Turistička propaganda
1
SADRŽAJ:
................................................................................5
...............................................................................................11
..................................................................................................12
.....................................................................................16
2
REZIME
Ovaj rad razmatra savremene trendove u razvoju međunarodnog turizma, pri
čemu se uopšteno bavi turističkom propagandom i fokusira savremene trendove u razvoju
turizma. Očekivani rezultati u ovom radu, nakon što budemo detaljno sagledali savremene
trendove turističke propagande, očitovaće se u zaokruživanju nastojanja da se doprinese
sagledavanju mogućih pravaca razvoja turističke propagande i njenog uticaja na
dinamiziranje turističkog rasta u cjelini.

4
2. TURISTIČKA PROPAGANDA
2.1. Pojam i karakteristike turističke propagande
Prvi oblici širenja određenih ideja u smislu propagande mogu se sresti još u
starom veku tj. Rimskoj imperiji. Međutim, tek u 17. veku dolazi do pojave i samog termina
''propaganda''. Naziv propaganda se vezuje za latinski glagol ''propare'', što označava širenje,
tj. rasprostiranje ili razmnožavanje. 1622. godine, na osnovu naredbe Grgura XV, osnovana je
posebna organizacija za širenje vere. Zvala se «Sacra Congregatio De Propagande Fide», a
kasnije je označavana skraćenicom «propaganda». Ovaj izraz je starijeg datuma, a
propaganda u današnjem smislu reči je pojava novijeg vremena i u široj je upotrebi između
dva svetska rata, a posebno u periodu posle Drugog svetskog rata.
Propaganda nastaje sa pojavom robne proizvodnje i njen razvojni put se
posmatra sa razvojem ovog oblika proizvodnje. Osnovu svakog propagandnog delovanja
predstavlja uticaj na individuu u cilju širenja, tj. rasprostiranja određenih ideja, odnosno
podsticanja na konkretnu akciju. Ovo delovanje je pre svega psihološko, s ciljem da se
izazove promena koja će inicirati određenu konkretnu akciju. Propaganda se koristi u
različitim oblicima društvenih pojava i odnosa, u cilju širenja raznih vrsta političkih, kulturnih,
ideoloških, obrazovnih, humanitarnih i raznih drugih ideja, ili pak na ekonomskom polju, u
cilju ostvarenja određenih ekonomskih rezultata. Ona se koristi i u ekonomskoj i
vanekonomskoj oblasti.
Turistička propaganda u osnovi koristi ekonomsku oblast, mada se u određenim
slučajevima koriste i ostali oblici propagande. Ekonomska propaganda na turističkom tržištu
se u osnovi ne razlikuje od ekonomske propagande namenjene nekom drugom tržištu.
Budući da je turizam u početnoj fazi, mnogi problemi ostaju nedorečeni, pa se propagiranje
na turističkom tržištu čini jednostavno. Međutim, s obzirom na visoke troškove koje ima
turista, potrebna je jaka motivisanost da bi se aktivno moglo uticati na turističko tržište.
Značaj turističke propagande treba posmatrati pre svega sa tržišnog stanovišta,
tj. sa stanovišta borbe velikog broja turističkih zemalja i preduzeća na strani tražnje
turističkog tržišta, u cilju pridobijanja potrošača. Nosioci turističke propagande u turizmu su
po pravilu oni subjekti koji su neposredno ili posredno zainteresovani za razvoj turizma. To
mogu da budu razna preduzeća turističke privrede, nosioci turističke politike u turističkim
mestima, regionima i zemljama, a u nekim slučajevima i određene organizacije ili organi na
širem međunarodnom planu.
5
Zaključak je da je ekonomski interes nosilaca turističke propagande osnova za
određivanje njihovog kvalitativnog i kvantitativnog učešća u vođenju politike i finansiranju
turističke propagande. Gotovo sve zemlje ulažu velika materijalna sredstva u propagandu
turizma, jer turizam uz kulturnu i socijalnu misiju predstavlja značajan ekonomski faktor
privredne delatnosti. Kao svaka industrija, i turizam radi ostvarenja dobitka angažuje celi niz
delatnosti, počevši od turističkih društava, agencija, organizacija, ugostiteljskih, transportnih
i drugih uslužnih organizacija do kulturnih ustanova i drugih društvenih organizacija. Ali, bez
obzira na raznovrsnost turističkih atrakcija i znamenitosti, propaganda svake zemlje mora biti
jedinstvena i celovita, jer tada stvara povoljnije i pozitivnije raspoloženje turista u
inostranstvu i delotvornija je. Strani turista mora steći utisak dobro smišljene i usklađene
propagandne kampanje. To naravno ne isključuje samostalne propagandne akcije pojedinih
mesta, hotela i dr.
Sveobuhvatno definisanje pojma turističke propagande, bez obzira ko se javlja
kao njen nosilac, otežano je i teškoćama koje se javljaju u definisanju privredne propagande
uopšte. Specifičnosti turizma kao delatnosti i turističke, odnosno poslovne politike na makro
i mikro nivou, isto tako utiču na određivanje sadržaja i pojma turističke propagande.
Delovanje ekonomske propagande namenjene turističkom tržištu i delovanje u smislu
propagiranja turizma zajedno označavaju pojam pod imenom turistička propaganda.
Turistička propaganda svaka je delatnost koja pomoću dobro organizovanih i
smišljenih propagandnih akcija ima svrhu da pridobije i privlači turiste da posete neku
zemlju, područje, mesto. Ona, nije nikada sama sebi cilj, nego je uvek instrument za
postizanje ciljeva određene politike. Da bi se mogla smatrati propagandom u pravom smislu,
ona mora biti smišljena delatnost, koja posebnim metodama i sredstvima nastoji da najpre
privuče pažnju na njihovu odluku da se posluže ovim uslugama ili dobrima koja nudi
spomenuta ponuda. Predstavlja jedan od instrumenata poslovne ili turističke politike za
ostvarivanje određenih ciljeva koje nosioci politike treba prethodno da definišu. To znači da
su akcije turističke propagande prethodno smišljene, tj. svesno određene u odnosu na
ciljeve. Sredstva i metode kojima se služi turistička propaganda zajednički su svim oblicima
privredne propagande, ali su prilagodjeni specifičnim zahtevima nosilaca poslovne i turističke
politike da se privuče pažnja što šireg kruga potencijalnih turista, tj. onog dela stanovništva
koje ima objektivne uslove da se uključi u turistička putovanja.
Turistička propaganda deluje, pre svega, na razvijanje sklonosti i želja za
turističkim putovanjima, a zatim utiče i na donošenje odluka o realizovanju želja, tj. o
preduzimanju konkretnih akcija od strane potencijalnih turista, kako se to i želelo postići
turističkom propagandom. Ona mora da se posmatra integralno sa ostalim instrumentima
turističke odnosno poslovne politike (politika cena, politika razvoja turističke ponude,
politika organizacije prodaje i dr.).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti