Deca razvedenih roditelja
DECA RAZVEDENIH RODITELJA
Seminarski rad
2
Sadržaj :
Uvod ………………………………………………………………………………………..
1. NEKOMPLETNA PORODICA USLED RAZVODA BRAKA ..................................
1.1 Ponašanje dece pre i posle razvoda roditelja ..........................................................
1.2 Posledice razvoda braka na dete ............................................................................
2. PONAŠANJE RAZVEDENIH RODITELJA PREMA DETETU ..............................
Zaključak …………………………………………………………………………………...
Literatura …………………………………………………………………………………...
3
4
6
8
12
21
22

4
1. NEKOMPLETNA PORODICA USLED RAZVODA BRAKA
Nekompletna porodica usled razvoda braka je najčešći vid nepotpune porodice. U njoj su,
kao po pravilu, pre razvoda postojale stalne razmirice među roditeljima, svađe, netrpeljivost, a
neretko se i fizički razračunavalo, čemu je obično prisustvovalo i dete. U takvim uslovima
roditelji malo ili nimalo ne obraćaju pažnju na dete, kao da ono i ne postoji, izuzev ako im ono ne
služi kao svojevrsno sredstvo ucene. A to je nedopustivo, jer se na ovaj način dete nepromišljeno
uvlači u međusobne razmirice,što je za njega veliko psihičko opterećenje i izaziva velike psihičke
traume. Dete trpi veliki psihički pritisak i kada mu se stalno predočava da je za sve nedaće i sva
zla u kojima se ono nalazi, kriv drugi roditelj, jer ono to ne razume, ne shvata. A to se čini sa
ciljem da se drugi roditelj omalovaži i da se istakne sopstvena uloga. To su postupci nedovoljno
zrelih ličnosti od kojih je teško očekivati da će biti dobri vaspitači, što još više komplikuje odnose
u razvedenoj porodici.
Poseban oblik neljubavi prema svome detetu pokazuje žena onda kada posle razvoda
braka i potpunog odvajanja od oca svoje dece ne može prema njemu ostati ravnodušna. Često
žena i nakon rastavljanja bračne zajednice ostaje prema bivšem mužu agresivna. U njoj zaostaje
potreba da se osvećuje tom čoveku za neuspeh svog braka. U tome joj ponekad deca služe kao
sredstvo. Preko njihovih leđa vraća bivšem mužu milo za drago za sve gorke časove što ih je
proživela u braku s njim.
Takva žena to čini na taj način da svom detetu – kad je ono njoj povereno na „odgoj i
čuvanje“ – vrlo otežava ili sasvim onemogućava viđanje sa ocem, izgrađivanje osećajne veze sa
njime, dakle – doživljavanje očeve ličnosti i poistovećivanje sa njom. Za takvo ponašanje,
doduše, uvek nalazi opravdanje: neodgovorne ili grube očeve postupke s detetom, očevo
pogrešno odgajanje deteta, podgovaranje deteta protiv majke, nastojanje da se dete osećajno otuđi
od majke i sl. Istina je da se neki očevi tako ponašaju prema svojoj deci kada napuste životnu
zajednicu s njihovom majkom. Ali ne ponašaju se uvek tako. Nema sumnje da majka postupa
ispravno kad ne dopušta da otac loše utiče na decu i psihički ih oštećuje. U tom slučaju je
opravdano da nastoji svog bivšeg muža držati što dalje od dece.
5
Ali, ima i mnogo dobronamernih očeva koji nakon razvoda braka iskreno žele sačuvati sa
svojom decom blizak odnos i pozitivno uticati na njihov psihički razvoj, koliko im je god to
moguće u odsutnosti stalnog dodira sa decom. Ako majka i u takvom slučaju sitničavo
ograničava, znatno proređuje ili sasvim sprečava susrete svog bivšeg muža sa njihovom decom,
onda joj zaista nije prijatelj. Ona to nije ni onda kada dopušta sastanke oca sa decom, ali se
pritom prema bivšem mužu ponaša odbojno i hladno ili čak u odsutnosti oca neprestano decu
pomalo podgovara protiv njega, usađujući im, raznim primedbama na očev račun, nepoverenje
prema njemu.
U stručnoj literaturi najčešće se nabrajaju sledeći mogući razlozi traumatskih doživljaja
deteta: neophodnost prilagođavanja pripremama za razvod i samom razvodu; zloupotreba deteta
od strane jednog roditelja kao “oružja” protiv drugog (pre i posle razvoda) i manipulisanje
osećanjima deteta; odvajanje deteta od jednog roditelja i promena odnosa roditelj – dete;
opterećenje deteta položajem razvedenih roditelja (što se može negativno odraziti na odnose sa
vršnjacima); neophodnost prilagođavanja eventualnom novom braku roditelja i, konačno, dete
koje shvati posledice neuspeha svojih roditelja u braku može (usled doživljenog šoka) u daljem
životu snositi trajne psihičke posledice (Piorkowska – Petrović,1988).
U literaturi postoji dovoljno pokazatelja da loši odnosi između članova porodice
(prisutnost sukoba) i razvedenih i nerazvedenih bračnih drugova imaju značajniji uticaj na
psihosocijalni razvoj deteta i njegovo ponašanje, nego sam pravni položaj porodice. Empirijski je
dokazano da složeniji poremećaji postoje kod dece iz potpunih porodica sa izraženim i brojnim
sukobima pre razvoda, nego kod dece iz nepotpunih porodica (npr. zbog smrti jednog roditelja).
Brojni bračni parovi koji žive u konfliktu ne dopuštaju često ni pomisao o sudskom
razvodu, smatrajući da bi takav čin bio od izuzetno nepovoljnog uticaja na dete. Ispitivanjima je
neosporno dokazano da odlaganje razvoda nije najpovoljnije rešenje. Ispostavilo se da se bolje
ponašaju i da su psihički zdravija deca iz razvedenih porodica, nego deca iz potpunih porodica sa
prikrivenim ozbiljnim sukobima. Razvod je često povoljno rešenje za već dezintegrisanu
porodicu, pošto je jedan nepodoban, hladan, mrzovoljan roditelj opasniji od nedostatka roditelja u
porodici (Jakovljević, 1971). Pri tome se ne sme izgubiti iz vida da iako razvod roditelja i za dete
može biti povoljno rešenje (prestanak svakodnevnih nesuglasica i otvaranje drugih mogućnosti za
bolje uslove ličnog razvoja) prelazno razdoblje dete doživljava vrlo bolno. Čak i deca koja su

7
zavisnosti od očevog odsustva razlikuju i oblici poremećaja ponašanja, i to pre svega muške dece.
Dečaci kojima su očevi umrli više su skloni anksioznosti i neurotičnosti, a dečaci iz razvedenih
porodica češće postaju agresivni i antisocijalno se ponašaju (www.dadalos.org).
Tabela: Emocionalni odgovori deteta na razvod (po uzrastima)
3 – 5 god.
6 – 8 god.
9 – 12 god.
13 – 18 god.
Normalni
odgovori
Izraženija
privrženost
prisutnom
roditelju,
strepnja, vraćanje
na prerasle oblike
ponašajna
(regresija), strah
da će biti
napušteno
Sve veća tuga i
ljutnja i bez
neposrednog
povoda čežnja za
roditeljem koji je
otišao, strah od
opšte
uskraćenosti
(deprivacija,
agresivnost)
Snažna ljutnja
zbog određenih
stvari, stidljivost,
teškoće
poistovećivanja
ličnosti
(identifikacija),
konflikt
lojalnosti
Razočarenje,
ljutnja, tuga,
smetenost, nemir,
osećanje
neizvesne
budućnosti,
teškoće
sa
osobama
suprotnog pola
Smetnje
u
prilagođavanju
(samo ako su
dugotrajne)
Duboka
potištenost
(depresija),
osećanje krivice,
mokrenje
u
krevet
Smetnje
u
koncentraciji i
duboka
potištenost
Loš
uspeh,
usamljenost,
duboka
potištenost, nisko
emocionalno
samovrednovanje
Nezreli seksualni
odnosi,potpuno
odbijanje
seksualnosti,
neurotična veza
sa jednim od
roditelja
Putevi i načini
prilagođavanja
Maštanje,
sanjarenje,
idealizovanje
Neposlušnost i
odbijanje,
nasilničko
ponašanje,
uporno
samozavaravanje
o
izmirenju
roditelja
Svrsishodna
delatnost,svesno
saveznoštvo sa
jednom
od
roditelja,
usklađivanje
osećanja i misli
Povlačenje,
emotivno
odvajanje od
roditelja, ubrzano
sazrevanje
Prema: J. Telkeš, G. Bognar, 1968, str. 72
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti