Krivično procesno pravo

1. NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA

Pojam i vrste

Načela   krivičnog   postupka   su   ona   procesna   pravila   koja   se   odnose   na     najviše 

procesne pojmove ili bića i određuju karakter ili tip krivičnog postupka.

Načela   služe   ostvarivanju   ciljeva   postupka   i   proizvod   su 

političkih,kulturnih,ekonomskih     i   istorijskih   prilika     određene   društvene   zajednice     ili 
pravno tehničkog i stručnog iskustva o tome kako treba voditi krivični postupak.

Načela treba shvatiti kao žive ustanove koje se menjaju i prilagođavaju uslovima 

života u skladu sa promenama  u društvu i novim potrebama postupka .

Vrste načela su: 

1. načelo legaliteta;
2. optužno , istražno i mešovito načelo;
3. načelo kontradiktornosti ;
4. načelo javnosti ;
5. načelo zbornosti ;
6. načelo neposrednosti;
7. načelo istraživanja materijalne istine;
8. načelo odbrane;
9. načelo usmenosti;
10.načelo slobodne ocene dokaza;
11.načelo 

in dubio pro reo

;

12.načelo 

ne bis in idem

;

13.načelo procesne ekonomije;

2. NAČELO LEGALITETA

Ovo načelo ustanovljava obavezu javnog tužioca da u slučajevima krivičnih dela 

koja se gone po službenoj dužnosti preduzme krivično gonjenje uvek kada se za to ispune u 
zakonu predviđeni stvarni i pravni uslovi .

Dužnost javnog tužioca da preduzme krivično gonjenje nastupa ako postoje dokazi 

iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je odredjeno lice učinilo krivično delo.

Javni tužilac može odložiti  krivično gonjenje  za krivična dela  za koje je predviđena 

novčana kazna ili kazna  zavota do 3 godine , ako osumnjičeni u roku od 6 meseci izvrši 
jednu ili obaveza koje mu odredi javni tužilac i to:

- da otkloni štetnu posledicu krivičnog dela ili nadoknadi štetu ;
- da uplati  odrešen iznos humanitarnoj organizaciji, fondu  ili javnoj ustanovi ;
- da obavi neki  društveno korisni  rad ili da ispuni obaveze izdržavanja;

1

3. OPTUŽNO, ISTRAŽNO I MEŠOVITO NAČELO

Ova načelo uređuju položaj glavnih procesnih subjekata u krivičnom postupku .
Optužno   načelo   se   sastoji   u   razdeobi     osnovnih   procesnih   funkcija   (suđenja, 

optuženja i odbrane) na tri   izmešu sebe odvojena i nezavisna   procesna subjekta (sud, 
tužilac i optuženi) tako da tužilac iznosi spor pred  sud i snosi teret dokazivanja, okrivljeni 
se brani , a sud presuđuje na osnovu materijala koji proizađe iz kontradiktorne rasprave 
stranaka u koju se on ne meša.

Istražno načelo se sastoji  u spajanju osnovnih procesnih  funkcija (suđenje, gonjenje 

i   odbrana   )   i   njihovom   poveravanju   sudu     koji   je   u   postupku   jedini   procesni   subjekt. 
Okrivljeni je  objekat istraživanja  a ne subjekat postupka  kome pripadaju prava odbrane .

Mešovito   načelo   je   u   osnovi     savremenih   krivičnih   postupaka   evropskih 

kontinentalnih država.

4. NAČELO KONTRADIKTORNOSTI

Kontradiktornost   podrazumeva   mogućnost   stranaka   da   u   postupku   izlože   svoje 

stavove o pitanjima koja se  raspravljaju i da pobijaju stanovišta suprotne stranke .

Cilj načla je da olakša ustanovljavanje istine o predmetu sudjenja i da obezbedi 

ravnopravnost stranaka .

Kontradiktornost se postiže davanjem strankama prava da stavljaju predloge , da o 

tim predlozima  raspravljaju , daju kritičku ocenu radnji  preduzetih u dokaznom postupku, 
postavljaju pitanja , iznose svoje mišljenje i zaključke.

5. NAČELO JAVNOSTI 

Javnost krivičnog postupka podrazumeva pravo gradjana da budu obavešteni o toku 

krivičnog   postupka   i   radnjama   koje   se   u   njemu     preduzimaju   putem   sredstava   javnog 
informisanja, neposrednim  prisustvom , razgledanjem sudskih spisa  i na drugi način .

U predhodnom postupku  postoji samo stranačka javnost ,  ali ni ona nije potpuna .na 

glavnom pretresu principijalnosti dolazi do punog izražaja. Pravilo je da je glavni pretres 
javan.

U postupku donošenja sudskih odluka nema nikakve javnosti , ni stranačke, ni opšte 

ali objavljivanje presude je uvak javno.

Pretres pred drugostepenim sudom je javan kao i   prvostepeni   glavni pretres. I 

sednica drugostepenog veća je javna za stranke i publiku . 

Javnost   može   biti   neposredna   –fizička   i   sastoji   se     u   prisustvovanju     procesnim 

radnjama  ili posredna  koja se ostvaruje  sredstvima informisanja .

2

background image

Ovo načelo postoji kada stranke  i drugi učesnici postupka svoje izjave  i dokaznu 

građu daju sudu  usmeno  i kad se presuda  može zasnovati  samo na onom materijalu koji 
je iznet pred sud usmeno .

Glavni pretres se u našem postupku zasniva na načelu usmenosti : dokazna gradja za 

presudu, izjave i predlozi stranaka  moraju  biti  izneti usmeno , a sud u presudi  van toga 
ništa drugo  ne sme da uzme u obzir.

11. NAČELO SLOBODNE  OCENE DOKAZA

Načelo   slobodnog uverenja sudije   postoji , ako se dokazi   ne cene po pravilma 

utvrdjenim  u zakonu  već od strane sudije  na osnovu njegove sopstvene analizevrednosti 
izvedenih dokaza uz obavezu da o tome  kako je cenio dokaze položi račun u obrazloženju 
svoje odluke.

Svoje   uverenje   o   vrednosti   dokaza,   sudija   ne   formira   ,   oslanjajući   se   na   pravne 

norme, već na svoje znanje , inteligenciju...

Ocena dokaza je slobodna  ne zato što može biti proizvoljna već zbog toga što nije 

diktirana   zakonskim   propisima.   Ona   mora   da   bude   u   skladu   sa   zakonima     ljudskog 
mišljenja razložna i razumna. 

Da je sudija ne bi mogao koristiti kao sredstvo za   prikrivanje   svoje samovolje, 

neophodno je da slobodna ocena dokaza  bude podvrgnuta kontroli Višeg suda i stranaka .

12. NAČELO IN DUBIO PRO REO

Ovo načelo ( u slučaju sumnje  presuditi u korist okrivljenog ) nalaže da sudija  kad 

se u pogledu pitanja  da li postoji činjenica  koja ide na štetu  okrivljenog nađe u sumnji , 
mora uzeti  da ona  nije utvrđena ,  i obrnuto,  da u slučaju sumnje u pogledu činjenice  koja 
ide u korist okrivljenog , mora da uzme  da je utvrdjena . 

Oslobađajuća presuda se donosi onda kad sud ostane u sumnji da li je optuženi delo 

učinio.

13. NAČELO NE BIS IN IDEM

Ovo načelo glasi: niko ne može  dva puta  biti kažnjen  za isto delo.
Radi se o ljudskom pravu koje priznaju i  Pakt  i Evropska Konvencija.
Evropska Konvencija to pravo definiše na sličan način : nikom neće biti ponovno 

suđeno    niti će biti ponovo kažnjen u krivičnom postupku po jurisdikcijom iste države za 
delo  zbog  koga  je    bio  već   pravosnažno  oslobođen  ili   osuđen  u  sklaud  sa   zakonom   i 
krivičnom postupkom te države.

14. NAČELO OFICIJELNOSTI 

Prema ovom načelu javni tužilac je  

dominus litis

  jedini subjekta od kojeg može 

poteći   inicijativa   za   krivično   gonjenje,   potpuno   slobodna     osim   kada   je   ograničena 
zakonom.

4

15. NAČELO PROCESNE EKONOMIJE

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja. Toj dužnosti suda odgovara 

pravo okrivljenog da u najkraćem mogućem roku  bude izveden pred sud  i da mu  bude 
suđeno bez odlaganja .

Procesna ekonomičnost se ne svodi samo na uštedi vremena , već podrazumeva i 

racionalno korišćenje pravosudnih kadrova i finasijskih sredstva namenjenih za   vršenje 
pravosuđa.

Ovo načelo je u interesu budžeta, ali je i u interesu stranaka.

16. POJAM I VRSTE KRIVIČNIH SUDOVA

Sud je samostalan  i nezavisan državni organ  koji vrši sudsku vlast. 
Vršenje   sudske   vlasti   u   krivičnim   stvarima   podrazumeva   pravo     istraživanja, 

raspravljanja   i presuđivanja ,   uključujući i pravo izricanja krivičnih sankcija , krivično-
odgovornim učiniocima krivičnih dela .

Sudije se ne biraju za određenu vrstu suđenja, već za sud, a koje   će stvari suditi 

zavisi od internog rasporeda rada u sudu . 

Sudovi se dele na redovne i vanredne, a redovni   na sudove opšte nadležnosti i 

specijalizovane. Svi sudovi u Srbiji su redovni  a od specijalizovanih postoji  ---------------. 
Prema rangu i instanci sudovi se dele na sudove  nižeg i višeg ranga  i sudove  višeg i nižeg 
stepena   .Sud   niže   instance   je   prvostepeni   sud   ,   a   sudovi   više   instance   su   sudovi   koji 
odlučuju o pravnim lekovima.

Vrste sudova su   opštinski  i okružni sudovi kao i Vrhovni sud Srbije .

17. STVARNA NADLEŽNOST

To je pravo i dužnost   jednog suda prvog stepena   da presudi   odredjenu krivičnu 

stvar, s obzirom na težinu krivičnog dela  koja je izražena u kazni predviđenoj  u krivičnom 
zakonu ili  s obzirom na druge osobine  krivičnog dela  ili svojstva  njegovog učinioca.

Kriterijumi za određivanje stvarne nadležnosti su deliktni (težina i vrsta krivičnog 

dela) ili statusni ( svojstva okrivljenog ) ili mešoviti (priroda dela i svojstvo učinioca).

U stvaru nadležnost opštinskog suda spada:
- da u prvom stepenu sudi  za krivična dela za koja je  zakonom predviđena novčana 

kazna  kao glavna kazna  ili kazna zatvora do 10 godina , ako za pojedina od tih dela  nije 
propisana  nadležnost drugog suda;

-da odlučuje o molbi  za prestanak mere bezbednosti i pravne posledice osude kad su 

u pitanju krivična dela iz stvarne nadležnosti tog suda .

Okružni sud je nadležan da u prvom stepenu sudi:
- za krivična dela za koje je predviđena kazna zatvora preko 10 godina ;
- za krivična dela maloletnika.

5

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti