprenosiva prava

 

 

Subjektivna prava se dele na prenosiva I licna – neprenosiva prava. Vecina subjektivnih gradjanskih  
prava sup o pravili prenosiva prava. Prava koja su usko povezana sa svojim subjektom I koja se ne 
mogu   prenositi   nazivaju   se   licnim   pravima.   Tu   spadaju   ugovori  zakljuceni   s  obzirom   na   licne  
kvalitete ugovaraca, recimo slika koju izgradjuje poznati umetnik. Sva ova licna prava ne mogu se  
prenositi I nasledjivati iako su imovinska. To su licna imovinska prava.

17.

Samostalna I nesamostalna prava

 

 

Pravo koje zavisi od nekog drugog prava zove se akcesorno pravo ili sporedno pravo. Akcesorna 
prava su:zalozno pravo, jemstvo, pravo na ugovornu kaznu. Akcesorno pravo ne moze nastati bez 
glavnog prava. Sa greskom glavnog prava nestaje I akcesorno pravo.

18.

Prava koja su konacno nastala I prava u nastajanju

Vrlo   cesto   za   nastanak   odredjenog   prava   mora   postojati   skup   vise   cinjenica.   Ukoliko   je   vise 
cinjenica nastupilo, pravo u nastajanju se sve vise priblizava konacnom uspostavljanju. Takva prava 
u nastajanju nazivaju se “prava u ocekivanju”, “pravna stanja”, “pendentni odnos”..

19.

Vrsenje I zastita prava

 

 

Pod vrsenjem prava podrazumevamo ponasanje ovlascenog lica koje odgovara sadrzaju njegovog  
prava. Apsolutna prava se vrse preko svojine, drzanjem, koriscenjem, otudjenjem, ostvarenjem prava 
svojine prema obaveznom licu ili zahtevom za prestanak smetanja svojine. Vrsenje relativnih prava  
sastoji se u zahtevu za ispunjenje cinidbe, opomeni, prebiranju duga za dug, preduzimanju radnji 
koje dovode do zadovoljenja putem prinudnog izvrsenja itd. Pravo vrsi obicno subject kome on 
pripada.

20.

Stvarne granice u vrsenju subjektivnih prava(NEMA)

21.

Zabrana zloupotrebe prava I nacelo savesnosti I postenja

 

 

Nema subjektivnog prava koje je neograniceno. Cak I pravo svojine, kao najpotpunije pravo na  
stvari   moze   vrsiti   u   granicama   odredjenim   zakonom   .   tuzbena   prava   za   razliku   od   apsolutnih, 
uperena   su   samo   protiv   odredjenog   lica   –   duznika   I   odnose   se   samo   na   odredjenu   cinidbu. 
ogranicena   stvarna   prava   daju   svom   titularu   samo     ogranicena   ovlascenja:   tako   zalozno   pravo 
ovlascuje titulara samo na unovcenje zalozene stvari.

22.

Vrenemske granice u vrsenju subjektivnih prava.( NEMA)

23.

Prekluzivni rokovi

 

 

Prekluzivni   ili   strogi   rokovi   vaze   za   pravne   moci   odnosno   preobrazajna   prava.   Ona   su   tako  
vremenski ogranicena da se ne vrse u odredjenom roku, posle isteka tog roka se gase. Prekluzivni 
rok istice poslednjeg dana, cak a kada poslednji dan pada na praznik. Oni su zakonski odredjeni za  
vrsenje prava prece kupovine, ”prodavac je duzan obavestiti kupca na pouzdan nacin o svojoj odluci  
da se koristi pravom prece kupovine u roku od mesec dana, racunajuci od dana kad ga ja prodavac  
obavestio o nameravanoj prodaji trecem licu”.

24.

Zastarelost 

 

 

Zastarelost predstavlja jedno ogranicenje u vrsenju prava, koje se sastoji u proteku vremena, usled  
koga nastaje gubljenje zahteva, odnosno tuzbe u materijalnom smislu. Smisao I cilja zastarelosti su:  
1. Obezbedjivanje opste pravne sigurnosti, 2. Da bi se duznik zastitio od teskoca dokazivanja koje 
nastaju ako se tvrdi, npr. da nije naplacen dug od pre 20 godina, 3. Zastareloscu se vrsi pritisak na 
stranke da svoja prava vrse, 4. I javni interesi govore u prilog zastarelosti. 

25.

Vremenski rok za nastupanje zastarelosti

 

 

Zakon kod odredjivanja rokova zastarelosti rukovodi idejom da pojedina potrazivanja imaju razlicite 
karakteristike, pa ih poverilac ne mora  podjednako brzo ostvariti. Sve rokove zastarelosti delimo na 
opste (duze) i socijalne ili vanredne (krace). Duzi rok od desetogodisnjeg predvidjen je za naknadu 
stete prouzrokovane krivicnim delom kada je za krivicno delo odredjeni duzi rok zastarelosti od 
civilnog roka.

26.

Zastarelost samog prava

 

 

Zastarelost osnovnog   prava iz koga proisticu povremena potrazivanja ne povlaci samo gubitak  
prava na zahtev buducih povremenih potrazivanja, vec se gubi I pravo zahtevati ona povremena  
potrazivanja koja su vec dospela pre nastanka ove zastarelosti. Kada zastari samo osnovno pravo, po  
isteku pet godina racunajuci od dospelosti najstarijeg ispunjenog povremenog potrazivanja posle  
koga duznik nije poveriocu nista platio, pa duznik nakon nekog vremena pocne sa placenjem, ne 
moze traziti povracaj novca.
Ako duznik pre isteka roka zastarelosti pocne da placa povremena potrazivanja, to ima dejstvo  
prekida roka zastarelosti.

27.

Potrazivanje naknade stete

 

 

Za   zastitu   najpre   predvidja   trogodisnji   subjektivni   rok   zastarelosti   za   potrazivanje   naknade 
prouzrokovane stete, vezujuci taj rok za dve okolnosti: za saznanje ostecenika za stetu I za lice koje 
je stetu prouzrokovalo. Trogodisnji rok zastarelosti pocinje da tece od momenta saznanja ostecenika 
za ove okolnosti. Rokovi zastarelosti za naknadu stete izuzetno su duzi ako je steta prouzrokovana  
krivicnim delom.

28.

Zastoj zastarelosti

 

 

 Vreme zastoja zastarevanja se ne racuna u rok zastarelosti.  Zastoj zastarevanja se zasniva na ideji 
da poverilac ne mora biti jedno odredjeno vreme u stanju da svoje pravo ostvari – 

agree non valenti 

non currit praeskriptio.

 Prema zakonu zastarelost ne tece: 1. Izmedju bracnih drugova, ukoliko je 

izmedju njih nastalo neko potrazivanje pre sklapanja braka, 2. Izmedju roditelja I dece dok traje  
roditeljsko   pravo,   3.   Ni   izmedju   sticenika   I   njegovog   staraoca   kao   I   organa   starateljstva,4.   Ni  
izmedju lica koje zive u bracnoj zajednici.

29.

Prekid zastarevanja

 

 

Dejstvo priznanja duga – priznavan je duga kao razlog za prekid zastarevanja predstavlja izjavu ili  
radnju duznika kojom on poveriocu priznaje dug. Priznavanje duga bilo da se vrsi na posredan ili  
neposredan nacin mora biti ucinjeno da se njome jasno ocekuje I manifestuje volja duznika da dug  
priznaje ma I davanje otplate, kamata I sl. Delovanje tuzbe na zastarelost – prekid zastarelosti se  
moze izraziti ne samo podizanjem tuzbe vec podrazumevanjem drugih radnji od strane poverioca 
protiv duznika pred sudom ili drugim nadfleznim organom. 

30.

Pravne cinjenice 

 

 

Pravna norma je zapovest umerena na odredjeno ponasanje. Ona se sastoji iz dispozicije I sankcije.  
Dispozicija obuhvata apstraktne pravne cinjenice iza kojih sledi pravna posledica. U dispoziciji se  
odredjuje da ukoliko bilo ko drugom licu nanese stetu, pretrpece pravnu sankciju tako sto ce tu stetu 
morati da nadoknadi. U savremenoj nauci zastupljeno je shvatanje prema kome se pravne cinjenice 
dele u cetiri grupe: prirodni dogadjaji (rodjenje, zastarelost), ljudske radnje (cinjenje stete), osobine  
(sat koji kasni) i pravni odnosi. U materiji gradjanskog prava norme su gradjanskopravne prirode I 
sadrzine su u gradjanskom zakonodavstvu.

31.

Pravne pretpostavke I fikcije

 

 

Pravne fikcije su takve pravne cinjenice kod kojih se uzima da nesto postoji iako ne postoji, kod 
kojih se fingira postojanje ili nepostojanje. U ovakvim slucajevima se fingiraju cinjenice kako bi 
mogao   da   nastane   jedan   gradjanskopravni   odnos.   Razlika   izmedju   pravne   fikcije   i   pravne 
pretpostavke   sastoji   se   u   tome   sto:   sto   se   pravne   pretpostavka   bazira   na   verovatnoci   da   jedna 
cinjenica postoji, a kod fikzije se svesno fingira, zamislja da jedna cinjenica postoji, iako se zna da to 
nije tako.

32.

Originalno I derivativno sticanje

 

 

Prava   nastaju,   prenose  se,   opterecuju,   menjaju   I   prestaju.   Sticanje   prava  vrsi  se   neposredno   na 
osnovu   zakonskih   propisa   ili   na   osnovu   volje   stranaka.   Divergentno   sticanje   je   povezano   sa 
promenom pravnog subjekta: pravnim sledovanjem – sukcesijom. Raniji pravni subjekat I sadasnji 
stoje jedan prema drugom kao pravni prethodnik I pravni sledbenik. Originalno sticanje postoji ako  
pravo sticanja ne pociva napravu prethodnika. To je uvek slucaj ako pravo ovog sadrzaja ne postoji u 
momentu sticanja.

33.

Pravni promet I vrste pravnog prometa

 

 

Sredstva pravnog predmeta tj. prava kojima se vrsi ovaj predmet su obligaciona prava, narocito  
ugovorom. Apsolutna prava su predmet pravnog prometa, a pravni poslovi kojima se pravni promet 
vrsi, sredstva su pravnog prometa. Kod pravnog prometa razlikujemo tri forme: translativni – postoji 
onda ako se jedno pravo u svom punom obimu prenese na nov subjekat, tako da je dosadasnji pravni  
subjekat definitivno izgubio pravo – preneta je svojina na automobilu od strane prodavca kupcu. 
Konstituitivni – postoji kad sene prenosi cello pravo titular, vec se iz njegovih sadrzaja izdvaja jedno  
uze pravo I istovremeno prenosi na novi subjekat.

34.

Osnov I nacin sticanja

 

 

Ugovorom, odnosno pravnim poslom vrsi se pravni promet, prenosi se jedno apsolutno pravo sa  
jednog lica na drugo. Po svom karakteru ugovor stvara pravne odnose samo izmedju strana lica. 
Najpre se zakljucuje ugovor na osnovu kojeg nastaje obaveza za otudjioca da prenese pravo svojine I 
preda stvar pribaviocu. Zatim se vrsi predaja stvari, drugi akt, na osnovu koga otudjilac ispunjava  
svoju obavezu I prenosi pravo svojine,. Predaja sluzi u ocima svakog lica kao akt kojim se izrazava 
prenos te stvari u svojinu pribavioca.

35.

Prestanak I promena prava

 

 

Pravni poredak odredjuje uslove, pa ako su oni ispunjeni nastupa sticanje prava ili prestanak. Neke  
pravne cinjenice gase pravo same po sebi, npr. isplata.  Prestanak prava moze cesto da nastupi bez 
volje ovlascenog lica. Promena prava vrsi se nacelno na osnovu ugovora I izuzetno promena se moze 
vrsiti jednostranim pravnim poslom ili po sili samog zakona kada nastupe odredjeni dogadjaji za  
koje zakon vezuje promenu vec postojeceg pravnog odnosa.

36.

Pravne radnje slicne pravnim poslovima – cinovi volje,…saopstenja I realni akti

 

 

Cinovi volje spadaju u pravne poslove ali u sirem smislu. Ponekad se jednostavno svrstavaju u 
radnje slicne pravnim polovima. Njihova specificnost sastoji se u tome sto kod pravnih poslova u 
uzem   smislu   izjava   volje   uvek   ima   za   cilj   da   drugome   nesto   saopsti,   a   to   podrazumeva   akt 
objavljivanja.  Saopstanja  mogu  biti:  saopstanje volje –  jeste  izjava  volje,  ali  nije  pravni  posao. 
Saopstenje volje izaziva odredjene, zakonske, posledice bez obzira na stvarnu volju lica koje ju je 
izjavio. Saopstenje zamisli – nije izjava volje vec izvestaj o odredjenim cinjenicama koji ima pravni  
znacaj. Realni akti nemaju za cilj da saopste drugome nesto sto je pravno relativno, ali ipak izazivaju  
pravne poslrdice.

37. Pravne radnje 

Pravni posao je, kako je receno, izjava jedne ili vise volja, kojima pravni poredak priznaje pravno 
dejstvo koje se sastoji u promeni subjektivnih gradjanskih prava. To naravno, znaci da je to jedna 
smislena izjava volje koja podrazumeva animus -  nameru pravnog subjekta za odredjenim efektom, 
odredjenom pravnom posledicom.
Za razliku od pravnog posla, kod pravne radnje nije bitan element namera subjekta da proizvede 
upravo odredjenu pravnu posledicu.

38. Izjava volje 

Izjava volje je izražavanje spoljnim znacima određenog psihičkog stanja (namere i svesti) jednog 
(fizickog ilipravnog) lica koje je relevantno za nastanak, izmenu ili prestanak 
određenogobligacionog odnosa. Da bi nastao, izmenio se ili prestao obligacioni odnosizjava volje 
mora biti slobodna, ozbiljna (a ne izrečena u šali), stvarna (a nesimulovana) i da ima za predmet 
prestaciju koja je moguća.
Volja se može izraziti na dva načina, aktivnim, ali i pasivnim ponašanjem. Aktivnim ponasanjem 
volja se moze izjaviti na dva nacina: izrecno ili konkludentno. Izrecna izjava volje je izjava kojom 
subjekt, izjavilac neposredno pokazuje odredjenu nameru, tako da njeno posebno tumacenje nije 
potrebno. Konkludentno izrazavanje jeste precutno izjavljivanje volje. Oblik izražavanja volje nije 
bitan, ali pod uslovom da se, prema okolnostima slučaja, pouzdano može zaključiti da volja za 
zaključenje ugovora zaista postoji. Pravilo je da se volja izražava aktivnim ponašanjem, ali kao i 
svako pravilo, i ovo trpi neke izuzetke.

39. Tumačenje izjave volje 

• Prosto tumačenje – tekst izjave. 
• Prava namera.
• Zajednička namera ugovarača.
• Dobročini pravni poslovi se tumače u smislu koji je manje težak za dužnika. 
• Specijalna pravila tumačenja – formuralni ugovori. 
• Ako se upotrebom svih pravila tumačenja ipak ne može doći do smisla izjave volje, pravi posao je 
ništav, zbog neodređenosti. 

40. Predmet 

Predmet pravnog posla je ono šta se posao odnosi. Davanje, činjenje, nečinjenje, uzdržavanje. 
Pravni posao se preduzima s ciljem ostvarenja neke izmene u gradjanskim subjektivnim pravima, 
dakle da bi bo izvrsen. S druge strane, da bi, sa stanovista predmeta, pravni posao mogao biti 
izvrsen, on mora biti punovazan, a da bi posao bio punovazan neophodno je, u stvari, da predmet 
pravnog posla ima odredjene osobine: da bude moguc, dopusten i odredjen. Predmet nije dopušten, 
ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima. 

41. Kauza 

Kauza odgovara na pitanje zašto dugujemo (cur debetur), koji je razlog našeg ugovornog 
obvezivanja. Sa društvenog gledišta kauza ima racionalnu ulogu, ali sa stanovišta prava često je 
fungirala kao imaginaran pojam. Pravo se u prvom redu interesuje za dejstvo ugovora, a manje za 
razloge i motive njegovog nastanka ispoljenih u najrazličitijim mogućim filozofskim, društvenim, 
privrednim, psihološkim, pravnim i drugim razlozima. Prema klasicnom shvatanju, ciji je tvorac 
francuski civilista Doma, kauza je cilj kome stranke teze pri sacinjavanju ugovora i preuzimanja 
ugovornih obaveza. 

42. Jednostrani, dvostrani i višestrani pravni poslovi 

Jenostrani pravni poslovi nastaju izjavnom volje samo jedne strane. Na primer testament ili javno 
obećanje nagrade. Kod ovih pravnih poslova autonomija dolazi do punog izražaja, jer se pravni 
interes davaoca izjave volje ne suprotstavlja opravdanim interesima drugih pravnih 
subjekata.Dvostrani pravni poslovi nastaju saglasnošću volje dve strana, koje stoje jedna prema 
drugoj. Njima se najčešće ostvaruju suprotni interesi pravnih subjekata i zatoautonomija volje mora 
da trpi odredjena ograničenja. Dvostrani pravni poslovi – ugovorisu danas najčešći i najvažniji 
instrumenti pravnog prometa. Najznačajniji ugovori sukupoprodaja, razmena, poklon, zajam, zakup, 
ostava i drugi. Višestranim pravnim poslovima se u nauci smatraju odredjena udruživanja pravnih 
subjekata kojima se teži ostvarenju zajedničkog cilja. S tim u vezi posebnu vrstu poslova 
predstavljaju takozvane odluke. Odluke su rezultati izjava volje udruženih licakoje podležu 
posebnom postupku i pravilima. Kada je reč o višestranim pravnim poslovima tu važe posebna 
pravila koja su sadržana u privrednom pravu i koja čestoznačajno odstupaju od opštih pravila 
gradjanskog prava.

43. Teretni i dobročini pravni poslovi 

Teretni i dobročini pravni poslovi se označavaju i kao poslovi sa naknadom i beznaknade. Kriterijum 
podele sastoji se u tome da li lice, koje na osnovu pravnog lica, imaobavezu da izvrši neku pravnu 
činidbu, dobija za nju naknadu ili ne dobija. Kod teretnih pravnih poslova sa naknadom subjekat 
dobija naknadu za prestaciju na koju se obavezao,dok kod dobročini bez naknade to nije slučaj. 
Tipični teretni poslovi jesu kupoprodaja,zakup, razmena, ugovor o doživotnom izdržavanju, zajam 
sa kamatom, a dobročini : poklon, posluga, beskamatni zajam, testament i slično. Dobročini poslovi 
se po pravilu zaključuju s obzirom na lična svojstva najmanje jedne ugovorne strane, kod njih nema 
odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke, jer nema uzajamnosti davanja.Teretni poslovi se po 
pravilu ne zaključuju tako što će se voditi računa o ličnimosobinama ugovarača, oni podrazumevaju 
odgovornost stranaka za materijalne i pravnenedostatke.

44. Kauzalni i apstraktni pravni poslovi 

Kauzalni su oni pravni poslovi iz kojih se vidi da li se obavezuje samo jedna stranka (npr. poklon) ili 
se obavezuje i druga strana i u čemu se sastoji njena obaveza, kao što je to kod kupoprodaje, trampe, 
zakupa, zajma, ostave.
Apstraktni pravni poslovi su formalni jednostrano obavezni poslovi iz kojih se ne vidi da li se 
obavezuje i druga strana i u čemu se sastoji njena obaveza.
Kod kauzalnih vidljiv osnov, svrha. Kod apstraktnih kauza je nevidljiva (menica). Apstraktni 
poslova ubrzavaju promet. Položaj poverioca je bolji, jer u sporu ne mora dokazivati osnov. iustus 
titulus i modus acquirendi.
Znacaj podele je sledeci: apstraktni poslovi ubrzavaju pravni promet; polozaj poverioca je povoljniji 
jer, u slucaju spora, ne mora dokazivati osnov duznikove obaveze, odnosno teret dokazivanja nije na 
tuziocu, vec na duzniku koji mora dokazivati da je neosnovano tuzen, a sudski postupak traje krace u 
odnosu na parnice povodom kauzalnih poslova; svi apstraktni pravni poslovi su formalni, ali ne i 
obrnuto.

45. Formalni i neformalni pravni poslovi 

Formalni pravni poslovi jesu oni pravni poslovi za čiju punovažnost zakonzahteva da izjava volje 
bude data u odgovarajućoj formi. Elementi forme razlikuju se od posla do posla: pismena forma, 
forma javne isprave, predaja stvari ili prisustvo svedoka.Forma moze biti 

ad solemnitatem

 i

 ad 

probationem

. Forma 

ad solemnitatem - 

bitna forma, dakle forma je bitan uslov za punovaznost  

pravnog posla. Stoga, nepostovanje ove norme ima za posledicu nistavost pravnog posla. Forma 

ad 

probationem 

- dokazna forma, nije itan uslov za punovaznost pravnog posla i njeno nepostovanje 

nema za posledicu nistavost, vec nemogucnost da se u postupku pred sudom dokaze postojanje 
pravnog posla na drugi nacin, osim tom formom. Kod neformalnih poslova veća je mogućnost 
nedozvoljenoguticaja na slobodnu volju subjekata koji ga preduzimaju, kao i teže dokazivanje 
manavolje. Neformalni poslovi mogu biti praćeni lakomislenošću, što može imati i teških posledica 
na lica sa nedovoljnim znanjem i iskustvom.

46. Pravni poslovi među živima i pravni poslovi za slučaj smrti 

Kod pravnih poslova medju živima njihova punovažnost i pravni učinci nastaju zaživota stranaka. 
Čak i oni poslovi koji se pokreću u očekivanju činjenice smrti i čijaodredjena dejstva odpočinju tek 
posle smrti jedne strane su poslovi medju živima. Ovi poslovi predstavljaju pravilo u gradjanskom 
pravu. Na drugoj strani kod pravnih poslova za slučaj smrti sva njegova dejstvanastupaju tek nakon 
smrti stranke, kao što je to slučaj kod testamenta, poklona za slučajsmrti ili pak ugovora o 
nasledjivanju.Kod poslova za slučaj smrti apsolutno sva dejstva otpočinju tek nakon smrti lica,koje 
ga je preuzelo, odnosno smrti jedne stranke.

47. Fiducijarni pravni poslovi 

Fudicijarni pravni posao nastaje onda kada jedno lice, koje se naziva fudicijant, prenese pravno 
drugom licu-fudicijaru, ali ga ne učini definitivnim sticaocem, tako da ćefudicijar po nastupanju 
odredjenih okolnosti biti obavezan da pravo vrati fudicijantu ili daga prenese na treće lice – 
fideikomisara.Kod fudicijarnih pravnih poslova treba biti obazriv, jer se iza njih često 
krijozabranjeni pravni poslovi, na primer izigravanje fiskalnih obaveza, devizni prekršaji,izigravanje 
spoljnotrgovinskih ograničenja, oštećenje poverilaca i drugo. Fundicijarni poslovi se danas sve više 
preduzimaju jer se njima mogu postići raznikorisni efekti, ali, takodje, neki fundicijarni poslovi su 
zabranjeni.

48. Nevažeći pravni poslovi 

Nevazeci pravni poslovi definisu se kao pravni poslovi kojima u momentu nastanka nedostaje neki 
od uslova za punovaznost. Pravni poreci poznaju tri kategorije nevazecih pravnih poslova: 
nepostojeci, nistavi i rusljivi pravni poslovi.
Nepostojeći pravni poslovi su pravni poslovi kojima nedostaje neki bitan sastavni deo (element bez 
koga je posao nezamisliv): sama volja (saglasnost), predmet, forma ad solemnitatem, (npr. ako se 
nekom predaje stvar na čuvanje a ovaj misli da je dobija na poklon, pravni posao je nepostojeći).
Ništavim pravnim poslovima vređaju se opšti interesi, usled čega ih prate vrlo energične sankcije, 
koje se ogledaju pre svega u tome što ovakvi poslovi ne proizvode nikakvo pravno dejstvo. 
Rušljivim pravnim poslovima vređaju se privatni interesi, usled čega ih prate manje stroge sankcije.

49. Nepostojeći pravni poslovi 

Nepostojeći pravni poslovi su pravni poslovi kojima nedostaje neki bitan sastavni deo (element bez 
koga je posao nezamisliv): sama volja (saglasnost), predmet, forma ad solemnitatem, (npr. ako se 
nekom predaje stvar na čuvanje a ovaj misli da je dobija na poklon, pravni posao je nepostojeći). 
Kao takav ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, niti može biti konvalidiran (osnažen), ni protekom 
vremena, ni voljom stranaka, ni izvršavanjem.
Nema osnovnih uslova za nastanak, privid nastanka. To su:
1) fiktivni pravni poslovi – nisu nastali, već je kod trećeg lica stvorena lažna predstava da su nastali;
2) simulovani pravni poslovi – prikriva se neki drugi pravni posao, pravni posao koji se krije zove se 
disimulovani posao;
3) zablude o prirodi, predmetu i kauzi ugovora.

50. Ništavni pravni poslovi 

Pod nistavim pravnim poslovima podrazumevamo one pravne poslove koji su protivni prinudnim 
propisima, javnom poretku i dobrim obicajima. Ovi poslovi nistavi su samo ako cilj povredjenog 
pravila ne upucuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon o odredjenom slucaju ne propisuje sto 
drugo.
Najtipicniji slucajevi nistavog pravnog posla u nasem pravu jesu:
a) zelenaški pravni poslovi – koriste se teške okolnosti druge ugovorne strane da se ugovori za sebe 
ili nekog trećeg nesrazmerna korist;
b) pravni poslovi (ugovori) sa nemogućim obavezama – obavezivanje na činidbu koju je nemoguće 
ispuniti;
v) pravni poslovi potpuno nesposobnog lica (mlađi maloletnici – do 14 godina) – ne može biti 
otklonjena ni saglasnošću zakonskog zastupnika;
g) pravni poslovi (ugovori) koje preduzme pravno lice van okvira svoje pravne sposobnosti – ugovor 
zaključen van pravne sposobnosti nema pravno dejstvo.

51. Rušljivi pravni poslovi 

Rusljivi pravni poslovi su oni pravni poslovi kojima se prevashodno vredjaju privatni interesi 
stranaka. Oni proizvode pravna dejstva ali mogu biti ponisteni na zahtev ovlascenog lica u zakonom 
predvidjenom roku..
Rusljivi pravni poslovi jesu:
1) pravni poslovi zaključeni u zabludi – zabluda je kriva predstava o stvarnosti (kriva predstava o 
nekoj pravno relevantnoj činjenici u vezi sa pravnim poslom); samo bitna zabluda o bitnim 
svojstvima predmeta je razlog za rušljivost posla; o ličnosti – ugovornoj strani;
2)pravni poslovi zaključeni u prevari – svesno izazivanje zablude ili održavanje u zabludi; prevarena 
strana ima pravo da traži poništaj i kad nije u pitanju bitna zabluda;
3) pravni poslovi zaključeni pod pretnjom – stavljanje u izgled nekog zla na štetu učesnika u 
pravnom prometu; razlog za rušljivost je opravdan strah; pretnja mora biti ozbiljna, neotklonjiva i 
protivpravna;
4) pravni poslovi ograničeno sposobnih pravnih lica –pravni poslovi vece vrednosti koje ograniceno 
poslovno sposobno lice preduzme bez dozvole svog zakonskog zastupnika rusljivi su, i njihova 
sudbina zavisi od toga da li ce zakonski zastupnik pravni posao odobriti ili ne;
5) lezionarni ugovori  – su oni obavezni ugovori u kojima je narušena ekvivalentnost uzajamnih 
davanja (lezija – oštećenje);  rok za poništaj – 1 godina.

52. Pobijanje pravnih poslova 

Pobijanje pravnih poslova je radnja kojom poverilac otklanja od sebe posledice punovaznih 
imovinskopravnih raspolaganja svog duznika, kako bi naplatio svoje potrazivanje iz vrednosti koje 
su iz duznikove imovine presle u njegovu. Paulijanska tužba – podnosi se protiv lica u čiju je korist 
preduzeta radnja, koja se pobija.
Uslovi:
1) insolventnost dužnika – pasiva veća od aktive;
2) nesavesnost dužnika – znao ili morao znati za potraživanje i insolventnost;
3) nesavesnost trećeg lica – ovaj uslov se ne traži kod poklona i srodnika.
Rok – 1 godina za teretne poslove, a 3 godine za dobročine. Računa se od dana kad je posao 
preduzet, odnosno od dana kada ga je trebalo preduzeti (propušteni pravni posao).

53. Modaliteti pravnih poslova 

Modaliteti pravnih poslova jesu uslov, rok i nalog.
Uslov je odredba u pravnom poslu, kojom se dejstvo pravnog posla cini zavisnim od neke buduce i 
neizvesne okolnosti. Razlikujemo:
1. Odlozni i raskidni uslov;
2. Potestativni, kauzalni i mesoviti uslovi;
3. Pozitivni i negativni uslovi.
Rok je odredjen protok vremena, odnosno odredjeni trenutak u vremenu cijim protekom nastaju ili 
prestaju dejstva pravnih poslova.
Zastupništvo je vršenje pravnih poslova u tuđe ime i za tuđ račun. To znaci da prava i obaveze iz 
pravnog posla ne stice lice koje vrsi pravni posao, a koje se naziva zastupnik, vec lice u cije ime i za 
ciji racun se vrsi pravni posao - zastupani.

54. Uslov 

Uslov je odredba u pravnom poslu, kojom se dejstvo pravnog posla cini zavisnim od neke buduce i 
neizvesne okolnosti. Razlikujemo:
1. Odlozni i raskidni uslov; Odlozni uslov je onaj uslov kojim se dejstvo pravnog posla odlaze do 
nastupanja uslova. (Poklonicu mu sat ako polozi pravosudni ispit). Kod raskidnog uslova dejstvo 
pravnog posla prestaje nastupanjem uslova (Dacu ti auto na poslugu dok se tvoj ne popravi).
2. Potestativni, kauzalni i mesoviti uslovi; Protestativni uslov postoji onda kada neizvesna okolnost 
zavisi od volje stranaka (Poklonicu ti auto ako obecas da vise neces voziti motocikl). Kod kauzalnog 
uslova neizvesna okolnost ne zavisi od volje stranaka (Iznajmicu ti stan ako dobijem stipendiju za 
inostranstvo). Kod mesovitog uslova neizvesna okolnost zavisi od volje stranaka, ali i od nekog 
drugog faktora (Sahovks reprezentacija dobice posebnu premiju ako se plasira u finale svetskog 
prvenstva).
3. Pozitivni i negativni uslovi. Pozitivni uslov postoji onda kada stranke dejstva pravnog posla 
vezuju za nastupanje neke okolnosti (Prodacu ti knjigu ako polozim ispit). Kod negativnih uslova, 
dejstva pravnog posla vezuju se za nastupanje neke okolnosti (Dacu ti vikendicu na poslugu ako ne 
budem dobio slobodne dane).

55. Rok 

Rok je odredjen protok vremena, odnosno odredjeni trenutak u vremenu cijim protekom nastaju ili 
prestaju dejstva pravnih poslova. Za razliku, dakle, od uslova, kod roka se uvek radi o buducoj 
izvesnoj okolnosti. Rokovi mogu biti odlozni, ako dejstvo pravnog posla pocinje od odredjenog 
vremena ili raskidni, kada pravni posao prestaje da proizvodi pravno dejstvo po isteku odredjenog 
vremena. Na odlozne i raskidne rokove shodno se primenjuju pravila o odloznim i raskidnim 
uslovima.

56. Zastupništvo 

Zastupništvo je vršenje pravnih poslova u tuđe ime i za tuđ račun. To znaci da prava i obaveze iz 
pravnog posla ne stice lice koje vrsi pravni posao, a koje se naziva zastupnik, vec lice u cije ime i za 
ciji racun se vrsi pravni posao - zastupani. Da bi zastupak mogao u ime i za racun zastupanog da 
preduzima pravne poslove, potrebno je da ima ovlascenje, cije granice ne sme da prekoraci.
U nacelu, moguce je preduzeti svati pravni posao preko zastupnika. Postoje izuzeci od ovog pravila. 
Zavestanje se nikad ne moze saciniti preko zastupnika. 
Od zastupnistva treba razlikovati posredovanje i komision. Kod posredovanja, posrednik se 
obavezuje da ce svog nalogodavca dovesti u vezu sa licem koje bi pregovaralo o zakljucenju 
ugovora. Komisionar se pak obavezuje da u svoje ime, ali i za racun svog komitenta preduzme neki 
pravni posao.
Ovlascenje za zastupanje moze imati svoj osnov u ugovoru izmedju zastupnika i zastupanog, u 
sudskoj odluci, statutu pravnog lica ili neposredno u zakonskoj normi. Stoga razlikujemo ugovorno, 
sudsko, statutarno i zakonsko zastupnistvo.

57. Građansko pravni delikt 

Građansko pravni delikt je postupanje, odnosno ponasanje stetnika koje ostecenom prouzrokuje 
stetu. Ponasanje stetnika moze biti aktivno (radnja koju nije smeo uciniti), ili pasivno (propustenje 
koje nije smeo uciniti). Deliktnu gradjanskopravnu odgovornost ne treba mesati sa krivicnopravnim 
deliktima i krivicnom odgovornoscu. Dogadja se da u istom slucaju postoji i krivicnopravni i 
gradjansko pravni delikt, odnosno i krivicnopravna i gradjanskopravna deliktna odgovornost.

58. Šteta 

Steta je umanjenje necije imovine ili sprecavanje njenog uvecanja do koga bi doslo po redovnom 
toku stvari. Steta moze biti materijalna i nematerijalna. Materijalna je ona steta koja se moze 
adekvatno novcano izraziti. Nematerijalna je ona steta koja se ne moze izracunati egzaktnim 
metodama, vec se do nje moze doci samo na posredan nacin. Materijalna steta se javlja u dva oblika: 
stvarna steta i izgubljena dobit.

59. Krivica štetnika 

Podrazumeva da lice koje je sposobno za rasudjivanje nije postupalo u datim uslovima na nacin koji 
bi omogucio izbegavanje nanosenja stete drugome, vec obrnuto. Stetnik dakle, nije ucinio onaj 
napor, odnosno onaj stepen paznje koji je prema okolnostima pravo od njega ocekivalo, a u cilju da 
izbegne nanosenje stete drugome. Krivica stetnika keo jedan od elemenata vanugovorne 
odgovornosti za pricinjenu stetu, proizilazi kao pravo samog zakona.

60. Uzročna veza

Ponasanje stetnika i steta (stetni dogadjaj) moraju biti povezani. Ukoliko je do stete doslo upravo 
zbog takvog ponasanja stetnika kakvo je bilo u konkretnom slucaju, onda izmedju stete i stetnikovog 
ponasanja postoji uzrocna veza (uzrocnost, kauzalni neksus). Problem uzrocne veze kao prano 
relevantne karike koje povezuje stetnika i stetu, u stvari nije tako jednostavan kao sto bi se moglo 
zakljuciti na prvi pogled.
 

61. Naknada štete 

Naknada stete se po pravilu vrsi naturalnom restauracijom, odnosno tako da je odgovorno lice duzno 
da uspostavi ono stanje koje je bilo pre nastanka stete. Kada je rec o materijalnoj steti treba istaci 
nacin naknade (naturalno ili u novcu), u najvecem broju slucajeva zavisi od volje ostecenika. Pravo 
na naknadu materijalne stete moze nastati i usled smrti lica, telesne povrede, ostecenja zdravlja, kao i 
u slucaju povrede casti i sirenja neistinitih navoda. 

62. Pravni pojam stvari 

Pod stvarima u pravnom smislu podrazumevamo materijalne delove prirode koji su potcinjeni 
ljudskoj moci. Da bi se materijalni predmet tretirao kao stvar, neophodno je da je ogranicen u 
prostoru. Stoga stvari nisu prirodne stvari.
Da bi materijalni deo prirode bio stvar u pravnom smislu reci, potrebno je da on predstavlja celinu za 
sebe i da bude nesto samostalno. Ne smatraju se stvarima delovi jedne stvari, jer oni nemaju jednu 
izolovanu egzistenciju i bez nje gube svaku ekonomsku vrednost (vrata na ormanu nisu stvar jer 
nemaju privrednu samostalnost, a takodje ni plod na drvetu).
Materijalni predmeti moraju biti potcinjeni ljudskoj moci da bi bili stvari u pravnom smislu reci. 
Stoga se kao stvari ne mogu tretirati mesec i zvezde. 
Stvari treba pravmo razlikovati od zbira stvari. Zbir stvari predstavlja mnostvo stvari, koje ne 
sacinjavaju jednu novu stvar.
Materijalni delovi prirode koji se nalaze van prometa, takozvana javna dobra, namenjeni su za 
koriscenje u javnom interesu i ne mogu biti predmet gradjanskog prava. To su putevi, parkovi, 
reke...

63. Podela stvari 

Samo su stvari u pravnom smislu reci podobne da budu predmet svojinskog prava. Podela stvari u 
svim sistemima se vrsila u zavisnosti od drustvenih svojstava stvari i njihovog privrednog znacaja. U 
zavisnosti od znacaja koje su pojedine stvari imale u jednom odredjenom poretku, postojale su i 
odredjene podele stvari. U rimskom prvu su najvaznija sredstva za proizvodnju bili rob i zemlja. 
Stoga je i najznacajnija podela stvari bila na 

res mancipi

 i 

pec nec mancipi

. Za osnovna proizvodna 

sredstva postojao je i specijalni pravni rezim, drugacji za stvari 

mancipi

, a drugaciji za 

pec nec 

mancip.

64. Stvari u prometu i van prometa 

Svaka stvar u smislu gradjanskog prava moze biti sticana ili otudjivana na osnovu gradjanskopravnih 
poslova, na njoj se moze zasnivati svojina. Takve stvari koje mogu biti predmet imovinskopravnih 
poslova su stvari u prometu. Rimsko pravo je stvari van prometa delilo u odredjene grupe. Stvari 
namenjene opstoj upotrebi nisu bile nicije stvari, vec res omnium communes (ulice, trgovi, 
drumovi...). Res publicae su bile stvari koje su bile u svojini drzave ili opstine. Res cacrae et 
religiose su bile stvar posvecene kulturi i religiji. i res sanctae u koje su se ubrajale gradske zidine 
Rima, luke, odnosno stvari koje su stavljane pod zastitu bogova. U stvari van prometa po rimskom 
pravu spadaju i nicije stvari: morska i recna voda, divljac u sumi...
U stvari van prometa spadaju i sudske i razne upravne zgrade, kasarne, vojna utvrdjenja. Ove stvari 
se nalaze u svojini drzave i javnopravnih korporacija.
U nasem pravu takodje se moze usvojiti kategorija stvari koje se nalaze van prometa i cine javna 
dobra. Javna dobra se nalaze u drzavnoj svojini. Ona i kod nas podlezu administrativno-pravnom 
rezimu, kao i u drugim pravima. 
Stvari se mogu nalaziti i u ogranicenom prometu. Npr. promet vatrenog oruzja i municije, ali i nekih 
lekova i opojnih sredstava.

65. Nepokretne i pokretne stvari 

Podela stvai na pokretne i nepokretne je nunost u zemljama u kojima postoji privatna svojina na 
zemlji, pa je pravni rezim nepokretnosti drugaciji od pravnog rezima na pokretnim stvarima.
U nepokretne stvari spadaju zemljista, zgrade i druge stvari koje su sa cemljistem cesto vezane. 
Medju nepokretostima najznacajnije je zemljiste. Samo kada govorimo o zemljistu, ne radi se tu o 
nekom ogranicenom delu zemljisne povrsine koje ima prirodne granice i predstavlje jednu 
ekonomsku celinu, vec o zemljisnim cesticama - parcelama, osnovnim jedinicama u katastru. Pod 
nepokretnostima se podrazumevaju i drugi objekti na zemlji, kao sto su bunari, ribnjaci, bazeni, 
podrumi... Svi sastavni delovi zgrade, vodovodne cevi, i druge instalacije ugradjene u zgradi su 
takodje nepokretnosti.
U rimskom pravu vazilo je nacelo superficies solo cedit, prema kome sve oco sto je ugradjeno u 
zemlju, zgrade i sve sto je ukopano, organski ili mehanicki pricvrsceno za zemlju deli pravnu 
sudbinu zemljista, odnosno nalazi se u svojini vlasnika zemljista.
Nepokretne i pokretne stvari ne mogu se uzajamno suprotstavljati, posto su zemljiste i pokretne 
stvari vrlo cesto u uskoj prirodnoj vezi: tek uz pomoc pokretnih stvarizemljiste se moze iskoristiti. 
Nepokretne i pokretne stvari su nuzno u suprotnosti. Nepokretnosti su vezane, pokretne stvari su 
pokretne. Nepokretnosti se granice sa drugim nepokretnostima i za nij vazi odnos susedstva. 
Pokretnosti su samostalne, postoje same i ne nalaze se ni u kakvom odnosu susedstva. Nepokretnosti 
su neunistive i nezamenljive.

66. Individualno određene stvari i stvari određene po rodu 

Stvari odredjene po rodu su one pokretne stvari koje se u pravnom prometu odredjuju po vrsti, meri i 
broju. U te stvari spadaju najpre novac, kao opste prometno sredstvo, zatim zito, krompir, brasno... 
Stvari odredjene po rodu su lako promenljive i lako zamenljive stvari.
Individualno odredjene stvari su one koje se u pravnom prometu odredjuju kao jedinstveni primerak 
u svom rodu, ili su pravnim poslom izmedju stranaka odredjene kao takve. To su zemljista, odelo 
sasiveno po meri, namestaj izradjen po nacrtu, umetnicke slike...
Ova podela stvari ima poseban znacaj u obligacionom pravu. Naknada stete zbog gubitka ili 
ostecenja po rodu odredjene stvari vrsi se individualnom restitucijom, tj. isporukom takvih stvari 
istog roda. Za individualno odredjene stvari uvek se daje naknada u novcu.

67. Zamenljive i nezamenljive stvari 

Zamenljiva je stvar ona umesto koje se moze u ispunjenju obaveze dati druga stvar iste vrste, 
priblizno istih svojstava i iste vrednosti. Ostale stvari su nezamenljive. Nezamenljiva stvar je slika 
cuvenog umetnika, trkacki konj, kolekcija retkih maraka...
Zamenljive stvari su stvari odredjene po rodu. Nezamenljive su individualno odredjene stvari.
Podela stvari na zamenljive i nezamenljive ima narocitu vaznost za obligaciono pravo. Ako je 
gradjevinskopravnim deliktom unistena ili ostecena zamenljiva stvar, naknada ce se izvrsiti 
prvenstveno u naturi, davanjem druge stvari iste vrste, kvaliteta i vrednosti. U protivnom naknada je 
novcana.

68. Potrošne i nepotrošne stvari 

Potrosne su pokretne stvai ako ispunjavaju dva uslova: 1) ako su namenjene da se utrose jednom 
upotrebom; 2) ako su namenjene da budu otudjene.
Nepokretne stvari ne mogu biti nikada potrosne stvari. Sve ostale stvari su potrosne. Karakteristicno 
je za potrosne stvari da je svejedno da li se radi o stvari koja se trosi jednom upotrebom, ili  stvari 
koja je namenjena da bude otudjena.
Nepotrosne stvari su stvari cija se upotrebna vrednost realizuje u jednom duzem procesu potrosnje, a 
ne jednom upotrebom. Nepotrosne su stvari
 za jedno preduzece masine za rad, a recimo potrosna za potrosaca odeca i namestaj koji se kupuje. 
Medjutim, ove stvari takodje mogu biti potrosne, ako sacinjavaju skladiste robe i obrazuju neki drugi 
zbir stvari namenjen da se otudji.
Podela stvari na potrosne i nepotrosne sluzi kao osnova za klasifikaciju sredstava preduzeca na 
osnovna i obrtna sredstva. Osnovna sredstva sacinjavaju nepotrosne stvari, a obrtna potrosne. Pravni 
znacaj ove podele ogleda se i u tome sto potrosne stvari ne mogu biti predmet ugovora o posluzi ili 
ostavi.

69. Deljive i nedeljive stvari 

Deljive su one stvari koje se mogu podeliti na istovrsne stvari bez smanjenja njihove upotrebne ili 
prometne vrednosti. Na primer treba stofa, tecnost, gomila peska... Nedeljive su masine, konj, 
dijamant... Kriterijum za deljivost i nedeljivost jedne stvari nije fizicki, vec ekonomski.
Pravni znacaj ove podele dolazi do izrazaja kod susvojine ili zajednicke svojine, u slucaju deobe. 
Deoba u naturi moguca je samo onda ako je predmet susvojine ili zajednicke svojine deljiva stvar. 
Znacaj ove podele je i zbog toga sto na deljivim stvarima nastaju drugaciji odnosi nego na 
nedeljivim, u slucajevima kada ima vise poverilaca ili vise duznika.

70. Proste i složene stvari 

Stvari koje se pojavljuju u prometu su ili proste, ili slozene. Prosta stvar je ona koja predstavlja 
prirodnu, nepodeljenu celinu. Na primer, list papira, novcanica... Ako je jedna stvar sastavljena iz 
vise delova, svejedno da li oni ponaosob mogu biti samostalne stvari ili ne, takva stvar je slozena.
Sastavni delovi slozene stvari ne moraju biti u cvrstoj vezi, odnosno potpuno inkorporisani. Na 
primer crepovi na kuci, sveca u svecnjaku... Vazno je da se radi o jedinstvenoj ekonomskoj nameni 
koja se ne moze postici bez slozene stvari.
Nesamostalni sastavni delovi stvari su oni koji se ne mogu odvojiri bez ostecenja cele stvari. 
Samostalni delovi slozene stvari mogu biti predmet samostalnih prava. Na primer, niska bisera je 
slozena stvar koja predstavlja slozenu celinu, a ne zbir stvari, pa su biseri samo delovi celine.

71. Pripad

 

 ak

    

Svojstvo pripatka pretpostavlja dve stvari: jednu glavnu i jednu sporednu stvar (pripadak). Pripadak 
je pokretna stvar koja nije sastavni deo druge stvari (glavne stvari), ali po svojoj nameni trajno sluzi 
ispunjenju njene svrhe i u stalnom je prostornom odnosu prema glavnoj stvari. Pripadak moze biti 
samo pokretna stvar, a ne i nepokretna stvar.
Pripadak ne sme biti sastavni deo glavne stvari, dakle, mora biti fizicki samostalna stvar(guma na 
tocku je sastavni deo automobila, a rezervna gruma njegov pripadak).
Sporedna stvar mora da sluzi trajno privrednom cilju glavne stvari.
Pripadak se mora nalaziti u prostornom odnosu prema glavnoj stvari, cjem ekonomskom 
iskoriscavanju sluzi. Sporedna stvar mora da bude u blizini glavne stvari, da se nadje pri ruci. Od 
konkretnog slucaja u pitanju zavisi ocena prostornog odnosa izmedju glavne i sporedne stvari. 
Pravni znacaj svojstva pripatka sastoji se u tome da pripadak deli sudbinu glavne stvari, ukoliko u 
zakonu ili ugovoru nije nista drugo odredjeno.
Pripadak, pokretna stvar, koja sluzi za iskoriscavanje nepokretnosti i sam dobija svojstvo 
nepokretnosti.

72. Plodovi 

Plod je sporedna stvar. Plodovi su proizvodi stvari i druge koristi koju stvar daje periodicno po 
svojoj nameni. Plodovi mogu biti organski proizvod jedne stvari. Oni obuhvataju proizvode zivotinja 
i zemljista. Na primer, jaje je plod kokoske, odsecene biljke i drvece plodovi zemljista.
Pored prirodnih plodova, moderna prava razlikuju i tzv civilne plodove. Civilni plodovi obuhvataju 
novcane prihode koje jedna stvar ili jedno pravo daju periodicno na osnovu pravnog odnosa.
Pojam plodova je vrlo znacajan kod raspravljanja pitanja obaveze na naknadu drzaoca tudje stvari, 
koju je vlasnik vindicirao. Nesavestan drzalac je duzan da vrati sve plodove vlasniku stvari, i to ne 
samo sakupljene plodove koju je stvar dala, vec i plodove koje je on propustio da sakupi, a koje bi 
stvar dala da je bila pravilno koriscena.

73. Zbirne stvari i zbir stvari

Vrlo cesto se desava da se skup vise samostalnih stvari zbog njihove zajednicke ekonomske namene 
u pravu tretira kao jedna celina. Na primer, biblioteka, skladiste robe... Ovde se radi o zbiru stvari, 
kod kojih svaka ponaosob moze biti u prometu samostalna stvar. Zbir stvari zbog svje jedinstvene 
namene moze biti predmet jednog jedinstvenog obligacionog ugovora, iako se radi o vecem roju 
stvari koje same za sebe mogu biti samostalne.
Ali sa gledista stvarnog prava nema pravne svojine na zbiru stvari, vec samo prava svojine na 
pojedinim predmetima sbira, na svakoj knjizi biblioteke ponaosob.
Od zbira stvari kao jedinstvenog objekta treba razlikovati zbirnu stvar, kod koje se takodje radi o 
vise stvari, ali sve stvari su tu nesamostalne. Samo tek odredjena kolicina ovih stvari, samo njihov 
zbir ima ekonomskog znacaja. Na primer dzak zita, gomila peska, spil karata... 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti