1

NARODNA SAMOUPRAVA U XVIII i XIX veku

Pre   stvaranja   prve   zajedničke   države   Kraljevine   Srba,Hrvata   i 
Slovenaca  1918. g.  postajali su  dosta  raznovrsni  oblici lokalne 
samouprave.U Srbiji jos pod turskom vladavinom postojale su dve 
jedinice   narodne   samouprave-selo   i   knežina,u   kojima   su   se 
uređivali I rešavali odnosi zajedničkog življenja.

Sela

  su   male   teritorijalne   jedinice.Organi   samouprave   su   bili 

seoski   zborovi,seoski   kmet   i   knez.Na   seoskim   zborovima 
odlucivalo   se   o   vaznim   zajednickim   poslovima 
stanovništva.Seoski   kmet   je   bio   starešina   sela   i   izvršni   organ 
zbora.Kmet   je   predstavljao   selo   u   knežinskim   skupštinama     i 
zastupao interes sela u knezinskim i nahijskim dogovorima.

Knežina

  je   bila   najznačajnija   jedinica   narodne   samouprave. 

Organi   knežinske   samouprave   bili   su:   knežinska   skupština   i 
knežinski   knez.   Knežinsku   skupštinu   činili   su:   seoski   kmetovi   i 
knezovi. Knežinska skupština je imala zakonodavnu i finansisku 
vlast   (   utvrđivala   veličinu   poreza   i   druge   dažbine   koje   su   sela 
dužna da plate, donosile odluke o izgradnji zajedničkih objekata 
itd ). Knežinski knez je imao vrlo veliku vlast i ulogu. On je bio 
nosilac izvršne i sudske vlasti i predstavnik knežine u nahiji i kod 
turskih vlasti.

Nahije

 su bile najveća teritorijalne jedinice ali, nisu bile značajne 

za narodnu samoupravu, već za tursku vlast. Nahijski starešina je 

2

održao   vezu   između   turskog   paše   i   knezova,   sa   knezovima   je 
razrezivao porez knežinama, vršio nadzor nad knezovima itd.

Knez   Miloš   Obrenović   je   bio   prinuđen,   naročito   Miletinom 
pobunom,   da   donese   1835   god.   tzv.   „

Sretenski   ustav

“.   Ovim 

ustavom   Srbija   je   bila   administrativno-teritorijalno   podeljena   na 
okruge, srezove i opštine. 

Po dobijanju autonomije u Srbiji donet je tzv. „

Turski ustav

“ 1838 

god. u vidu sultanskog hatešerifa. Po ovom ustavu Srbija se delila 
na okruge u čiji su sastav ulazili srezovi, a srezove je činilo više 
opština. 

Prvi zakon o opštinama donet je 1839 god. na osnovu „Turskog 
ustava“ od 1838 god. Postojale su dve vrste opština, seoske i 
varoške, a Beograd je imao poseban status. Organi opštine bili su 
opštinski odbor i opštinski sud. Što se tiče Beograda ustanovljen 
je poseban sud u rangu okružnog suda i posebna uprava policije.

Pored   opština,   posebnim   zakonom   o   uređenju   okružnih 
načelstava i dužnostima sreskih načelnika, ustanovljeni su okruzi i 
rezovi   kao   administrativno-teritorijalne   jedinice,   bez   ikakve 
samouprave.

Zakon   o   opštinama   od   1866   god.   menja   ustrojstvo   opština   i 
opštinske   vlasti.   Opštine   su   dvojake:   varoške   i   seoske.   Organi 
opštine su: opštinski zbor, opštinski sud i opštinski odbor.

Opštinski zbor činili su svi punoletni članovi opštine, a da bi neko 
postao član opštine mora da ispunjava kako opšte tako i posebne 
uslove.

background image

4

određenu porezu itd.), oficiri i vojna lica nisu imali pravo glasa, 
kao ni osuđena lica.

Opštinski   sud   je   bio   najznačajniji   organ.   Predsednik   opštine   je 
istovremeno i predsednik suda, pa je on najviša izvršna vlast. Sud 
su činili: predsednik suda, kmetovi i njihovi pomoćnici, i članovi 
opštine. Sud je imao sudsku, policisku i izvršno-upravnu vlast. 

Opštinski odbor je predstavnički organ koga čine odbornici, njihovi 
zamenici koje su birali članovi opštine koji su imali pravo glasa i 
predsednika odbora.

Nadzor   dan   radom   organa   opštine   vršili   su   okružni   odbori   i 
državne vlasti.

Najvažnija jedinica bio je okrug. U njemu su postojale dve vrste 
vlasti, državna i samoupravna. Predstavnik državne vlasti bio je 
okružni   načelnik.   Njega   je   postavljao   kralj   na   predlog   ministra 
unutrašnjih poslova.

Samoupravni   organi   bili   su:   okružna   skupština,   stalni   okružni 
odbor, izaslanici stalnog okružnog odbora po srezovima i sekretar 
skupštine. Okružna skupština bila je najviši predstavnički organ 
sastavljen   od   članova-   zastupnika   koje   su   birali   kmetovi   i 
odbornici svih opština jednog sreza na sreskom skupu.

Stalni   okružni   odbor   je   bio   izvršni   organ   okružne   skupštine   u 
poslovima iz samoupravnog delokruga. Njega su činili članovi koji 
su bili birani iz satava skupštine (uži sastav od tri člana) i širi 
sastav   još   po   jedan   član   iz   svakog   sreza   (   sreski   izaslanici). 
Dužnost   ovih   izaslanika   jje   bila   da   u   srezu   izvršavaju   odluke   i 
naredbe okružne skupštine. 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti