Opšte metodičke postavke o razvijanju prostorne orijentacije i shvatanju prostorne relacie kod predškolske dece
Prijava dokumenta
Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi
Prtedmet:
Metodika razvoja početnih matematičkih pojmova
Tema:
OPŠTE METODIČKE POSTAVKE O RAZVIJANJU PROSTORNE
ORIJENTACIJE I SHVATANJU PROSTORNE RELACIA KOD
PREDŠKOLSKE DECE
Profesor:
Student:
mr. Branko Premtović
Kikinda, 2014.
Uvod
U opažanju prostora i prostornih relacija veoma važnu ulogu imaju, pored vida, i
proprioceptivni kao i kinestetički osećaji. Isto tako pored pokreta očiju i glave u razlikovanju
prostornih odnosa izuzetno važnu ulogu imaju ruke. Ruka ima značajnu ulogu i u prostornoj
orijentaciji. Isto tako razvoj prostorne orijentacije zavisi od stimulacije sredine i njenih
podsticaja. Dete oštećenog sluha treba permanentno kroz neusmerene i usmerene aktivnosti
podsticati u razvoju prostorne orijentacije i određivanju položaja u prostoru.
Orientacija je snalaženje u prostoru – odreređivanje mesta na površini yemlje na kojoj se
posmatrac
nalazi.
Reč orijentacija potiče iz francuske rečo
orientor
, prema latinskom
oriens
(izlayak sinca, vidi
orijent)u značenju smera prema istoku do kasnog srednjeg veka karta moreplovaca bile su
usmerene na istok, a zgrade u vremenoj arhitekturi imale su položaj istok – zapad.
Immanuel Kant svojim delom ‚‚Što znači: orintiranje u razmišljanju?‚‚(was neizst: sich im
Denken orijentieren?) doprineo je proširenju značenja reči, i tako da se pojam orijentacije danas
ne koristi više samo u geografiskom smislu već i u smislu određivanja mesta i pravca.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti