Pedagoški pojmovnik
Visoka škola strukovnih studija za vaspitače „Mihajlo Pavlov“ Vršac
PEDAGOŠKE TEORIJE
POJMOVNIK
Student Mentor
Vršac 2013.
VASPITANJE
Vespitanje predstavlja složen i dug proces formiranja ličnosti i pod njime se
podrazumevaju uticaji koje društvo, na razne načine, vrši u cilju ostvarivanja unapred
određenog cilja vaspitanja. Proces vaspitanja ima dve strane. Jedna je malopre pomenuta,
a to je uticanje na onog koji se vaspitava, a druga predstavlja to da svako ponaosob ima
jednake mogućnosti da se ostvari kao ličnost i da razvije pozitivne ljudske kvalitete.
Vaspitanje je društveno uslovljeno, postoji u svakoj zajednici i važno je za razvoj te
zajednice i za razvoj njenih članova. Veoma je dinamično i razvojno i predstavlja uvek
plansku i organizovanu ljudsku delatnost. Vaspitanje je svesna delatnost koja ima svrhu,
a njegovo bitno obeležje je namera, odnosno intencija.
U središtu svakog načina vaspitanja stoji čovek kao celina i kao neko ko je potencijalno
svestran. Da bi se ostvarilo, vaspitanje mora imati određeni sadržaj, a u osnovi tog
sadržaja leži ljudski rad. Takođe, ono je ispunjeno međuljudskim odnosima i ima
društveni karakter.
Kada govorimo o cilju vaspitanja, slobodna sam da kažem da je to kao kada
imamo zamišljen lik idealnog čoveka koji poseduje određena svojstva, osobine i
sposobnosti i onda želimo da vaspitanjem sve te dobre osobine ostvarimo kod svakog
člana određenog društva.
Konkretan cilj vaspitanja naziva se „zadatkom vaspitanja“. Ti zadaci se postavljaju tako
da ih je moguće realno ostvariti u određenoj vaspitnoj delatnosti.
Vaspitnih uticaja i mogućnosti vaspitanja ima mnogo. Ta brojnost zavisi od oblasti u
kojima se vrši vaspitanje, od toga ko ga vrši, od mesta gde se vrši. U tom smislu može se
govoriti o moralnom i umnom vaspitanju i tako se određuje oblast u kojoj se vaspitanje
ostvaruje. Onda se, po kriterijumu mesta može govoriti o porodičnom, školskom,
vanškolskom vaspitanju itd. U zavisnosti od uzrasta imamo vaspitanje dece, omladine
odraslih. A s obzirom na namenu imamo namerno i nenamerno vaspitanje.
Postoji i pojam negativnog vaspitanja, a to je kada se ostvaruju negativni rezultati i
negacije ljudskih vrednosti. Ono je u suprotnosti sa pojmom vaspitanja.

PREVASPITAVANJE
Prevaspitavanje predstavlja poseban vid procesa vaspitanja. Kada kod se jedna
osoba ponaša na određen način i ispoljava osobine koje nisu u skladu sa onim što se želi
postići procesom vaspitanja, primenjuje se prevaspitavanje. Ispoljavanje takvih osobina
može biti različito po karakteru i po intenzitetu, od toga da se ponekad prekrši neka
ustaljena norma, pa do toga da može doći do ozbiljnih prekršaja pa i kriminala.
Prevaspitavanje ima cilj da, sredstvima koja su odgovarajuća i dostupna, a u pogodnim
uslovima omogući i pomogne pojedinim članovima društva da odbace znanja i načine
ponašanja koji nisu društveno prihvatljivi. U ovom procesu se mora početi od toga da se
utvrde oni uzroci koji su doveli do pojave tih društveno neprihvatljivih načina ponašanja.
Ti uzroci mogu biti: 1.odsustvo vaspitnog dejstva; 2.negativno dejstvo nekih faktora; 3.
razlozi u samoj osobi. Prevaspitavanje treba da se usmeri tako da otkloni i spreči
delovanje faktora koji izazivaju negativno ponašanje i da preduzme vaspitne mere koje će
dovesti do zamene tog negativnog ponašanja i do izgrađivanja pozitivnih osobina.
Prevaspitavanje ili reedukacija ima zadatak sa nepravilno vaspitano lice navikne i
osposobi da postane disciplinovan i koristan član društvene zajednice.Ono predstavlja
dugotrajan i težak vaspitni rad i za prevaspitavanje je potrebna dobra psihološka i
pedagoška sprema. Veoma je važno da se ispune neki uslovi da bi ovakav proces bio
uspešan. Mora se poznavati ličnost onog koji se prevaspitava, njegovi motivi i socijalne
prilike. Potrebno je navesti vaspitanika da sarađuje u procesu prevaspitavanja. Kada se
dobro organizuje, prevaspitavanje donosi dobre rezultatu bez obzira na to kog je uzrasta
vaspitanik i bez obzira na period razvoja njegove ličnosti. Ono se odvija u specijalnim
ustanovama za maloletne i odrasle prestupnike i traje duži vremenski period, a uz
prisustvo stručnjaka.
Ruski pedagog Makareno bi je među prvima koji su se praktično bavili prevaspitavanjem.
U romanima „Zastave na kulama“ i „Pedagoška poema“ on je opisao svoje iskustvo u
procesu prevaspitavanja.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti