UREĐENJE BUJICA

 

Uređenje bujica

 je uređenje bujičnog korita i pripadajućeg bujičnog sliva.

 

Bujice  ili  bujični  tokovi  su  povremeni  ili  stalni  prirodni  vodotoci  (jaruge, 
suhodoline,  potoci  i  rječice),  čija  su  slivna  područja  zahvaćena  erozijskim 

procesima.  

Karakterizirane su  naglim  nadolascima poplavnih  voda koje  nastaju  neposredno 
poslije jakih kiša ili ubrzanog topljenja snijega

, kao i velikim količinama nanosa 

i razornom snagom toka. 

Pod pojmom erozije podrazumijevaju se promjene na površinskom sloju tla koje 
nastaju  kao  posljedica  djelovanja  kiše,  snijega,  mraza,  temperaturnih  razlika, 

vjetra,  valova,  struja,  tekućih  voda  i  antropogenih  činilaca.  Te  promjene  uvijek 
označavaju  procese  isključivo  vezane  za  otkidanje,  transport  i  taloženje  čestica 

tla. 

Prema uzroku erozije razlikuje se: 

(I)

 

regionalna  ili  pluvijalna  erozija,  nastala  djelovanjem  kiše  (usporena 

erozija) i antropogenih činilaca (ubrzana erozija),

 

(II)

 

fluvijalna erozija, nastala djelovanjem tekuće vode,

 

(III)

 

glacijalna erozija, nastala djelovanjem leda, 

(IV)

 

eolska erozija, nastala djelovanjem vjetra, 

(V)

 

abrazija, erozija nastala djelovanjem valova i struja. 

Erozija  nastala  djelovanjem  kiše,  tekuće  vode  i  leda  često  se  naziva  vodna 

erozija. 

U našim su krajevima najzatupljenije regionalna i fluvijalna erozija. 

(I)

 

Kod  regi

onalne  erozije  se  prema  načinu  kako  erozija  odnosi  slojeve 

tla razlikuju: 

(a)

 

površinska erozija, 

(b)

 

dubinska ili linearna erozija, 

(c)

 

mješovita erozija (kombinacija površinske i dubinske erozije). 

(a)

 

  

Površinsku eroziju čine:

 

(i)

 

obična površinska erozija, s jednolikim odnošenjem površinskih čestica tla 

po cijelom slivu,  

(ii)

 

slojevita  (laminarna)  erozija,  s  odnošenjem  tla  u  tankim  slojevima 

(lamelama) različite debljine,

 

(iii)

 

raspadinska (osulinska) erozija, gdje se pored sitnijih čestica tla za vrijeme 

jakih kiša niz padinu podjednako kotrljaju i krupniji stjenski odlomci. 

(b)

 

  

Dubinsku eroziju sačinjavaju:

 

(i)

 

brazdasta erozija, 

(ii)

 

jaružasta erozija, 

(iii)

 

mješovita jaružasto – piramidalna erozija, 

(iv)

 

urvinska  erozija,  koju  sačinjavaju  odroni,  soliflukcije  (manji  urvinski 

pokreti termogenog karakt

era), popuzine (veća kretanja mase tla niz strme 

padine obala) i klizanja tla velikih razmjera (ruč 

– tereni), 

(v)

 

jaka erozija krša. 

(c)

 

  

Mješovitu eroziju čine:

 

(i)

 

površinska erozija s mjestimičnom pojavom manjih brazda i jaružica,

 

(ii)

 

površinska  erozija  s  mjestimično

m  pojavom  manjih  površinskih  klizanja 

tla i soliflukcijom,  

(iii)

 

erozija krša u početnom i srednjem stadiju,

 

(iv)

 

površinska erozija karakterizirana manjim piramidalnim oblicima nastalim 

zbog “bombardiranja” tla kišnim kapima  (ako su takvi oblici  u početnom 

stadiju). 

(II)

 

Kod fluvijalne erozije se ovisno o tipu vodotoka razlikuju: 

(a)

 

bujična erozija, 

 

(b)

 

riječna erozija.

 

 

1.

 

DIJELOVI BUJIČNOG TOKA

 

Sukladno  karakteru  i  stupnju  zahvaćenosti  erozijskim  procesima  moguće  je 
bujični tok podijeliti na tri dijela:

 

(1)

 

prikupište (gornji tok), 

(2)

 

grlo bujice (srednji tok), 

(3)

 

čunj (donji tok, naplavina).

 

 (1)  Prikupište  je  zahvaćeno  jakom  erozijom.  Djelovanjem  velike  pokretne  sile, 

od  manjih,  ali  strmih  potoka  i  brazda,  nastaju  erozijski  lijevci  koji  se  stalno 
proširuju. 

(2)  Grlo  bujice  je  karakteriz

irano  ravnotežnim  stanjem  s  relativno  ujednačenim 

pronosom nanosa. U ovom dijelu toka voda obično teče uskom dolinom.

 

 

background image

 

Tek  nakon  detaljne  analize  ovih  činilaca  moguće  je  provesti  kvantitativnu 
determinaciju bujičnih tokova.

 

 

1. Oblik bujičnog sliva i gustoća riječne mreže

 

 

(1)

 

Oblik bujičnog sliva

 karakteriziran je faktorom oblika sliva, R

f

 

Za naše prilike 

preporuča

 se vrijednost ovog parametra definirati izrazom: 

 

 
 

gdje su: 

O

sl

 

- duljina vododijelnice, [km], 

-

 duljina glavnog vodotoka (od ušća do krajnje točke 

vododijelnice), [km]. 

(2)

 

Gustoća riječne mreže, D

u

 [km  km

-2

]. 

Za  D

u

 

  0.5  [km    km

-2

]  se  smatra  da  je  gustoća  riječne  mreže  slaba.  Srednju 

gustoću  hidrografske  mreže  predstavlja  vrijednost,  D

u

  =  0.5  do  1.0  [km    km

-2

], 

jaku, D

u

 = 1.0 do 2.0 [km  km

-2

], i vrlo jaku D

u

 

 2.0 [km  km

-2

]. 

L

O

0.195

2

π

L

O

R

sl

sl

f

 

 

2.

 

Reljef bujičnog sliva

 

 

Za potpuniju ana

lizu reljefa bujičnog sliva uobičajeno je odrediti:

 

(1)

 

srednju (nadmorsku) visinu sliva, 

(2)

 

srednji pad sliva, 

(3)

 

srednju visinsku razliku sliva, 

(4)

 

potencijal slijevanja u vrijeme jakih kiša, 

(5)

 

potencijalnu brzinu slijevanja velikih voda u vrijeme jakih kiša, 

(6)

 

koeficijent erozijske energije reljefa, 

(7)

 

geomorfološko – erozijski koeficijent sliva. 

(1)

 

Srednja visina sliva

,

h

sl 

[m n.m.]. 

(2)

 

Srednja visinska razlika sliva

h

sl

 [m], određuje se prema izrazu:

 

h

sl

 =

h

sl

 – h

gdje  je  h

u

  [m  n.m.]  (nadmorska)  visina  ušća  ili  dna  profila  za  koji  se  računa 

srednja visinska razlika. 

(3)

 

Srednji pad sliva

I. 

(4)

 

Potencijal  slijevanja  u  vrijeme  jakih  kiša,

  P

sl

  [m  km  s

-1

],  definiran  je 

izrazom: 

gdje su nove oznake: 

- ubrzanje polja sile teže, [m s

-2

], 

A  

-

 površina bujičnog sliva, [km

2

]. 

(5)

 

Potencijalna brzina slijevanja velikih voda u vrijeme jakih kiša

, P

v

 [ms

-1

 

km

-1

], izračunava se iz izraza:

 

(6)

 

Koeficijent erozijske energije reljefa

, K

er

 [m km

-1/2

], dobije se prema izrazu 

Silvestrova: 

A

Δh

 

g

 

2

P

sl

sl

A

Δh

 

g

 

2

P

sl

v

background image

Zato  je  potrebno  izvršiti  detaljan  pregled  vegetacijskog  pokrivača  na  bujičnom 
slivu  i  kasnijim  planimetriranjem  na  karti  određenog  mjerila  odrediti  postotno 
učešće  površina 

pod  šumom,  A

š

,  površina  pod  travom,  A

t

,  i  površina  tla  bez 

stalnog vegetacijskog pokrivača, A

g

Na  osnovi  tih  podataka  izračunava  se  koeficijent  vegetacijskog  pokrivača,  K

v

primjenom izraza: 

K

v

 = 0.6 A

š

 + 0.8 A

t

 + A

g

 

Ako  je  vrijednost  koeficijenata  K

v

  bli

ža  jedinici,  utoliko  je  sliv  više  nezaštićen 

vegetacijskim 

pokrivačem.  To  znači  da  će,  u  smislu  obrane  od  erozije,  biti 

potrebne i obuhvatnije protuerozijske mjere i radovi. 

 

5.

 

Razvijenost erozije u slivu 

Jačina erozijskih procesa na slivu i koritu karakteri

zira se koeficijentom erozije, 

K

e

, definiranog izrazom: 

I

 

a

 

X

 

Y

K

e

 

gdje su: 

-

  koeficijent  otpora  čestica  tla  na  eroziju.  Ovisi  o  geološkoj  građi  sliva, 

vrsti  pedoloških  tvorevina  i  klimi.  Srednje  (recipročne)  vrijednosti  ovog 

koeficijenta prikazane su u tablici. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti