Ekonomski razvoj Kine i njeni odnosi sa svetom
S A D R Ž A J :
Uvod.........................................................................................................................3
Istorija Kine..............................................................................................................4
Osnovni podaci o Kini............................................................................................. 5
Ekonomija Kine.......................................................................................................5
Kina danas..............................................................................................................16
Kineski model ekonomske diplomatije..................................................................17
Odnos Kine i SAD.................................................................................................18
Odnos Kine i Republike Srbije..............................................................................18
Zaključak................................................................................................................19
Literatura................................................................................................................20
UVOD
ISTORIJA KINE
Kineska civilizacija traje neprekidno više od 5000 godina. Prvo središnje carstvo osnovao je
Qin Shi Huang ( 221-206 p.n.e.). Od ranih početaka kinesko dinastičko uređenje temeljilo se
na jakoj državnoj administraciji, što je kinesku civilizaciju učinilo superiornom u regiji, čak i
kada su bili pokoreni od strane severnih nomadskih plemena. Poslednja dinastija je
ustanovljena 1644., kada su Mandžuri svrgnuli sa vlasti hansku dinastiju Ming. Do kraja 17.
vijeka, dinastija Qing širi granice carstva.
Tokom 19. veka zapadne sile ulaze u Kinu, iznudivši niz takozvane teritorijalne koncesije
(Hong Kong je ugovorom iz Nankinga prepušten Ujedinjenom Kraljevstvu 1842, nakon
kineskog poraza u Prvom opijumskom ratu, a nakon toga je vraćen matičnoj zemlji 1997)
Dinastički period je trajao oko 2000 godina, do 1911. godine, kada je revolucijom zbačena
dinastija Qing.
Nakon toga sledi haotičan period u kojem je Kina razdeljena od strane lokalnih moćnika, da
bi se krajem 20-ih godina, pod vođstvom Kineske nacionalne narodne stranke, relativno
stabilizovala.
Društvene i ekonomske prilike pogoduju rastu snažne Komunističke partije Kine, koja je
potisnuta na sever i na selo. 1931-1945. godine Kinu je okupirao Japan, i tada je bilo perioda
kada su ove dve kineske stranke sarađivale. Nakon kapitulacije Japana, izbija građanski rat, u
kojem pobeđuje Komunistička partija Kine, dok Kineska nacionalna narodna stranka prelazi
na Tajvan.
Mao Zedong proglašava 1. oktobra 1949. Narodnu Republiku Kinu u Pekingu na glavnom
trgu Tian An Men. Uvodi se politički model sovjetskog tipa, sa jakom centralnom vlašću i
2

OSNOVNI PODACI O KINI
Narodna Republika Kina, poznatija kao Kina ili kontinentalna Kina je država Istočne Azije.
Narodna republika Kina ima obalu 14.500 km i graniči se sa Vijetnamom, Laosom,
Mjanmarom, Indijom, Butanom, Nepalom, Pakistanom, Afganistanom, Tadžikistanom,
Kirgizijom, Kazahstanom, Rusijom, Mongolijom i Sjevernom Korejom.
Što se tiče veličine teritorije, Kina se nalazi na trećem mestu, sa površinom preko 9,6 miliona
km². Ujedno je i najmnogoljudnija zemlja na svetu sa oko 1,3 milijarde stanovnika, što je oko
20% od ukupnog broja stanovnika na svetu.
Etnički sastav Kine: postoje 56 različitih grupa, od kojih su najbrojniji Han Kinezi ( 91,9 % ),
a slede Zhuangi ( 16 miliona ), Mandžurci ( 10 miliona ), Hui ( 9 miliona ), Miaoi ( 8
miliona ), i dr.
Vezano za veroispovest, oko 60% Kineza se izjašnjava da su ateisti, jedna trećina sledi
tradicionalna verovanja, odnosno mešavinu konfučijanizma i taoizma, 8% Kineza su aktivni
budisti, čime budizam predstavlja najveću organizovanu religiju u Kini. Što se tiče
obrazovanja, u Kini je obavezno devetogodišnje školovanje, a stopa pismenosti iznosi 93,3 %.
Najveći gradovi su: Chungqing – 30,9 miliona; Šangaj – 16,7 miliona; Peking – 13,8 miliona,
koji je ujedno i glavni grad.
Što se tiče zaštite okoline, Kina ima jako velike probleme. Skupo plaća uspeh ekonomskog
razvoja, predvođenog industrijalizacijom i urbanizacijom. Problemi su zagađenje vazduha,
vode i zemlje. Gotovo sve reke su zagađene, dok je 90% urbanih voda jako zagađeno.
Procena je da oko 1/5 gradova nema zdravu pitku vodu, kao i preko 300 miliona ruralnog
stanovništva. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, među deset gradova sa
najvećim stepenom onečišćenja vazduha, sedam je kineskih. Kina je izostavljena iz Kyoto
protokola u pogledu karbonskih emisija i među najvećim je izvorima onečišćenja.
EKONOMIJA KINE
Od kraja 1987. kinesko vođstvo je započelo sa ekonomskim reformama. Dotad je ekonomija
Kine bila planska ekonomija sovjetskog tipa. Reformisana je u mešovitu ekonomiju, što je
mnogo bliže tržišnoj ekonomiji, ali još uvijek pod političkim okvirima. Kolektivizacija u
poljoprivredi je zamijenjena privatizacijom zemlje. Povećana je odgovornost lokalnih vlasti i
direktora fabrika. Dozvoljeno je otvaranje velikog broja manjih privatnih firmi, a strane
investicije su ohrabrene brojnim ekonomskim i političkim mjerama. Ono što je rezultovalo
tim promjenama jeste to da je kineska ekonomija postala mešovita, a 2001. godine Kina je
primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju.
U 5 specijalnih ekonomskih zona, zakoni o investiranju su mnogo povoljniji sa ciljem da se u
te zone privuče strani kapital. Od 1990 – ih specijalne ekonomske zone su se proširile i na
veće kineske gradove uključujući Peking i Šangaj. Zbog toga je Kina povećala čak za šest
puta bruto domaći proizvod od 1978. godine.
4
Kina ima jednu od najbržih ekonomskih stopa rasta, s tim da je prosečni godišnji rast BDP – a
9,4% u zadnjih 25 godina.
Krajem 2009. godine, Kina je postala druga ekonomija sveta po ukupnom BDP – u i druga u
svetu po BDP – u izračunatom po paritetu kupovne moći.
Kina je uglavnom postala proizvođač sa niskim troškovima. Troškovi proizvodnje u Kini su
mnogo manji nego troškovi u Aziji ili u Latinskoj Americi.
Postoji ogromna razlika u bogatstvu između obalnog područja Kine i unutrašnjosti, što
predstavlja problem koji može destabilizovati zemlju, pa je vlada Kine zadnjih godina počela
sa nizom inicijativa, kojima bi se pomoglo unutrašnjosti Kine da dostigne, odnosno da
sustigne ekonomski razvoj naprednog područja. Kao rezultat velikog ekonomskog razvoja,
standard života u Kini je bitno veći a broj siromašnih je postao malen.
Kao što je već pomenuto, ekonomija Narodne Republike Kine je druga ekonomija u svetu, sa
proizvodom od 9,8 miliona $. Ona je i najbrže rastuća svetska ekonomija, sa prosečnim
godišnjim rastom od 10% u poslednjih 30 godina. Nominalni BDP po glavi stanovnika iznosi
7400 $, što je i dalje nisko za svetske standarde, ali ubrzano raste. 70% BDP – a Kine potiče
iz privatnog sektora.
U Kini postoji 812,7 miliona radno sposobnih stanovnika. Od toga u poljoprivredi radi 39,5%,
industriji 33,2%, i sektoru usluga 27,2% zaposlenih. Stopa nezaposlenosti iznosi 4,2 %, a
stopa inflacije 3,3%.
Istorija razvoja
Od 1978. godine vlada Narodne Republike Kine reformiše ekonomiju praveći od
šablonizirane, centralistički planirane više tržišno orijentisanu ekonomiju, ali i sa dalje jakim
uticajem kontrole Komunističke Partije Kine. Ovaj sistem je tip kombinovane ekonomije.
Reforme koje traju od 1987. su ekonomski ojačale Kineze i izdigle ih iznad granice
siromaštva.
Od početka reformi, vlasti su reformisale poljoprivredu. Od velikih kolektivnih imanja su
napravljeni mali privatni posedi, sa pratećim malim preduzećima koja bi potpomogla razvoju
poljoprivrede. Podržano je i otvaranje agencija koje su povezivale kineske zemljoradnike sa
stranim agentima. Dozvoljene su strane investicije i zapošljavanje stranih obrazovanih
rukovodilaca koji su sa sobom donosili iskustva sa zapada. Stvoren je novi sistem koji je
omogućio porast kupovne moći, životnog standarda i produktivnosti. Vlada se okreće
međunarodnoj trgovini kao snažnom pokretaču ekonomskog rasta. Većina stručnjaka smatra
da je kineski ekonomski rast uhvatio zamah u periodu od 1989. do 2000. godine, kada su se
teškim fabričkim postrojenjima pridružila mala i srednja porodična preduzeća.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti