Poslovno pravo
1. Pojam i osnovne karakteristike poreza
Porez predstavlja instrument javnih prihoda kojim
drzava od subjekta pod svojom poreskom vlašću
prinudno uzima novčana sredstva bez neposredne
protivusluge u svrhu pokrivanja svojih finans.potreba i
postizanja ekonomskih, socijalnih i drugih ciljeva.
Osnovne karakterist. Poreza su: a) derivativnost
poreza - država od pravnih i fizičkih lica nad kojima ima
poreski suverenitet oduzima deo novoostvarene
vrednosti u tekućoj godini kao i deo akumulisanog
dohodka (imovine) iz prethodnih godina b) prisilnost
poreza - ako se u redovnom postupku ne podmiri
poreska obaveza primenjuje se prinudna naplata koju
država obezbeđuje primenom svog aparata sile c)
porezima se finansiraju javni rashodi – veliki deo
sredstava iako je putem poreza oduzet od privatne
privrede usmerava se na javnu potrošnju d) odsustvo
neposredne protivnaknade – kod poreza se ne javlja
neposredna protivusluga od strane države već je korist
opšteg karaktera i nije određena visinom plaćenog
poreza e) porez je novčano davanje – porez se
utvrđuje u novčanim jedinicama i ubira u novcu
2. Klasifikacije poreza
1) neposredni i posredni – neposredni terete privrednu
sposobnost obveznika i pogađaju neposredno njegovo
bogatstvo ili prihode. Posredni su vezani za proizvod
nju, potrošnju i razmenu dobara 2) objektni i subjektni
– objektni pogađaju prihode ili imovinu prema njihovim
stvarnim elementima bez obzira na ličnost poreskog
obveznika dok su subjektni vezani za ličnost obveznika
3) analitički i sintetički – sintetički obuhvataju celinu
neke poreske situacije dok analitički pogađaju samo
jedan element poreskog događaja 4) opšti i namenski
– za sredstva prikupljena opštim porezom nije unapred
utvrđena namena dok kod namenskih poreza jeste 5)
pretpostavljeni i faktički – pretp.se utvrđuju na osnovu
pretpostavke koliki prihod je obveznik mogao ostvariti
dok se faktički utvrđuju prema stvarno ostvarenom
prihodu 6) ad valorem i specifični – kod ad valorem
osnovica se iskazuje u novčanim jedinicama a kod
specifičnih u nekim mernim jedinicama 7) fundirani i
nefundirani – fund. pogađaju fundirane prihode (imovi
na, kapital) a nefund. pogađ. nefund. prihode (ostvare
ni ličnim radom) 8) redovni i vanredni – redovni se
pojavljuju svake godine a vanredni s vremena na
vreme 9) reparticioni i kvotitetni – kod repart. je tačno
utvrđen iznos koji treba prikupiti dok je kod kvotitetnih
utvrđena samo kvota 10) centralni i lokalni – sredstva
prikupljena lokalnim porezom troše se na lokalnom
nivou 11) klasifikacija poreza OECD – 6 grupa: porez
na dohodak, doprinosi za soc. osiguranje, prezi na
platni spisak i radnu snagu, porezi na imovinu, porezi
na dobra i usluge, ostali porezi
3. Poreski poverioci i poreski dužnici
Poreski poverioci su nosioci subjektivnog poreskog
prava na osnovu kojeg od subjekata koji su pod
njihovom poreskom vlašću obezbeđuju finansijska
sredstva bez neposredne protivusluge radi pokrivanja
svojih finansijskih potreba. Prema nekim autorima
samo je država poreski poverilac dok u složenim
državama to može biti i federalna jedinica. Poreski
dužnici su pravna i fizička lica koja su dužna da izvrše
dugovanu radnju iz poreskopravnog odnosa. Svaki
poreski dužnik mora biti poreskopravno sposoban.
Fizičko lice kao poreskopravni subjek je čovek i
poreskopra sposobnost stiče rođenjem a gubi smrću.
Pravno lice može biti lično (ortačko,komanditno društ
vo) i korporativno udruženje (AD, DOO) i može biti
profitno i neprofitno.
Vrste poreskih dužnika: poreski obveznik, poreski
platac, poreski destinatar, poreski jemac, ostali poreski
dužnici
4. Pravna lica (preduzeća)-poreski obveznici
Društva kapitala su takva trgovačka društva ko ja za
svoje obaveze odgovaraju isključivo svojom imovinom.
To su a.d., d.o.o., i komandi tna društva na akcije. Što
se tiče društva lica za čije obaveze odgovaraju članovi
društva svojom imovinom,ona u nekim pravnim
sistemima ima ju status pravnog lica a u nekim nemaju.
Uglavn om preovlađuje gledište da dobit takvih društa
va ne treba oporezivati drugačije nego kao deo
ukupnog dohotka svakog od članova. Porez na dobit
pravnog lica uvek pogađa fizička lica i akc ionare koji
su suvlasnici korporacija. U teoriji postoje 2 različita
pristupa: integracionistički (porez na dobi korporacija
konačno plaćaju fizič ka lica) i klasični (porez plaća i
korporacija i akcionari).
5. Poreska stopa i poreska osnovica
PS je iznos poreza u odnosu prema PO. Ako je PO
podeljena na više poreskih jedinica PS označava iznos
poreza prema poreskoj jedinici. PS se najčešće
iskazuje u procentima. Vrste PS: proporcionalne –
ostaju iste kada se menja PO, progresivne – uvećava
se zajedno sa PO, regresivne – smanjuju se kada se
povećava PO. PO je u novcu izražena vrednost pore
skog objekta. Kada se utvrdi njena veličina i kada se
na nju primeni PS dobija se vrednost poreskog duga.
Može biti faktička (utvrđuje se na osnovu podataka) i
pretpostavljena (utvrđuje se na osnovu pretpostavki).
Javlja se u dva oblika: ex officio i kao paušalna
osnovica.
6. Dvostruko oporezivanje – pojam i elementi
Dvostruko oporezivanje postoji kada se isto lice u vezi
sa istim objektom oporezuje istim ili sličnim porezima
za isti period od strane više poreski vlasti koje su istog
ranga. Treba da postoje 2 poreske vlasti koje sprovode
oporezivanje kao i identičnost 4 elementa: poreskog
obveznika, objekt oporezivanja, poreza i perioda. Pod
identičnošću poreskog objekta podrazumeva se jedna
kost onih objektivnih činjenica čijim pojavljivanjem odno
sno podvođenjem pod zakonski opis poreskog činjeni
čnog stanja nastaje poreska obaveza. Identičnost
poreza nije pravni već ekonomski problem.
7. Bilateralne konvencije o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja
predstavljaju ugovore između dve zemlje. Model –
konvencija OECD se primenjuje na sva lica koja su
rezidenti jedne ili obe države ugovornice a odnosi se
na poreze na dohodak i imovinu. Najvažnije kategorije
u konvenciji su: 1) rezident zemlje ugovornice je svako
lice koje je u skladu sa zakonom te zemlje podložno
oporezivanju na osnovu činjenice prebivališta,
boravišta, mesta uprave itd 2) stalna poslovna jedinica
– zemlja ugovornica može da oporezuje dobit predu
zeća druge zemlje ugovornice samo ako to pred. posl
uje preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi na
njenoj teritoriji 3) razgraničenje poreskih jurizdikcija u
pogledu pojedinih kategorija dohotka odnosno imovine
8. Pojam poreskog sistema i struktura savremenih
poreskih sistema
PS predstavlja ukupnost poreskih oblika jedne zemlje.
Obuhvata sve poreze, doprinose, takse i naknade koji
postoje u jednoj državi. ZOPS predviđa da osnove PS
u SCG čine: 1) vrste poreza na teritoriji SCG
2)predmet oporezivanja 3)poreski obveznik 4)poreska
osnovica 5)vrste poreskih stopa 6)visina poreskih
stopa i poreska oslobođenja i olakšice. ZOPS
ustanovljava listu od 5 poreza koji se uvode u SCG:
1)porez na promet 2)porez na dobit 3)porez na
dohodak 4)porez na imovinu 5)porez na prihod od
međunarodnog saobraćaja.
Struktura savremenih poreskih sistema – faktori koji
utiču na razlike između PS savremenih država su:
1)razvijenost privrede 2)društveno-ekonomsko
uređenje 3)fleksibilnost pojedinih poreza 4)političke
reakcije vlada na proistekle efekte 5)opredeljenje
birača 6)obrazovni nivo stanovništva i nove tehnologije
7)struktura radne snage 8)način finansiranja socijalnog
osiguranja 9)stepen otvorenosti ekonomije
10)pripadnost određenoj međunarodnoj organizaciji
11)istorijski razvoj i tradicija
9. Poreski obveznik por. na dobit korporacija
Dve osn.grupe trgovačkih društava su društva lica i
društva kapitala. U društvima lica (društvo sa neogra
ničenom odgovornošću i komanditno društvo) postoji
neograničena odgovornost članova za obaveze tog
društva dok u društvima kapitala (deoničko društvo,
doo) rizik postoji samo do visine uloga.
Koncept
oporezivanja
pravnih lica
– ako preduzeće nema status
pravnog lica, preduzeće i njegov vlasnik se smatraju
jednom celinom i tada se primenjuje porez na dohodak
građana a ako preduzeće ima status pravnog lica
primenjuje se porez na dobit korporacija.
Koncept
oporezivanja preduzeća
– preduzeć plaća porez na
dobit preduzeća bez obzira na oblik poslovanja.
Osnove nastanka poreske obaveze društava kapitala
–
1)pravni oblik preduz je najčešći osnov nastanka
poreske obaveze 2) obavljanje poslovn aktivnosti koja
donosi profit
10. Koncepti oporezivanja dobiti korporacija
U zavisnosti od toga kako se uredi odnos između
poreza na dobit korporacija i poreza na dohodak
fizičkih lica može se govoriti o različitim konceptima
oporezivanja dobiti korporacija. 1)puna integracija – kor
poracija se tretira kao skup individualnih akcionara.
Njen ukupni profit se oporezuje po progresivnim pore
skim stopama koje važe za porez na dohodak građana
2)klasični sistem – korporacija predstavlja nezavisnu
pravnu i ekonomsku celinu koju treba oporezivati
odvojeno od akcionara. Dividende se 2 puta oporezuju,
porezom na dobit korporacija i porezom na dobit
građana 3)sistemi poreske integracije – pod pojmom
poreske integracije podrazumevaju se mere i postupci
preduzeti na nivou korporacije odnosno na nivou
akcionara koji smanjuju ili eliminišu dvostruko opore
zivanje raspodeljene dobiti. Ove mere se primenjuju na
dva nivoa, na nivou korporacije i na nivou akcionara.
11. Grupno oporezivanje
Kompanija koja odluči da deo svog kapitala uloži u
drugu zemlju ona sama bira način na koji će izvršiti
ulaganje-u formi ogranka ili filijale. Filijala je nezavisno
pravno lice u čijem kapitalu matična kompanija ima
efektivnu kontrolu i drži značajni udeo u akcijskom kapi
talu. Matična kompanija i njene filijale čine grupu kom
panija, ukoliko između njih postoji kontrola nad najma
nje 75% deonica. Grupa kompanija ima pravo na pore
sko konsolidovanje, ako su sve kompanije u grupi
rezidenti Rep. Srbije. Pogodnost poreskog konsolido
vanja je u tome što se grupnim oporezivanjem može
ostvariti prebijanje gubitaka i dobitaka između kompa
nija unutar iste grupe čime se umanjuje ukupna opore
ziva dobit grupe komp.
13. Porez na promet
Je oblik poreza koji se plaća u sferi prometa. Teret po
reza snosi krajnji potrošač na taj način što za proizvod
ili uslugu koju kupuje odnosno prima plaća cenu u koju
je uračunat i porez. Kao poreski obveznik javlja se lice
koje prodaje proizvod/uslugu dok se kao destinar javlja
krajni potrošač. Porez na promet je veoma izdašan
poreski oblik. Njega odlikuju i stabilnost i sigurnost, ugo
dnost plaćanja i niski troškovi ubiranja, kao i visoka cilj
na upotrebljivost. Najslabija strana ovog poreza je što
više opterećuje lica sa niskim dohotkom i za posledicu
ima nepovoljne socijalne efekte. Postoji opšti porez na
promet koji obuhvata sve proizvode i usluge, pojedi
načni porez na promet koji obuhvata tačno određene
proizvode i usluge i svefazni porez na promet koji se
javlja u svim fazama poreza.
14. PDV – izbor između por.na promet i PDV
PDV je najrasprostranjeniji oblik por.na promet u svetu.
Osnovna razlika između jednofaznog poreza u krajnjoj
potrošnji i PDV je u tome što kod 1. svi proizvođači i
trgovci u načelu moraju biti registrovani i podležu
obavezi obračuna i naplate poreza na promet kad god
prodaju proizvod, dok se kod PDV primenjuje sistem
fakture i porez se plaća pri svakoj nabavci kroz uve
ćanu cenu inputa. Prednosti PDV: 1)ne postoji moguć
nost plaćanja ''poreza na porez'' 2)mogućnost oporezi
vanja krajnje potrošnje 3)zahvatanje usluga 4)kod izvo
za PDV se vraća izvozniku što podstiče izvoz 5)
efikasnost u suprotstavljanju poresk ojevaziji 6)veća
izdašnost u poređenju sa jednofaznim porezima na
promet jer je osnovica šira.
15. Međunarodna iskustva sa PDV
PDV su u svoje poreske sisteme uvele sve članice EU
kao i većina zemalja OECD. Prihvatanje PDV je 1 od
uslova za ulazak u EU. U okviru OECD samo SAD i
AUS ne nameravaju da uvedu PDV. Uvođenje PDV
zahtevalo je veliku poresku reformu u svim zemljama.
PDV automatski razlikuje potrošna od proizvodnih
dobara i ne zahteva identifikaciju kupca, što sprečava
problem lažne identifikacije. PDV je redovno dovodio
do povećanja poreskih prihoda. PDV karakteriše efikas
nost ubiranja i veoma sužene mogućnosti poreske
evazije. Zahvaljujući PDV došlo se i do međusobne
poreske kontrole samih obveznika. Uvođenjem PDV u
najvećem broju zemalja došlo je do porasta cena ali i
do povecanja izvoza i spoljnotrgovinske razmene. Za
uvođenje PDV u pravni sistem neke zemlje pripreme
su obično trajale 2-3 godine.
16. Delatnost preduzeća
Privrednom delatnošću se smatra proizvodnja i promet
robe i vršenje usluga na tržištu. Delatnost pred se
utvrđuje opštim pravnim aktom (ugovor o osnivanju,
statut). Uslovi za obavljanje delatnosti mogu biti opšti i
posebni. Opšti: 1)tehnička opremljenost 2)zaštita na
radu 3)zaštita i unapređivanje čovekove sredine.
Posebni uslovi se odnose na stručnu spremu radnika,
poslovne prostorije, posebne mere zaštite od opasnih
materija itd. Ispunjenost propisanih uslova konstatuje
se rešenjem nadležnog upravnog odbora. Preduzeće
može da promeni svoju delatnost i razlikujemo 3 tipa
promena: proširenje, sužavanje i potpuna promena
delatnosti. Delatnošću pred određuju se i granice
pravne i poslovne sposobnosti pred. Pred može da
posluje samo u okviru delatnosti za koju je upisano u
sudski registar
17. Firma preduzeća
Firma je ime pod kojim preduzeće posluje. Načelno
posmatrano pred slobodno određuje svoju firmu.
Propisima je predviđeno da se odluka o promeni firme
donosi načinom koji je utvrđen statutom pred. Sloboda
firme je ograničena njenom obaveznom sadržinom.
Firma mora sadržavati oznaku koja upućuje na njenu
delatnost, na ime, sedište, oblik i vrstu odgovornosti
pred. Pored obaveznih firma može sadržati i
fakultativne elem. (crteže i slike) ali i tu postoje ograni
čenja. Npr. u firmu se ne može uneti naziv društveno-
političke zajednice ili npr. za unošenje u firmu imena
istorijskih i drugih znamenitih ličnosti potrebna je doz
vola nadležnog opštinskog organa. Može se koristiti i
skraćena oznaka firme ali ona mora sadržati oblik i
vrstu odgovornosti preduzeća
18. Sedište preduzeća
Sedište pred je mesto u kojem se obavlja njegova delat
nost. Ako se delatnost obavlja u više mesta sedište je
ono mesto koje je utvrđeno statutom pred. Pred može
da promeni sedište i prema novim propisima nije obave
zno da obavesti nadležne organe opštine o tome.
Svaka promena sedišt se mora registrovati i ne može
biti proizvoljna tj. mora biti vezana za mesto u kojem
pred obavlja svoju delatnost i sve to mora biti obavljeno
po statutu preduzeća.
19. Sanacija i prinudno poravnanje
Kada pred tokom poslovanja zapadne u ekonomske
teškoće, posebno kada je insolventno stiču se uslovi za
njegov prestanak. Za sprečavanja prestanka postojanja
pred u našem pravu postoje 2 instituta, sanacija i
prinudno poravnanje. Pod
sanacijom
se podrazumeva
skup mera koje se preduzimaju radi ekonomskog
ozdravljenja pred i preduzima se u 2 slučaja: ukoliko je
pred insolventno tokom poslovne god 30 dana zare
dom ili 30 dana sa prekidima u poslednjih 45 dana
(pred je dužno da sa svojim poveriocima postigne
vansudsko poravnanje), drugi slučaj je ako pred po
završnom računu iskaže gubitak. Ako sanacija ne urodi
plodom otvara se postupak stečaja.
Prinudno poravnanje
je poseban oblik sanacije koji se
sprovodi između insolventnog pred i njegovih poveri
laca. To je sporazum kojim se dugovi pred smanjuju ili
se odlaže njihovo ispunjavanje. Ovaj postupak se
pokreće na predlog dužnika i vodi ga sudijsko veće (3
sudije), takođe se javlja i upravnik poravnanja a
centralna faza je ročište za prinudno poravnanje.
20. Likvidacija i stečaj
Stečaj
je način prestanka insolventnog pred. Do ste
čaja dolazi ako insolventnost nije otklonjena sanacijom
ili prinudnim poravnanjem. Stečaj se zasniva na više
načela: načelo univerzalnosti, n jednakosti, n ogran
čenja, n suskog vođenja, n atrakcije i n supsidijarnosti.
Organi stečajnog postupka su stečajno veće, steč sudi
ja i st. upravnik. Da bi otpočeo stečajni postupak mora
ju biti ispunjeni svi materijalni i formalnopravni uslovi.
Likvidacija
je 2. način prestanka pred i drugih pravnih
lica. Sprovodi se: 1)kad je izrečena mera zabrane
vršenja delatnosti 2)ako su prestali da postoje prirodni i
drugi uslovi za vršenje delatn 3)ako je pravosnažnom
sudskom odlukom utvrđena ništavnost upisa u sudski
registar 4)ako je istekao rok ili je postignuta svrha radi
koje je osnovano 5)ako subjekt nije organizovan u skla
du sa zakonom 6)u drugim slučajevima utvrđenim
zakonom. Organi likvidacionog postupka su likvida
ciono veće i likvidacioni upravnik.
21. Ortačko društvo
OD je društvo koje se osniva ugovorom 2 ili više
fizičkih lica koja se obavezuju da uz sopstvenu neogra
ničenu solidarnu odgovornost za obaveze društva,
obavljaju određenu delatnost pod zajedničkom firmom.
Kod nas OD je pravno lice. OD se osniva između lica
koja su međusobno lično vezana i dobro se poznaju.
Član društva ima sledeće obaveze: 1)obaveza unoše
nja uloga (novac,stvari,prava,rad,usluge) i davanja dru
gih do prinosa radu društva 2)obaveza lojalnosti
3)obaveza vršenja poslovodstva 4)obaveza učešća u
donošenju odluka. Svaki član OD ima imovinska (pravo
na učešće u dobiti društva, pravo na podizanje novca
iz kase društva, pravo na naknadu troškova učinjenih
za društvo, pravo na deo ostatka likvidacione mase
društva) i upravljačka prava. Direktor je obavezan
organ društva.
22. Komanditni društvo
KD je društvo koje se osniva ugovorom 2 ili više lica
radi obavljanja delatnosti pod zajedničkom firmom od
kojih najmanje jedno lice odgovara neograničeno za
obaveze društva (komplementar) a rizik najmanje 1 lica
ograničen je na iznos ugovorenog uloga (komanditor).
Komanditor može biti fizičko i pravno lice dok komple
mentar može biti samo fizičko lice. Društvo se osniva
zaključenjem ugovora o osnivanju i upisom u sudski
registar. Osnovna obaveza člana KD je unošenje
uloga. Ulog komanditora može biti u novcu, stvarima i
pravima a komplementara i u uslugama i u radu.
Društvom upravlja komplementar. Pri raspodelu dobiti
se ne pravi razlika između kompl i koman međutim
dobit komanditora je samo do visine uloga do kojeg on
i snosi rizik
23. Društvo sa ograničenom odgovornošću
Je društvo koje radi obavljanja delatnosti osnivaju
pravna ili fizička lica koja ne odgovaraju za obaveze
društva a rizik za poslovanje društva snose do visine
svog uloga (udela). Ulog članova društva čini osnovni
kapital društva. Delatnost mora biti proizvodnja ili
promet robe ili vršenje usluga na tržištu radi sticanja
dobiti. Za obaveze društva odgovara ono samo,
sopstvenom imovinom.Članovi društva imaju pravo
glasa srazmerno vrednosti uloga. Broj članova društva
je ograničen na 30. Ugovor o osnivanju društva se
može menjati samo uz saglasnost svih članova. Dru
štvo mora imati i statut. Novčani deo prilikom osni
vanja mora biti najmanje 5000USD a minimalan ulog
svakog člana 500USD. Svaki član snosi odgovarajuća
prava i obaveze. Organi doo su skupština, upravni
odbor, nadzorni odbor i direktor.
24. Akcionarsko društvo
AD je društvo koje osnivaju pravna ili fizička lica radi
obavljanja delatnosti čiji je osnovni kapital utvrđen i
podeljen na akcije određene nominalne vrednosti. AD
za svoje obaveze odgovara isključivo svojom imovi
nom. Srazmerno vrednosti akcija koje poseduje svaki
akcionar učestvuje u svojini nad AD u upravljanu i
raspodeli dobiti. AD se osniva donošenjem osnivačkog
akta. Postoje 2 načina osnivanja, simultano i sukcesi
vno. Članstvo u AD stiče se sticanjem akcija a gubi otu
đenjem akcija (prodaja,poklon) ili isključenjem akciona
ra iz AD. Svaki akcionar ima članska i imovinska prava
i obaveze. Osnovno pravo svakog akcionara je pravo
na dividendu koje se isplaćuje iz dobiti. Svako AD ima
3 obavezna organa: skupštinu, uo ,direktora. Skupština
je organ svih akcionara u kojem oni ostvaruju svoje
upravljačko pravo.Skupština bira uo koji se sastoji od 3
ili više članova. Poslodavstvo pripada direktoru.
25. Pojam i vrste akcija
U svom 1.značenju akcija predstavlja udeo akcionara u
AD, a u 2.predstavlja hartiju od vrednosti u kojoj su
sadržana prava akcionara.Ukupna minimalna vrednost
svih akcija AD mora biti jednaka nominalnoj vrednosti
osnovnog kapitala. Stvarna vrednost akcija može biti
viša ili niža od nominalne. Akcija pruža vlasniku 2
osn.prava 1)na učešće u upravljanju AD 2)pravo na
dividendu. Akcije mogu biti privremene (izdaju se pri
osnivanju) i stalne (zamenjuju privremene nakon upisa
AD u sudski registar). Akcije mogu glasiti na ime i na
donosioca. Mogu biti obične i prioritetne (donose
prednost kod isplata dividende i kod raspodele likvidaci
one mase i dele se na akumulativne i participativne).
Akcija kao hartija od vrednosti se sastoji iz 2 dela: 1)
plašt koji sadrži sve bitne elemente koje akcija po
zakonu mora imati 2)kuponski tabak koji sadrži kupone
za naplatu dividendi.
26. Ponuda i prihvat ponude
Ponuda
je predlog za zaključivanje ugovora. To je jed
nostrana izjava volje koja mora da ispunjava sledeće
uslove: a)da sadrži bitne sastojke za zaključivanje
ugovora b)da bude ozbiljna c)da je data u cilju zaklju
čivanja ugovora. Ponuda obavezuje ponudioca samo
ako je data od strane ovlašćenog lica. Ako je rok za
prihvatanje ponude određen, ponudilac je vezan ponu
dom do isteka tog roka.Ponuda se može opozvati pod
uslovom da je opoziv stigao pre ili istovremeno sa
ponudom.
Prihvat ponude
je izjava ponuđenog kojom
se saglašava sa ponudom. Prihvatom ponude ugovor
je zaključen. Prihvat ponude mora biti identičan ponudi.
Prihvat ponude može biti dat izričito ili prećutno.
Prihvat ponude može biti opozvan pod istim uslovima
kao i ponuda.
27. Vreme, mesto i način zaključivanja ugov.
Vreme: u našem pravu ugovor je zaključen u trenutku
kada je ponudilac primio izjavu ponuđenog da prihvata
ponudu. Ako se ugovor zaključuje ćutanjem onda je to
onaj momenat kada je ponuda stigla ponuđenom.
Mesto: ugovor je zaključen u mestu u kome je ponudi
lac imao sedište u trenutku kada je načinio ponudu.
Način: ponuda učinjena savremenim sredstvima
(telefon, telegram, teleprinter, radio veza) tretira se kao
ponuda između prisutnih lica. Zaključivanje ugovora
radio vezom, preko teleprintera i telefonom (uslov je
lična veza) tretira se da je ugovor zaključen između
prisutnih lica, a ako se koristi telegram tretira se kao
zaključivanje ugovora odsutnih lica. Razlikujemo zaklju
čiv. ugovora pristupanjem (ranije utvrđeni uslovi za ne
određen broj slučajeva) i zaklj.ugov.preko pomoćnika
28. Forma ugovora
Osnovno načelo je da su ugovori neformalni tj. da se
zaključuju prostom saglasnošću volja. Samo za pojedi
ne vrste ugovora traži se pismena forma. I Ugovorne
strane mogu usloviti punovažnost ugovora njegovom
pismenom formom. U oba slučaja ako ugovor ne bi bio
zaključen u pismenoj formi on ne bi bio punovažan.
Kada je za zaključenje ugovora posebno potrebno
sastaviti ispravu ugovor je zaključen kada ispravu potpi
šu sva lica koja se ugovorom obavezuju.
29. Kapara i odustanica
Kapara je vrednost najčešće izražena u novcu koju
jedna strana pri zaključenju ugovora daje drugoj u znak
zaključenja ugovora i radi njegovog urednog izvršenja.
S jedne strane ona predstavlja potvrdu da je ugovor
zaključen a sa druge važno sredstvo obezbeđenja
urednog izvršenja ugovora. Ako se ugovor izvrši
kapara se uračunava ili vraća. Odustanica je vrednost
koju po ugovoru jedna strana ima platiti drugoj ako odu
stane od ugovora pre njegovog ispunjenja. Odustanica
se može ugovoriti u korist jedne ili obe strane.
Odustajanje od ugovora uz pomoć odustanice je
moguće ukoliko nije istekao rok za ispunjenje ugovora.
30. Jemstvo i solidarnost dužnika
...su tipična sredstva ličnog obezbeđenja, uz dužnika
za ispunjenje obaveze odgovara i jemac odnosno kod
solidarnih dužnika više lica odgovara za celu obavezu.
Jemstvo može biti supsidijarno ili solidarno. U privre
dnom pravu jemstvo je solidarno. Kod supsidijarnog
jemstva poverilac se prvo mora obratiti glavnom dužni
ku a u slučaju da se ne namiri ima pravo da zahteva
namirenje od supsidijarnog jemca. Jemstvo je akcesor
nog karaktera. Kod solidarnog jemstva dolazi do tzv
prevaljivanja obaveza a kod solidarnosti dužnika do tzv
deljenja ovabeze.
31. Ugovorna kazna
...je ugovorena svota novca ili druga imovinska
vrednost koju je jedna strana dužna dati drugoj ako
svoju obavezu iz ugovora ne izvrši ili je izvrši sa
kašnjenjem. Postoje 2 osnovna tipa UK: UK zbog
neizvršenja ugovora i UK zbog kašnjenja. Ako je kazna
ugovorena za 1. slučaj poverilac može zahtevati ili
ispunjenje ugovora ili raskid i UK. Za 2. slučaj poverilac
može zahtevati i ispunjenje ugovora i UK. UK ima
elemente kazne i el. pretpostavljene naknade štete.
Ako je šteta veća ud UK poverilac pored UK može
zahtevati i tu razliku.
32. Docnja dužnika
Dužnik pada u docnju kada ne ispuni svoju obavezu u
roku. Kada rok nije određen docnja nastupa u trenutku
kada prodavac pozove dužnika da ispuni svoju
obavezu. Docnja nastupa objektivno bez obzira na
dužnikovu krivicu. Poverilac ima pravo na naknadu
štete. Zateznu kamatu je dužan da plati svako ko je u
docnji. Raskid ugovora nastupa jednostranom izjavom
poverioca bez intervencije suda.
33. Docnja poverioca
Poverioc pada u docnju kada bez osnovanog razloga
odbije prijem ispunjenja od strane dužnika ili ga svojim
ponašanjem sprečava da ispuni obavezu. Ovde je
docnja subjektivna. U poverilačku docnju spada i slučaj
kada je poverilac spreman da primi dužnikove obaveze
ali sam ne ispunjava svoje obaveze. Tada rizik propasti
ili oštećenja stvari prelazi na poverioca. U tom slučaju
dužnik se oslobađa svoje obaveze i svoju obavezu
može položiti kod suda za poverioce.
34. Ugovor o prodaji
...obavezuje prodavca da stvar koju prodaje preda
kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja
(svojine) a kupac se obavezuje da prodavcu plati cenu.
UoP je konsesualnog karaktera-zaključuje se prostom
saglasnošću ugovorenih strana. Zaključuje se u pisme
noj formi. Bitni el su roba i cena. Postoje 3 osn vrste
klauzula: zlatne, valutne i robne. UoP obavezuje pro
davca da: isporuči robu (određeno mesto, vreme i
način), garantuje za svojstvo robe. UoP obavezuje
kupca na: preuzimanje isporuke, plaćanje cene (odre
đeno mesto, rok i način). Prodavac pada u docnju ako
ne isporuči robu na vreme ili odbije prijem cene. Kupac
pada u docnju ako ne primi robu i ako ne plati na
vreme. U zavisnosti od toga ko pada u docnju druga
strana ima pravo na nadoknadu štete ili raskid ugovora
35. Ugovor o posredovanju
Usluga posrednika se sastoji u olakšavanju robnog
prometa a zasniva se na stručnosti posrednika u vezi
svih pitanja koja su značajna za tržište. Posrednik oba
vlja sve neophodne poslove za sklapanje ugovora
između 2 strane uz nagradu. Najčešći su posrednici
koji obavljaju svoju delatnost prilikom zaključivanja
ugovora o kupoprodaji robe. U nekim stranim zemljama
poseban značaj imaju berzanski posrednici. Obaveze
posrednika su: 1)da postupa pažnjom dobrog privredni
ka 2)da čuva poslovnu tajnu 3)vodi poslovne knjige
4)izdavanje posredničkog lista 5)čuva uzorke 6)daje
posebna obaveštenja. Posrednik ima pravo na nagradu
– proviziju i pravo na naknadu trškova.
36. Ugovor o zastupanju
Zastupništvo tj. agentura je zastupanje u tuđe ime i za
tuđ račun od strane agenta u cilju zarade, interesa i
prava vlastodavca. Agenti se dele prema: 1)da li zastu
paju domaće ili inostrane subjekte 2)da li se bave rob
nim prometom ili prometom novca i hartija od vr 3)po
teritoriji(lokalni,mesni,oblasni,regionalni,generalni) 4)da
li posluju iz jednog mesta ili putujući 5)po obimu ovlaš
ćenja (specijalni ili posebni, opšti ili generalni) 6)na
osnovu stepena odgovornosti 7)prema privrednim
oblastima u kojima se pojavljuju.
37. Ugovor o prevozu robe
Njime se 1 lice (transporter) obavezuje da preveze
robu od 1 do 2. mesta i da u mestu opredeljenja preda
primaocu robu u onom stanju u kom ju je primio od
ugovorne strane (pošiljaoca) u mestu otpreme a 2. ugo
vorna strana (pošiljalac) se obavezuje da transporteru
za obavljeni prevoz isplati ugovorenu nagradu. Najče
šća prevozna isprava u svim granama saobraćaja je
tovarni list koji izdaje i potpisuje prevozilac. Ako u toku
transporta nastupi gubitak ili oštećenje pošiljke
odgovoran je prevozilac. Prevozilac je odgovoran i za
štetu i usled kašnjenja prevoza.
38. Ugovor o špediciji
...je ugovor privrednog prava koji obavezuje jednu
ugovornu stranu da organizuje otpremu stvari u svoje
ime (špediter) a po nalogu i za račun 2.ugov strane
(komitent) uz nagradu. Do za ključenja UoŠ dolazi u
onom trenutku kada se špediter i komitent saglase o
bitnim el posla špedicije. Obaveze špeditera: 1)da
postupa kao savestan privrednik 2)obaveze pre
prijema stvari 3) obaveza prijema stvari 4)obaveza
čuvanja stvari 5) ob izbora puta i vrste transporta 6)ob
zaključenja potrebnih ugovora 7)osiguranje stvari
8)polaganje računa. Prava šped: nagrada-provizija,
naknada troškova, na pravnu zaštitu.
39. Ugovor o lizingu
Njime se obavezuje 1 ugovorna strana (davalac
lizinga) da ustupi ugovorenu stvar na korišćenje i da
izvrši ugovorene radnje u vezi urednog privrednog
iskorišćavanja te stvari 2.ugovornoj strani (primalac
lizinga) koji se obavezuje da za izvršenu uslugu plati
ugovorenu naknadu (zakupnina). Vrste lizinga: 1)
prema osobinama lizing objekta (lizing potrošnih
dobara,investicioni liz, liz pokretnih/nepokretnih stvari,
liz upotrebljen ih stvari) 2)prema dužini trajanja (kratko
ročni-servisni, dugoročni) 3)prema položaju davaoca
lizinga (preko lizing društva, koncern lizing, sale–and-
lease–back, proizvođački liz, proizvodno finans. lizing)
40. Ugovor o bankarskom depozitu
...je ugovor kojim se banka obavezuje da primi a
deponent da položi određeni novčeni iznos. U BD se
ubrajaju ugovor o novčanom depozitu i ugovor o ulogu
na štednju a ponekad i ugovor o tekućem računu, ugov
o deponovanju HOV i ug o sefu. Polaganje novca od
strane deponenta se sastoji u predaji novčanog iznosa
banci uz istovremeni prenos prava raspolaganja nov
cem banci. Tada deponent gubi svojinu u novcu a stiče
potraživanje prema banci na isti novčani iznos uvećan
za kamatu. Prema vremenskoj dimenziji u raspolaganju
deponovanim novcem razlikujemo depozite po viđenju
(deponent može podići novac u svakom momentu) i
oročene depozite (..po isteku roka). Ugovori o novča
nom depozitu mogu biti namenski i nenamenski.
41. Ugovor o kreditu
Njime se jedna strana (kreditor) obavezuje da će
drugoj strani (dužnik) staviti na raspolaganje određenu
sumu novca ili da će za nju preuzeti odg ovornost
prema 3. licu dok se 2. str obavezuje da će dobijenu
sumu koristiti u skladu sa uslovima ugovora i da će je
po isteku određenog vremena vratiti sa kamatom.
Podela kredita: 1) prema nameni (namenski i nenamen
ski) 2)prema vremenu (na određeno i neodređeno) 3)
prema vremenu vraćanja kredita (kratkoročni <1 god,
srednjeročni 1-5 i dugoročni >5) 4)gotovinski i bezgo
tovinski. UoK je konsesualan (nastaje u trenutku posti
zanja saglasnosti volja ugovorenih strana) s tim da je
obavezna pismena forma. Elementi UoK: iznos kredita,
uslovi davanja kredita, uslovi korišćenja, usl. vraćanja.
42. Ugovor o faktoringu i forfetiranju
Ug o faktoringu jedna strana – faktor (najčešće banka)
preuzima uz naknadu potraživanja koja 2.strana ima
prema 3.licima vodeći pri tome knjigovodstvo
potraživanja i vršeći druge delatnost koje su u vezi sa
naplatom preuzetih potraživanja. Kod pravog faktoringa
faktor preuzima i rizik naplativosti potraživanja dok kod
nepravog rizik ostaje kod klijenta. Faktoring ima
kreditnu i uslužnu f-ju. Ug o forfetiranju prenose se uz
paušalnu cenu potraživanja sa dotadašnjeg imaoca na
banku (forfetera) uz odricanje prava banci na povratni
(regresni) zahtev prema ranijem imaocu potraživanja u
slučaju da potraživanje o dospelosti ne bude napla
ćeno. Prenos potraživanja se ostvaruje menicom.
43. Kompezacijala i kliring
Kompenzacijom se plaćanje novčane obaveze u
međunarodnom prometu ostvaruje tako što se pre
bijaju vrednosti uzajamnih novčanih potraživanja na
bazi isporučene robe ili izvršene usluga. Međusobnim
prebijanjima potraživanja ostvaruje se promet robe bez
upotrebe slobodnih deviznih sredstava. Kliring –
smisao klirinškog plaćanja je u planiranju i kontroli
celokupnog deviznog priliva i odliva jedne zemlje
svođenjem i koncentrisanjem svih plaćanja i naplata
prema nekoj drugoj zemlji na 1 obračunskom mestu uz
prebijanja vrednosti izvršenih plaćanja i naplata. Vrste
kliringa: po broju država (jednostrani, dvo strani-
bileteralni,višestrani); po nastanku (prisilni i ugovorni)
44. Bankarska garancija
Njome se banka obavezuje da korisniku garancije (kao
poveriocu iz osn. obligacionog odnosa) isplati određe
nu sumu novca ukoliko bančin klijent (kao dužnik) ne
izmiri svoje ugovorne obaveze. Osn odnosi kod BG:
1)odnos nalogodavca i banke garanta 2)odnos banke i
korisnika garancije 3) odnos nalogodavca za izdavanje
garancije i njenog korisnika. Vrste BG: 1)BG za
vraćanje avansa 2)licitaciona BG 3)BG za dobro
izvršenje posla 4)konosmanska BG 5)ostale vrste BG.
45. Menica
...je HOV po naredbi na osnovu zakona kojom se njen
izdavalac (trasant) obavezuje da će sam ili po
njegovom nalogu određenom 3.licu (remitent) o
dospelosti biti isplaćen menični iznos na određenom
mestu od strane lica kome je upućena naredba za
isplatu (trasat) ili od strane izdavaoca menice (trasant).
Menica je prvenstveno kreditno sredstvo i sredstvo
obezbeđenja potraživanja. Vrste menica: trasirane (po
sopstvenoj naredbi i trasirane na trasanta),sopstvene,
sopstvene trasirane. El menice: 1)označenje da se radi
o menici 2)bezuslovni uput za isplatu određene svote
novca 3)ime trasata 4)označenje dospelosti 5)mesto
plaćanja 6)ime remitenta 7)datum izdavanja 8)mesto
izdavanja 9)potpis trasanta
46. Ček
...je HOV kojom se njen izdavalac (trasant) nalogom
obraća drugom licu (trasat) koje je bankarska org da po
dospelosti isplati čekovni iznos na teret njegovog
pokrića zakonitom imaocu čeka. Po svojoj pravnoj
prirodi ček je veom sličan menici – spada u grupu
pravnih poslova koji nastaju jednostranom izjavom
volje. Osnovna razlika je u tome što je menica
prvenstveno sredstvo obezbeđenja dok je ček sredstvo
plaćanja. Kod nas je ček HOV na donosioca dok je
menica HOV po naredbi. Vrste Č po načinu određi
vanja imaoca: 1)Č na ime 2)po naredbi 3)na donosi
oca 4)alternativni. Vrste Č prema nameni: 1)isplatni
2)obračunski (virmanski) 3)barirani (precrtani) 4)doku
mentarni 5)akreditivni 6)putnički 7) cirkularni 8)vizirani
9)certifikovani
47. Poreski tretman dividendi koje filijala..
Odnos između matične kompanije i rezidentne filijale:
1) Privilegija za holding – kada su matična kompanija i
filijala rezidenti iste države dvostruko oporezivanje divi
dendi moglo bi se ukloniti tako što bi se primljene divi
dende izuzele iz osnovice poreza na dobit korporacija
koji plaća matična kompanija. 2) Poreski kredit - plaće
ni porezi se priznaju kao poreski kredit u cilju umanje
nja obračunatog poreza na dobit korporacije, tj. poreza
po odbitku na dividende u matičnoj kompaniji.
Odnos između matične kompan. I nerezidentne filijale:
1) Privilegija za holding – da bi se mogla koristiti privile
gija za holding matična kompanija koja je rezident rep.
Srbije treba da bude čista holding kompanija, najmanje
2/3 dobiti prikazane u poslovnom bilansu treba da je
ostvareno od držanja akcija i drugih HOV. 2) Poreski
kredit – matičnoj komp. rezidentu rep. Srbije može se
umanjiti obračunati porez na dobit za iznos koji odgova
ra porezu koji je njena nerezidentna filijala platila u CG
ili u drugoj državi.
48. Zakon kao izvor poslovnog prava
Izvori prava su oni skupovi opštih pravnih normi kojima
se na unapred neodređeni vrem. period i za unapred
neodređ. posl. subjekte uređuju neki društveni odnosi.
Osnovni izvor prava je zakon. Najviši izvor prava je
ustav (sačinjen je tako da pretežno sadrži principe a
malo konkretnih pravnih normi). Sve ostalo se reguliše
nižim izvorima prava: ratifikovane međunarodne kon
vencije, zakoni, podzakonska akta, običaji, uzanse,
opšti uslovi poslovanja. Zakone uvek donosi najviši
organ vlasti (skupština, parlament).
49. Običaji i uzanse
Običaj je pravilo ponašanja koje nije propisano zako
nom, već je nastalo dugotrajnim istovrsnim ponaša
njem pripadnika grupe u istim situacijama. Postoji više
vrsta običaja: po teritoriji (opšti, regionalni i lokalni); po
delatnosti (opšti i posebni).
Uzanse su prikupljeni sistematizovani i objavljeni običa
ji od strane određene komore (privredne, trgovačke...).
Pored opštih uzansi postoje i posebne uzanse za
pojedine branše.
50. Tipski i formularni ugov. i opšti uslovi posl.
Ovo je tipičan proizvod privrednika. Ova unapred pripre
mljena pisana pravila imaju velike korporacije, monopol
isti... Uslovi pod kojima se zaključuje ugovor: od
trenutka kad su nastali postali su pravilo za zaključenje
ugovora, uvek ih nameće jača strana. Redosled prime
ne izvora prava: 1) ustav 2) ratifikovana međunarodna
konvencija 3) zakoni 4) podzakonska akta 5) običaji i
uzanse 6) opšti uslovi poslovanja
51. Pravo zaloge i retencije
Zaloga – služi za stvarno obezbeđenje izvršenja ugovo
ra. Predmet zaloge mogu biti pokretne stvari, HOV i po
traživanja. Po nastanku može biti ugovorna i zakonska.
Realizuje se prodajom založene stvari i naplatom potra
živanjaiz prodajne cene i u našem se pravu za zalogu
ne zahteva sudska odluka već poverilac založenu stvar
može prodati na javnoj prodaji 8 dana od upozorenja o
prodaji založenih stvari.
Retencija – jeste pravo zadržavanja i to je takođe sred
stvo stvarnog obezbeđenja. Sastoji se u pravu poverio
ca da drži dužnikovu stvar kod sebe sve dok dužnik ne
izvrši svoju ugovornu obavezu. Uslovi za primenu pra
va retencije su da se radi o koneksinim zahtevima i da
je potraživanje poverilaca dospelo. Retencija je samo
oblik psihičke prinude poverioca prema dužniku a pove
rilac se ne može namiriti iz stvari na kojoj ima pravo
retencije.
52. Ugovor o komisionu
...je takav ugovor robnog prometa koji stvara obavezu
jednoj ugovornoj strani da u svoje ime a po nalogu i za
račun druge ugovorne strane obavi jedan ili više poslo
va robnog prometa uz nagradu. UOK se zaključuje
neformalno prostom saglasnošću volja ugovornih stra
na. Komisionar ima pravo na nagradu i kad ona nije
ugovorena. Obaveze komisionara: da ispuni ugovor sa
pažnjom, da postupa po nalozima komitenta, da štiti in
terese komitenta, da čuva robu koja mu je data, da oba
veštava komintenta, da polaže račun i preda sve koristi
iz izvršenog posla komintentu. Prava komisionara: pra
vo na nagradu, pravo na naknadu troškova, pravo na
zakonska sredstva obezbeđenja svojih potraživanja.
Pored prodajnog, kupovnog komisiona i komisionare
vog samostalnog istupanja u komisionom poslu postoje
i tzv konsignacija i komision
stare del credere
53. Ugovor o kontroli robe
...podrazumeva takav ugovor robnog prometa kojim se
na osnovu nalogodavčevog naloga stvara obaveza kon
trolnoj organizaciji da nepristrasno utvrdi svojstva kont
rolisane robe uz dobijanje nagrade i da o izvršenom
nalazu i kontroli izda posebnu pisanu ispravu –certifikat
Kod nas je UOKR regulisan u pozitivnom pravu u zako
nu o obligacionim odnosima. On je neformalne prirode
jer se može zaključiti i usmenim putem al je praksa da
se ipak zaključuje pismenim putem. Vrste UOKR su:
kontrola robe sa ''preuzimanjem'', kontrola robe sa
garancijom, kontrola usluga.
54. Dokumentarni akreditiv
Akreditivom koji nastaje prihvatanje zahteva nalogodav
ca za njeno otvaranje, banka se obavezuje da će koris
niku akreditiva isplatiti određenu novčanu svotu ako do
određenog vremena budu ispunjeni uslovi navedeni u
nalogu za otvaranje akreditiva. Za privredne ugovore
najbitniji su akreditivi koji imaju dokumentarni karakter i
uslov koji korisnik treba da ispuni se sastoji od podno
šenja dokumenata banci koji su predviđeni akreditivom
i to je osnov za naplatu akreditivne sume. Prodavac
akreditivom obezbeđuje naplatu robe odmah nakon pre
daje dokumenata a ujedno se i osigurava od rizika uzal
udnog utovara robe. Kupac je sa druge strane siguran
da preuzimanjem dokumenata onemogućava eventu
alno drugačiji tretman robe od strane prodavca. Doku
mentarni akreditivi mogu biti: 1) opozivi i neopozivi
2) prenosivi i neprenosivi
55. Dokumentarni inkaso
Radi se o poslu naplate tj inkasa koju banka preuzima
za klijenta na bazi odgovarajućih dokumenata. Kod ova
kvog inkasa banka se javlja kao inkasant i naplaćuje u
ime poverioca dug od dužnika uz predaju određenih
dokumenata kao što su skladišnica, tovarnica... Inkaso
se koristi kada se ugovorne strane dobro poznaju i
kada se na tržište iznosi roba za nepoznatog kupca. U
odnosima kod inkasa postoje najmanje 3 lica ali se u
bankarskoj praksi ubacuje 4-ti subjekat.
Dokumentarni inkaso podrazumeva naplatu potraživa
nja nastalih iz ugovornih odnosa uz istovremenu preda
ju robnih dokumenata trasatu tj dužniku i z osnovnog
posla.
56. Prokura
Prokura je punomoćje čiji su sadržina i obim određeni
zakonom. Prokuru mogu dati sva preduzeća. Davanje
i prestanak prokure se obavezno upisuje u sudski regi
star s tim da se upis prestanka prokure mora izvršiti u
roku od tri dana od dana prestanka ovlašćenja.
Prokuru daje direktor uz saglasnost organa upravljanja.
Može biti pojedinačna ili zajednička. Pojedinačna pro
kura može biti data jednom ili više lica a ako je data
većem broju lica svaki prokurist ima svoje ovlašćenje.
Skupna prokura se moze dati dvojci ili većem broju
lica zajedno, a pravni poslovi i radnje punovažni su
samo ako postoiji saglasna izjava volje svih prokurista.
Prokura ne može premašiti direktorova ovlašćenja u
zastupanju preduzeća i mora se kretati u granicama
delatnosti i svrhe poslovanja preduzeća. Ona se ne
može ograničiti po ovlašćenjima i vremenski niti može
biti uslovna.
Ugovorni zastupnici (punomoćnici) su
fizička ili pravna lica .Punomoćnik može preuzimati
samo one pravne poslove za čije je preduzimanje
ovlašćen.
1. Pojam i osnovne karakteristike poreza
2. Klasifikacije poreza
3. Poreski poverioci i poreski dužnici
4. Pravna lica (preduzeća) – poreski obveznici
5. Poreska stopa i poreska osnovica
6. Dvostruko oporezivanje – pojam i elementi
7. Bilateralne konvencije o izbegavanju
dvostrukog oporezivanja
8. Pojam poreskog sistema i struktura
savremenih poreskoih sistema
9. Poreski obveznik por. na dobit korporacija
10. Koncepti oporezivanja dobiti korporacija
11. Grupno oporezivanje
13. Porez na promet
14. PDV – izbor između por.na promet i PDV
15. Međunarodna iskustva sa PDV
16. Delatnost preduzeća
17. Firma preduzeća
18. Sedište preduzeća
19. Sanacija i prinudno poravnanje
20. Likvidacija i stečaj
21. Ortačko društvo
22. Komanditni društvo
23. Društvo sa ograničenom odgovornošću
24. Akcionarsko društvo
25. Pojam i vrste akcija
26. Ponuda i prihvat ponude
27. Vreme, mesto i način zaključivanja ugov.
28. Forma ugovora
29. Kapara i odustanica
30. Jemstvo i solidarnost dužnika
31. Ugovorna kazna
32. Docnja dužnika
33. Docnja poverioca
34. Ugovor o prodaji
35. Ugovor o posredovanju
36. Ugovor o zastupanju
37. Ugovor o prevozu robe
38. Ugovor o špediciji
39. Ugovor o lizingu
40. Ugovor o bankarskom depozitu
41. Ugovor o kreditu
42. Ugovor o faktoringu i forfetiranju
43. Kompezacija i kliring
44. Bankarska garancija
45. Menica
46. Ček
47. Poreski tretman dividendi koje filijala..
48. Zakon kao izvor poslovnog prava
49. Običaji i uzanse
50. Tipski i formularni ugov. i opšti uslovi posl.
51. Pravo zaloge i retencije
52. Ugovor o komisionu
53. Ugovor o kontroli robe
54. Dokumentarni akreditiv
55. Dokumentarni inkaso
56. Prokura
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti