Postoperativna rehabilitacija nakon ugradnje totalne endoproteze kuka (bilateralna)
SADRŽAJ: STR.
1. UVOD ..................................................................................................................................3
2. CILJ RADA ...............................................................................................................3
3. POSTOPERATIVNA REHABILITACIJA NAKON UGRADNJE TOTALNE
ENDOPROTEZE KUKA (BILATERALNA) ........................................................
3.1. Koksartroza .................................................5
3.2. Šta je endoproteza ................................................
3.3. Medicinska anamneza .......................................
3.4. Anatomija zgloba kuka i pokreti zdjelice ................6
3.4.1. Lumbo – pelvični ritam ............................................8
3.5. Patomehanika zgloba kuka ....................................9
3.5.1. Mišićna neuravnoteženost ...................................9
3.5.2. Utjecaj mišićne disfunkcije na hod ............................10
3.6. Postoperativni program rehabilitacije ....12
4. ZAKLJUČAK ...............................................................................16
5. LITERATURA ..........................................................17
3
SAŽETAK
U ovom radu prikazan je postoperativni postupak rehabilitacije nakon obostrane ugradnje totalne
endoproteze kuka. U radu su navedena patoanatomska stanja zgloba kuka kao i biomehanički aspekt
usljed insuficijencije određenih mišića zgloba kuka. Opisana je sekundarna koksartroza kao glavni
uzročnik degenerativnih promjena zglobne hrskavice koja se kasnije manifestira oštećenjem funkcije
zgloba kuka. Program rehabilitacije detaljno je opisan od nultog postoperativnog dana do konačnog
uspostavljanja svih funkcija u zglobu kuka. Naveden je i ubrzani postoperativni program rehabilitacije
koji zahtjeva određena psiho – fizička stanja pacijenta za sigurnu provedbu.
ABSTRACT
In this study is shown the postoperative rehabilitation proces after implantation of total hip
arthroplasty. This study present pathoanatomical conditions of the hip joint and biomechanical aspect
due to failure of certain muscles of the hip joint. Described secondary coxarthrosis as the main cause of
degenerative changes of artcular cartilage that later manifested impairment of the hip joint. The
rehabilitation program was described by zero postoperative day until the final establishment of the
function of the hip joint. Listed and accelerated postoperative rehabilitation program that requires a
certain physical condition of the patient for the safe conduct of.
4
1. UVOD
Prva nastojanja uspostavljanja gibljivosti zgloba kirurškim putem potječu iz 19. stoljeća. Barton (1826) i
Rodgers (1830) pokušali si intertrohnternom osteotomijom ostavariti pseudoartrozu i određenu
pokretljivost kod ankiloze kuka ali s prolaznim rezultatom. Ove metode preoblikovanja osteotomijom ili
resekcijom kosti dugo su bile jedine i nepovoljne metode kirurškog uspostavljanja funkcije zgloba.
Početkom 20. stoljeća češće su se počeli koristiti inetrpozitumi kako bi se spriječilo zarašćivanje
reseciranog ili rekonstruiranog dijela zgloba. Pretpostavlja se da je prvu opću interpozicijsku
artroplastiku izvršio Rehn u Freiburgu početkom 30-tih godina prošlog stoljeća.
Niti ova metoda nije se pokazala uspješnom posebno kada se primjenjuje na velike zglobove. Kasnije su
se počeli primjenjivati interpozitumi s različitim anorganskim tvarima kao šta su zlato, srebro, celuloid,
najlon i drugo također s lošim ishodom. Tek je Smith – Petersen 1933. godine primjenio svoj „cup-
plastik“ kao oblikovanog interpozituma metala, između čašice i glave bedrene kosti, postigao bolje i
trajnije rezultate.
Prvu totalnu artroplastiku kuka izvršio je Wiles 1938. godine u Londonu sa implatantom koji se sastojao
od dvije čelične komponente. Prije nego što se spoznalo da samo totalna endoproteza kuka koja se
sastoji od acetabularnog i bedrenog dijela može osigurati dugotrajan uspjeh u lječenju čitavo desetljeće i
pol provodila se ranije gotovo isključivo hemiartroplastika u lječenju zglobu kuka.
Sve su endoproteze u tim postupcima implatirane bez cementa imale su udubljenja na truplu koji su
pojačavali fiksaciju urastanjem kosti u endoprotezu. Razvijani su modeli endoproteza sa različitim
pristupima pričvršćivanja na koštanu masu međutim bez očekivanih rezultata.
1960. godine dolazi do upotrebe koštanog cementa kod kojega se povećava površina opterećenja a kod
upotrebe navoja ona se koncentrira na jednoj točci. Ranih 60-tih znanstvenik iz SSSR-a razvio je posebne
bescementne endoproteze no većina ih je kasnije zamijenjena zbog nestabilnosti.
Ring je 1964. godine uveo totalnu bescementnu endoprotezu kuka koristeći metal-metal endoproteze sa
acetabularnom fiksacijom. Smanjenjem veličine glave endoproteze i uvođenjem acetabularne
komponente od politilena velike gustoće 1962. nastao je implatant koji je stvorio temelje kasnije
modernih dizajna endoproteza.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti