Ekonomski fakultete
II ciklus
Poslovna administracija
Šk. 2012/2013
Seminarski rad
Tema: Javna dobra i privatni interes
Predmet: Tržište i tržišne institucije
Mentror: Dr.sc. Kadrija Hodžić,red prof.
Kandidat: Sušić Damir II-CPA-13/12
Tuzla,septembar 2013.
4
1. Pojam javnog dobra
Javna dobra su dobra ili usluge koje slobodno može koristiti svaki član društva i niko ne može
biti isključen iz njegove potrošnje.
1
S ekonomskog gledišta, javno dobro je svako dobro koje
ima odlike nekonkurentnosti i neisključivosti, što podrazumijeva da korištenje dobra od strane
jednog pojedinca ne isključuje niti umanjuje značaj tog dobra za drugog pojedinca.
Javnim dobrom, dakle, smatra se svako dobro koje služi većem broju korisnika, čije su koristi
raširene na cijelu društvenu zajednicu i, što je najvažnije, to su ona dobra kod kojih
uključivanje novih korisnika u njihovo korištenje ne umanjuje zadovoljstvo i stepen korištenja
dotadašnjih korisnika. Na primjer, čist zrak koriste podjednako svi, a uključivanje novog
korisnika ne umanjuje mogućnost korištenja tog istog zraka postojećim korisnicima niti
proizvodi dodatne troškove.
Javno dobro se mora ponuditi i učiniti dostupnim svim korisnicima pod jednakim uslovima, iz
čega slijedi da nije lako utvrditi naklonosti i potrebe korištenja pojedinih javnih dobara, jer ih
potencijalni korisnici ne žele otkriti. Naime, niko nije spreman da plati neko javno dobro koje
mu je dostupno besplatno. Upravo zato se ta dobra ne mogu razmjenjivati na tržištu i umjesto
tržišta mora se pronaći neki drugi mehanizam kojim bi se korisnici privoljeli da otkriju svoje
potrebe za javnim dobrom, a to je moguće u političkom procesu odlučivanja (odluke u javnom
sektoru donose se u procesu javnog izbora putem glasanja).
1.1 Historijska perspektiva javnih dobara
U prošlim vremenima, državnim organizacijama prioritet je bio sigurnost i mir, pa se
cjelokupan sistem javnih dobara nije dobro funkcionisao jer su državna sredstva bila
usmjerena na finansiranje ratovanja te su zanemarivane temelje potrebe građana. U 13. vijeku
bile su zanemarivane potrebe građana za zdravstevnim uslugama, vodom, smještajem te
ostalim temeljnim životnim uslovima. Ozbiljnije epidemije (naročito ona koja se pojavila
1348. godine razlog su nastajanja inicijative uspostave javnih dobara, u početku samo u
gradovima, ali s vremenom i izvan ruralnih naselja. Inicijative su uključivale trud za napredak
javnog zdravstva (sanitarija, karantena te uspostava zdravstvenih certifikata). Kroz ovo
razdoblje uloga države te začetak javnih dobara uspostavljeni su kao odgovor na interese
bogate, snažne te važne populacije. 19. vijek karakterizira industrijska revolucija i rapidan rast
stanovništva. Promjenjena je cijela državna struktura uzrokovao je omasovljenju radne snage
depopulaciju ruralnih područija te stvaranje urbanih aglomeracija. Zbog demografske
ekspanzije u 20. vijeku porasli su državni prihodi i rashodi a time i očekivanja glede opskrbe
javnim dobrima.
2
Nakon Drugog svjetskog rata državna potrošnja, mjerena kao dio bruto
domaćeg proizvoda, praktički je više nego udvostručena u svim razvijenim zemljama, njezina
1
Ivanič.M., „Principi ekonomije“,Ekonomski fakultet u Banja Luci, Banja Luka, 2002,str 559.
2
http://oliver.efri.hr/~javnisek/zbornik/pauletic.pdf
5
uloga kao opskrbljivača različitim vrstama dobara i usluga postala je nezaobilaznim izvorom
potrošnje za milijune ljudi. Značajno su porasli izdaci države za kupovinu dobara (poput
primjerice, naoružanja za vojsku, nastavnih pomagala u školama, medicinskih uređaja u
bolnicama), izdaci namijenjeni kapitalnim rashodima (poput izgradnje autocesta, novih
bolnica), ali i izdaci namijenjeni plaćanju državnog duga (glavnica i kamata na kredite koje je
uzela država ili za koje je država dala garancije)
1.2 Vrste javnih dobara
-
Čista javna dobra
Čista javna dobra su ona kod kojih nema konkurencije u potrošnji. Dodatni korisnik ne
povećava troškove proizvodnje javnog dobra niti smanjuje korisnost za druge korisnike.
Većina ovih dobara ima osobine prirodnog monopola. Postojanje većeg broja ponuđača bilo
bi ekonomski neefikasno. Jednom proizvedeno, ovakva dobra su na raspolaganju svima a ne
samo onima koji su ga proizvoli. Dakle čisto dobro je ono koje koriste svi i niko nije isključen
iz njegovog korišćenja. Tipični primjer ovog dobra su na primjer sudsvo ili vojska.
-
Mješovita dobra
Pored čistih javnih dobara postoje i mješovita javna dobra, koja mogu biti različito
stupnjevana i tretirana ili kao javna dobra ili kao privatna dobra. Sva mješovita dobra mogu
biti predmet tržišne razmjene, s time da se problem internalizacije njihovih vanjskih učinaka
rješava posebnim mjerama. U okviru ovih dobara moguća je ponuda javnog sektora. Postoji
mogućnost isključenja pojedinaca od korištenja. Primjer ovakvih dobara je na primjer
obrazovanje.
-
Meritorna dobra
Posebna vrsta javnih dobara.Civilna društva i tržišna privreda zalažu se za strogo poštivanje
suvereniteta potrošača postoje situacije i ponašanja prema kojima nijedno društvo ne može
ostati ravnodušno, tj. kad se ne može strogo slijediti navedeno pravilo o suverenitetu
potrošača. Na primjer to se odnosi na zabranu korištenja alkohol, droge, prostituciju i slično.
Takvi se slučajevi ne mogu tolerirati jer imaju štetne posljedice i za pojedinca i za njegovu
okolinu. Meritorana ili obavezna javna dobra obuhvataju takođe i propisi(saobraćajni),
obavezno vakcinisanje protiv zaraze, obavezno osnovno školovanje.
3
1.3 Karakteristike javnih dobara
Nekonkurentnost – Javna dobra imaju dvije karakteristike nekonkurentnost i
neisključivost. Dobro je nekonkurentno ako za bilo koju razinu proizvodnje granični
3
http://oliver.efos.hr/nastavnici/iferencak/12_javno_dobro.pdf
