Sapuni
Sapuni predstavljaju metalne soli viših masnih kiselina. U užem smislu
riječi sapuni su samo alkalne soli ovih kiselina, jer se jedino one
koloidno rastvaraju u vodi i mogu se upotrijebiti kao sredstvo za
pranje. Baš iz tih razloga sapuni su našli primjenu u svakodnevnom
životu, zbog čega se i u velikoj mjeri koriste.
Sredstva za održavanje čistoće tijela i odjeće kod starih naroda bila su
različita. Najčešće se tada koristila glina, pepeo nekih biljaka koji se
pjeni, sokovi biljaka. Poznato je da su za sapune znali još i stari
Egipćani. U prvo vrijeme sapun se radio od masti, ceđa i kreča.
Međutim, industrijska proizvodnja sapuna razvija se početkom 20.
stoljeća, tek nakon pronalaska Leblanove sode.
Sapuni se koriste kao sredstvo za pranje i čišćenje u domaćinstvima i
industriji i njihova se upotreba zasniva na osobini da se oni koloidno
rastvaraju u vodi i na taj način smanjuju površinski napon između vode
ili masti ili drugih nečistoća, što omogućuje bolje namakanje kože ili
tkanine. Na ovaj način se prljavštine lako uklanjaju, a masti i ulja se
emulgiraju i tako odstranjuju. Alkalni sapuni se međutim, hidroliziraju,
a oslobođene alkalije rastvaraju masti i ulja. Sapun prilikom pranja se
dobro pjeni, što dokazuje da je dobar emulgator, a stvorena pjena
sprečava taloženje oslobođenih čestica nečistoća. Osim za pranje i
čišćenje, sapuni imaju i veliku primjenu u industriji koža, tekstilnoj
industriji, metalurgiji, kemijskoj industriji itd.
U industriji sapuna se danas koriste dva postupka:
1) saponifikacija masti i ulja
C
17
H
35
– COO – CH
2
CH
2
– OH
C
17
H
35
– COO – CH + 3NaOH = 3C
17
H
35
COONa + CH – OH
C
17
H
35
– COO – CH
2
CH
2
– OH
2) karbonatna saponifikacija, tj. neutralizacija slobodnih masnik
kiselina
2C
15
H
31
COOH + Na
2
CO
3
– 2C
15
H
31
COONa + H
2
O + CO
2
Proizvodnja sapuna
Sirovine za izradu sapuna obuhvaćaju: masnoće, alkalije, pomoćna
sredstva. Masnoće za proizvodnju sapuna uglavnom su ulja i masti. Od
ulja dolaze u obzir samo ona koja nisu podesna za ishranu, uglavnom
tehnička ulja biljnog i životinjskog podrijetla i to: laneno, kukuruzno,
repino, ricinusovo i dr. kao i ulja iz tijela i organa morskih sisavaca.
Masti se češće upotrebljavaju kao biljne, palmina i kokosova mast i
hidrirane i sintetičke masti koje nastaju uvođenjem vodonika pod
pritiskom u tekuća ulja (hidrirane masti) i oksidacijom parafina. Kao
dodatak kod jeftinih vrsta sapuna koristi se kolofonij koji sadrži smolne
kiseline.
Alkalije potrebne za saponifikaciju su: alkalni hidroksidi
(natrijhidroksid NaOH) za izradu tvrdih sapuna, a kalijhidroksid KOH
za izradu mekih sapuna. Osim toga, koristi se amonijska voda Na
2
CO
3
,
ili potaša K
2
CO
3
kao sredstva za saponifikaciju slobodnih masnih
kiselina.
Pomoćne sirovine obuhvaćaju: natrijev klorid, vodu, sredstva za
bijeljenje, boje, mirise, punila a u izvjesnim slučajevima i specijalne
dodatka kao fenol, sublimat i dr. kod izrade medicinskih sapuna.
Natrijev klorid se koristi za izdvajanje natrijevih sapuna dobivenih
saponifikacijom. Električnim djelovanjem natrijevog klorida izdvaja se
iz koloidnog vodenog rastvora sapun u vidu polutekuće mase –
sapunske jezgre kao gornji sloj. Sredstva za bijeljenje se najčešće
dodaju u vidu raznih oksidacijskih sredstava na primjer persulfita, dok
su boje uglavnom prirodne organske. Mirisi se dodaju ili u vidu
kompozicije mirisa. Kao punila najčešće se koriste vodeno staklo,
škrob, kazein, želatin, šećer, talk i dr.
Tvrdi-jezgro sapuni
