Institucije Evropske unije: uloga, sastav i nadležnosti
1. Evropski savet kao najviši organ EU
- Osnovan je dec.74god, zaseda 2 do 3 puta godišnje. Sačinjavaju ga šefovi država i ili vlada zemalja članica,
kao i predsednik Evropske Komisije u pratnji ministara spoljnih poslova i jednog komesara Evropske Komisije.
Na tim zasedanjima čelnici raspravljaju o važnim pitanjima za EU. Mastrihtskim ugovorom Esavet je postao
glavni pokretač inicijativa Unije i telo koje rešava sporna pitanja koje Savet ministara nije. Lisabonskim
ugovorom, ESavet je dobio stalnog predsedavajućeg van Rompej.
2. Savet ministara EU
- SM je zasnovan na osnovu ugovora o EU i ugovora o EZ. Sedište je u Briselu, sednice se održavaju u
Luxemburgu svake god u avg, sep i okt. U njegovoj nadležnosti je pravo donošenja odluka, koordinacija
nacionalnih politika članica, međusobno obaveštavanje i izvršne nadležnosti. Sačinjava ga po jedan predstavnik
svake zemlje članice, na ministarskom nivou i taj sastav zavisi od tema koje se obrađuju. Nastao je iz Saveta
Evropske zajednice za ugalj i čelik.
- Ima zakonodavnu delatnost, zemlje članice pronalaze kompromis između svojih ideja kao i interesa drugih
država EU, naređenih evropskih ciljeva i predloga Komisije EU. Glasanje se vrši na principu jednoglasnog
odlučivanja (
osetljiva pitanja, svaka članica ima po jedan glas sa istom težinom
) i na principu većinskog
odlučivanja (
suprotno, različita težina glasa
).
3. Evropski parlament
- Do velikog proširenja 2004.g parlament je brojao 626 poslanika, koji se biraju na 5 godina. U ugovoru iz
Amsterdama br. 700 a kasnije, ugovor iz Nice 732. Parlament biraju svi građani zemalja-članica EU na
neposrednim izborima. Pripadnost političkim grupama u Evropskom parlamentu važnija je od lojalnosti
zemljama članicama iz kojih potiču poslanici. Glasa se većinom glasova prisutnih ili apsolutnom većinom svih
poslanika. Sedište je u Strazburu. Većina sastanaka političkih grupa održava se u Briselu.
- Od 1958g postoji parlament (
pre skupština
) potvrđen Jedinstvenim evropskim aktom. Ugovorima iz Mastrihta
i Amsterdama proširivale su se nadležnosti: zakonodavna funkcija; budžetska; izbori i obrazovanje i kontrola
rada izvršne vlasti; informisanje građanina birača koje parlament zastupa. Evro Parlament sarađuje sa
Evropskom Komisijom i Savetom, ali ne može da zaustavi donošenje odluka. Postupak: pokreće ga Komisija,
dostavlja Parlamentu, zatim ide Savetu, pa ponovo Komisiji koja priprema drugu verziju koju Parlament
prihvata ili odbacuje vetom (
koji može komisija ukinuti
) ili usvaja amadmane.
4. Evropska Komisija
- Komisija obezbeđuje uspešno funkcionisanje zajedničkog tržišta; brani interese zajednica i predstavlja
Evropsku Uniju na međunarodnoj sceni. Ima pravo i inicijativu unutar zakonodavnih postupaka EU, pravo
sudelovanja u pripremi, izradi, primeni i nadzoru propisa Unije; pravo zakonodavne vlasti; ugovaranje
međunarodnih sporazuma; zastupanje pred trećim zemljama...
- Sedište Komisije je Brisel. Svaka članica šalje u sastav Komisije po jednog Komesara (
veće i do 2
). Radi
efikasnijeg rada to se odvija kroz institucije nazvane generalnim direkcijama. Ako bi je poredili sa državom,
Komisija je Vlada EU. Ona je čuvar ugovora i prava zajednice. Komisija interveniše i može da podigne tužbu
pred Evropskim sudom pravde. Ima pravo izrade nacrta zakona. Predlaže budzet i nakon usvajanja u Savetu i
parlamentu, brine o raspoređivanju sredstava. Stara se o upravljanju fondovima. Sadašnja Komisija ja na čelu
sa Žoze Barosom, a od Lisabonskog ugovora uvedena je funkcija Visokog predstavnika EU (
Ešton
).
5. Evropski sud pravde –uloga , sastav i nadležnosti
- Uloga je da osigura tumačenje i primenu propisa EU i osnivačkih ugovora u skladu sa zakonom, time dolazi do
razvoja sudske prakse Zajednice. Odluke su obavezujuće za sve države-članice. Posle ugovora iz Amsterdama
Sud poseduje i ograničenu nadležnost tumačenja u području pravosuđa i unutrašnje politike, kao III stuba EU.
- Sud čini 15 sudija i 8 glavnih advokata, koji se biraju na 6god, opštom saglašnošću vlada članica. Tad sudije
među sobom biraju predsednika Evropskog Suda pravde na 3god. Sedište suda je u Luxemburgu. Zasedanja
nisu javna. Sud zaseda ili u plenumu svih sudija ili u manjim skupinama sudija (
sudskim većima
) koje odlučuju
o pojedinim vrstama predmeta. Evropski sud ovlaćen je na zahtev Komisije ili države članice utvrditi da neka
država članica krši neku od obaveza utemljenih u pravu EU. Ovlašćen je poništiti akt koji donese institucija EU
ako je protivpravan iz nekog od razloga predviđenih Ugovorom. Institucije, države članice te pravne i fizičke
osobe, ovlašćene su pred Evropskim sudom zahtevati da im institucija EU naknadi štetu koju je uzrokovala
protivpravnim (ne)delovanjem. Sud razmatra tužbe Komisije i ostalih institucija Unije ili država članica i zaseda
kad nacionalni sudovi država traže tumačenje evropskoga prava od Evropskog suda, koje su obvezni da
primene pri odlučivanju.
6. Postupak pred Evropskim sudom pravde
Pravila postupka pred Evropskim sudom regupisana su Protokolima o Statutu Suda od svaki od tri osnivacka
ugovora evropskih zajednica i Poslovnikom o radu. U pogledu redovnog postupka pred Sudom, postoji razlika
izmedju postupka po direktnim tuzbama i postupka u preliminarnom odlucivanju Suda.
Postupak po dikrektnim tuzbama-postupak se sastoji iz pismenog i usmenog dela. Postupci na osnovu direktnih
tuzbi dele se na cetiri faze:pismeni postupak, pripremno istrazivanje, usmeni pretres i donosenje presude.
Pismeni deo postupka pocinje podnosenjem tuzbe Sekretaru Suda. Kada se tuzba podnosi na osnovu arbitrazne
klauzule uz tuzbu treba priloziti kopiju arbitrazne klauzuleiz privatnog ili javnog ugovora. U toku pismenog dela
postupaka tuzeni moze izneti preliminarni prigovor na dopustenost spora. Druga faza postupka po direktnim
tuzbama obuhvata pripremno istrazivanje , dokazni postupak. Usmeni pretres pocinje citanjem izvestaja sudije
izvestioca. Donosenje presude Sud obavlja tajnim vecanjem. Pretpostavlja se da ce stranke postupiti po presudi
Evropskog suda koja je obavezna i konacna. Komunitarni organi koji su doneli ponisteni akt ili cije je
uzdrzavanje proglaseno suprotno ovom Ugovoru, obavezni da donesu mere za izvrsenje presuda suda.
Postupak po prethodnim pitanjima-komunitarno pravo se prevashodno primenjuje posredstvom nacionalnih
sudova drzava clanica. Uvodjenje postupka preliminarnog odlucivanja suda pravde stavlja ga u poziciju
vrhovnog, kvazi-ustavnog suda u cilju jednoobraznogtumacenja i primene komunitarnog prva i radi neophodne
pravne sigurnosti u EU. Postupak po prethodnom pitanju podrazumeva da se sudski postupak vec otpoceo pred
nacionalnim sudom drzave clanice, u kom je postavljeno pitanje tumacenja konstitutivnog Ugovora. Od
tumacenja odredbi ovih akata zavisi i presuda nacionalnog suda o merituma spora. Proceduru pred Sudom
pravde pokrecu samo nacionalni sudovi a ne i stranke u sporu. Postupak po prethodnim pitanjima nije parnicni
postupak. Zahtev nacionalnog suda za preliminarnu odluku Suda pravde sekretar suda prosledjuje stranama u
nacionalnom postupku , drzavama clanicama, komisiji i savetu. Opsti pravobranilac zatim iznosi svoje misljenje
i sud donosi svoju presudu.
7. Uvođenje i uloga Prvostepenog suda
Do tupanja na snagu Jedinstvenog evropskog akta- JEA, Evropski sud pravde je bio sud prve i poslednje
instance. Odluke suda su bile konacne. Sud je medjutim od Saveta zatrazio formiranje pomocnog suda u cilju
rasterecenja i bolje efikasnosti sudske zastite komunitarnog prava. Odredbama cl.11 JEA predvidjeno je
osnivanje Prvostepenog suda, na ciju je presudu dozvoljeno pravo zalbe sudu pravde, u slucaju pogresne
primene materijalnog prava i u skladu sa uslovima predvidjenim Statutom.
Prvostepeni sud nije samostalan organ EU vec je pridruzen Sudu pravde. On nije nadlezan da da sudi o
prethodnim pitanjima tj. Da tumaci ugovor ili akte komunitarnih prava. Cilj osnivanja Prvostepenog suda je
jacenje sudske zastite fizickih i pravnih lica u odnosu na primenu komunitarnog prava i omugucivanje Sudu
pravde da svoju paznju u radu usmeri prevashodno na sustinski zadatak kontrole jednake primene i tumacenja
konutitarnog prava
8. Evropski sud pravde kao stvaralac komunitarnog prava
Jedno od fundamentalnih nacela je da se EU zasniva na vladavini prava. To znaci da Sud utvrdjuje i precizira
okvire delovanja komunitarnih organa. Svojim tumacenjem komutiranog prava Sud pravde se vrlo cesto nalazi i
u ulozi njegovog stvaraoca. To je slucaj posebno kada se radi o preliminarnom odlucivanju, gde kreativnim
tumacenjem Ugovora i sekundarnog komunitarnog zakonodavstva Sud cesto popunjava pravne praznine . Na
taj nacin sud istovremeno utice na buduce pravce reforme EU. Sud je zaduzen da odrzava delikatnu ravnotezu
izmedju ovlascenja institucija EU sa jedne strane i ovlascenja koje su zadrzale drzave clanice. Sud je zaduzen
za ustanovljavanje teorije imlicitnih ovlascenja komunitarnih institucija, ne samo u spoljno ekonomskoj sferi
nego i u unutrasnjim pitanjima nadleznosti.
9. Finansijski sud EU
Finansijski sud vrši rečunovodstvenu kontrolu i sastoji se od po jednog sudije iz svake države članice
postavljenih na period od šest godina sporazumom između država članica, a nakon konsultacije sa Evropskim
parlamentom. Članovi Suda se biraju među ličnostima koje pripadaju ili su u svojim zemljama pripadale,
spoljnim ustanovama računovodstvene kontrole, čija je nezavisnos van sumnje. U obavljanju poverene funkcije
su potpuno samostalni i dužni su da rade u opštem interesu Unije.
Zadatak i nadlježnost Suda je da kontroliše sve prihode i rashode Unije, kao i prihode i rashode svih organa i
tela Unije čiji je osnivač Unija. Finansijska kontrola se vrši računovodstvenom kontrolom i proveravanjem
regularnosti i zakonitosti načina sticanja prihoda i rashoda Unije i ispravnosti finansijskog poslovanja. Na
osnovu izvršene kontrole, na način propisan Ugovorom o osnivanju, sastavlja godišnji izveštaj i izjavu o tačnosti
računa i o zakonitosti i regularnosti obavljenih poslova koji se dostavljaju Evropskom parlamentu i Savetu i koji
se objavljuje u Službenom listu Evropske unije.
10. Evropska centralna banka
- Ima sedište u Frankfurtu na Majni, odgovorna je za primenu monetarne politike EU i pokrenula je zajedničku
monetu evro. Deluje zajedno sa centralnim bankama država-članica, sa kojim čini evropski sistem centralnih
banaka. Nadzire količinu novca u opticaju, utvrđuje kurs evra, sa državama članicama, upravlja deviznim
rezervama. Zadatak joj je stabilnost cena u evro-zoni kao i očuvanje kupovvne moći i kontrola nivoa inflacije.
- ECB ima tri tela: Upravni odbor, Izvršni odbor i Opšti savet. Upravni odbor je najviši organ i ima 6 članova
Izvršnog odbora i guverneri centralnih banaka zemalja evro-zone. Izvršni odbor čine predsednik i
potpredsednik. Odbor sprovodi politiku Upravnog odbora. Opšti savet je sastavljen od predsednika i
potpredsednika ECB i guvernera nacionalnih banaka svih država EU, savetuje.
11. Ekonomsko-socijalni komitet EU kao savetodavni organ
- ESC je savetodavno telo unutar EU, ali Evropska komisija i Savet ministara imaju obavezu da ga konsultuju u
nekim pitanjima. Ovaj komitet čine interesne grupe iz svih zemalja-članica EU: I grupa-poslodavci; II grupa-
predstavnici radnika (
sindikat
); III grupa-razne interesne grupe, potrošači, experti, zemljoradnici, žene,
organizacije...Članove komiteta imenuje Savet ministara, koje predlažu njihove vlade u dogovoru sa
zainteresovanim grupacijama.
- Komitet ima sedište u Briselu, sastanči se svakog meseca. Rad je podeljen u 9 radnih sekcija: poljoprivreda;
saobraćaj i veze; energetika; ekonomska i finansijska pitanja; trgovina, industrija, usluge; socijalna pitanja;
spoljni poslovi; regionalni razvoj...
12. Komitet regiona EU kao savetodavni organ

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti