Tuberkuloza
SEMINARSKI RAD
TUBERKULOZA
Adnan Osmanspahić
UVOD
Tuberkuloza je zarazna bolest koju u većini slučajeva prouzrokuje Mycobacterium
tuberculosis. Bolest najčešće napada respiratorni sistem, prije svega pluća ( u preko 80 %
slučajeva), mada može zahvatiti i druge organe. Vanplućna tuberkuloza najčešće zahvata pleuru,
limfne čvorove, kičmu, zglobove, genito urinarni trakt i nervni sistem.
Tuberkuloza, kao najčešća zarazna bolest na svijetu, još uvek predstavlja jedan od vodećih
epidemioloških problema..
EPIDEMIOLOGIJA
Tuberkuloza je trenutno sedmi vodeći uzrok smrti u svijetu.
Više od dve milijarde ljudi, ili trećina ukupne svjetske populacije, zaražena je bacilom
tuberkuloze, pokazali su najnoviji podaci Svjetske zdravstvene organizacije.
Stručnjaci ukazuju da se bacilom tuberkuloze zarazi 1% svjetske populacije godišnje, a od
tuberkuloze se godišnje razboli 8 do 10 miliona ljudi, a umre oko 3 miliona.
Prosječna svjetska incidencija je od oko 160/100.000 stanovnika (podatak za 2006.godinu).
Incidencija se prema regijama značajno razlikuje, u zapadnoeuropskim zemljama ona je manja
od 10/100.000 i ne predstavlja epidemiološki problem. U područjima Afrike i jugoistočne Azije,
gdje je najviše oboljelih, incidencija je 100-250/100.000, ponegdje i preko 350/100.000
stanovnika.
Bolest pogađa uglavnom stanovništvo siromašnih i nerazvijenih zemalja. Međutim broj
oboljelih raste i u razvijenim zemljam i to zbog pojave HIV-i nfekcije i velikog migriranja
stanovništva.
1

Opšti simptomi najčešće su povišena temperatura u poslijepodnevnim satima (bolesnik je
subfebrilan ili febrilan), pojačano znojenje (naročito noćno), gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj
težini i opšta slabost, umor, smanjen libido i bezvoljnost. Uz to može biti izražena glavobolja i
bolovi u mišićima, što sve podsjeća na simptome gripe, pa je uvijek potreban oprez u bolesnika
kojima ovakvi simptomi traju duže od nedelju dana.
Specifični simptomi
Specifični simptomi u tuberkulozi pluća najčešće su kašalj, pojačano iskašljavanje, bol u
grudima i nedostatak zraka (dispneja). Kašalj je rani simptom bolesti, često praćen pojačanim
iskašljavanjem gnojnog iskašljaja. Primjese krvi u iskašljaju, kao i masivno iskašljavanje krvi
ozbiljan su znak. Bol u grudima najčešće je posljedica zahvaćanja pleure, obično je oštra i
pojačava se pri dubljem udahu. Nedostatak zraka (dispneja) je znak vrlo proširene bolesti, ili je
posljedica komplikacije razvoja pneumotoraksa ili većeg pleuralnog izljeva.
DIJAGNOSTIKA TUBERKULOZE
Nalaz acidorezistenih bacila u iskašljaju snažan je indikator tuberkuloze, ali za definitivnu
dijagnozu potrebna je kultivacija bacila. U bolesnika koji ne mogu dati iskašljaj, korisna je
fiberbronhoskopija pri čemu se mogu vidjeti hiperemična područja sluznice kao i ulceracije na
sluznici i stenoze bronha. Materijal za pretragu pri bronhoskopiji dobije se putem kateter
aspirata, bronhoalveolarnim ispiranjem, četkanjem sluznice bronha uzimanjem biopsije za
patohistološku pretragu.
Radiološka dijagnostika važan je segment dijagnostičkog postupka u tuberkulozi .
Konačna potvrda i dijagnoza tuberkuloze zasniva se na pozitivnoj kultivaciji mikobakterija
tuberkuloze.
3
LIJEČENJE TUBERKULOZE
UVOD
Tradicionalno se tuberkuloza liječila mirovanjem u sanatorijumima uz izolaciju u prirodi.
Razvojem učinkovitih antituberkuloznih lijekova , napušta se liječenje u sanatorijumima, a
pacijenti se liječe u bolničkim uslovima, dok su zarazni a zatim se prelazi na kućno liječenje.
Hemoterapija predstavlja osnovu liječenja tuberkuloze. Ona je ujedino i jedini način da se
spriječi širenje mikroorganizama tuberkuloze. Adekvatna hemoterapija zahtijeva sledeće:
-
pravilnu kombinaciju antituberkuloznih lijekova, da bi se spriječilo razvijanje
rezistencije na te lijekove,
-
propisanih u pravilnoj dozi,
-
koju pacijent redovno uzima,
-
u dovoljno dugom periodu kako bi se spriječio recidiv bolesti nakon završenog
liječenja.
Liječenje se mora omogućiti svakom bolesniku kod kojeg se utvrdi tuberkuloza i ono mora
biti besplatno. Liječenje treba uvijek započeti što je moguće prije nakon dobijanja dva
laboratorijska izvještaja koja pokazuju pozitivan nalaz razmaza ili u slučaju da je pacijent teško
bolestan, a klinički veoma sumnjiv na tuberkulozu.
Ciljevi liječenja tuberkuloze su
:
- izliječiti pacijenta od tuberkuloze,
- spriječiti smrt od aktivne tuberkuloze ili njenih kasnih efekata,
- spriječiti recidiv/relaps,
- smanjiti širenje bolesti,
- prevencija nastanka bacila rezistentnih na lijekove .
4

RIFAMPICIN
Rifampicin (R) je do danas najjači poznati baktericidni antituberkulotik, koji djeluje
sterilizirajuće na bacile TBC smještene i intracelularno i ekstracelularno
Rifampicin se metabolizira u jetri deacetilacijom i izlučuje se stolicom. Inducira jetrene
enzime, zbog toga ima interakcije s raznim lijekovima koji se također metaboliziraju u jetri, te
treba povisiti dozu tih lijekova . U početku liječenja često dolazi do
prolaznog porasta bilirubina
i jetrenih transaminaza
, bez kliničkog značaja. Moguć je, ali rijedak, medikamentozni hepatitis.
Zato je važno držati se preporučenih doza ATL, što za rifampicin iznosi ne više od 600 mg
dnevno.
Rifampicin treba
uzeti 30 minuta prije jela
, jer hrana ometa resopciju lijeka. Ovo ometanje
zbog jela nužno ne mora imati klinički značaj, te ukoliko bolesnik ima gastrointestinalne
nuspojave, može mu se dozvoliti da lijek uzima s hranom.
Rifampicin
boji sve tjelesne izlučevine u crveno
, na što treba upozoriti bolesnike. Osobito se
naglašava da mokraća postaje crvena, ali treba upozoriti da crvene postaju i pljuvačka, sputum i
suze, zbog čega se meka kontaktna sočiva mogu nepovratno obojiti.
Preporučena dnevna doza je 10 mg/kg (8-12 mg/kg) dnevno, u liječenju tuberkuloze ne više
od ukupno 600 mg/dnevno. Lijek se može aplicirati dva puta ili tri puta sedmično, uvijek u dozi
od 600 mg.
PIRAZINAMID
Pirazinamid (Z) je najnoviji lijek u terapiji TBC, koji se počeo koristiti polovinom
sedamdesetih godina 20. stoljeća. Omogućio je skraćenje trajanja liječenja TBC i umanjio rizik
od relapsa. Ima snažni sterilizirajući učinak na intracelularne bacile TBC (osobito smještene u
kiseloj sredini makrofaga), kao i u području akutne inflamacije, jer je za djelovanje pirazinamida
potreban upravo kiseli okoliš. Stoga je pirazinamid vrlo učinkovit u prva dva mjeseca liječenja, u
inicijalnoj fazi, dok su prisutne akutne upalne promjene. Pirazinamid se
NIKAD ne daje u
stabilizacijskoj fazi liječenja
, ni u jednoj kombinaciji.
Metabolizira se u jetri, obilno se izlučuje u mokraći. Inhibira renalnu tubularnu sekreciju,
stoga
raste mokraćna kiselina u plazmi
, koja je najčešće asimptomatska i ne treba je liječiti. Ako
se pojavi
artralgija
, najčešća je u ramenu, dobro odgovara na obične analgetike, osobito
acetilsalicilnu kiselinu.
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti