UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
BANJA LUKA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
MEĐUNARODNI EKOLOŠKI STANDARDI
TEMA : RAMSARSKA KONVENCIJA
Profesor : Student :
Prof.dr. Vojislav Trkulja Vladimir Kerkez, IV-392/12
1. UVOD
Konvencija o zaštiti vlažnih staništa je od međunarodnog značaja, naročito
kao staništa ptica močvarica, skraćeno Ramsarska konvencije, je međuvladin
sporazum koji pruža okvir za nacionalne akcije i međunarodnu saradnju za očuvanje
i mudro korišćenje vlažnih staništa i njihovih resursa. Usvojena je 1971. godine u
iranskom gradu Ramsaru. Vlažna staništa, u definiciji ove konvencije uključuju:
močvare, ritove, tresetišta, prirodne ili vještačke vode, stalne i povremene, obalski
dio morskih područja kao i područja nastala ljudskom akivnošću kao što su ribnjaci,
rezervoari, solane. Ramsarska konvencija donesena je 2. februara 1971. godine kada
su u iranskom crnomorskom mjestu Ramsaru predstavnici 18 zemalja prihvatili tekst
dogovora o zaštiti i očuvanju vlažnih područja.
Cilj ovog dokumenta je očuvanje onih područja na Zemlji koja su od
presudne važnosti za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih zajednica
od kojih mnoge čovjek koristi i u određenoj mjeri zavisi o njima te kroz
mnogostruku korisnu ulogu koju ova područja imaju u životu ljudi. Konvencija je
stupila na snagu 1975. godine kada je njezin depozitar UNESCO, zaprimio akte o
ratifikaciji prvih sedam zemalja. Članom konvencije mogu biti samo zemlje koje su
članice Organizacije ujedinjenih naroda ali Konvencija blisko surađuje sa mnogim
međunarodnim nevladinim organizacijama-IUCN, WWF, Wetland International kao
i drugim međunarodnim subjektima koji imaju status saradnika, posmatrača.
Prilikom pristupa Konvenciji svaka zemlja mora odabrati po određenim kriterijima
najmanje jedno vlažno područje koje će odlučiti sačuvati i trajno se za njegov
opstanak brinuti pa se takvo područje upisuje na popis vlažnih područja od
međunarodnog značaja - Ramsarski popis. Tako je nastao Ramsarski popis na kojem
se danas nalazi 1929 područja pokrivajući ukupnu površinu od oko 185 miliona
hektara na svim kontinentima.
Danas Ramsarska konvencija ima 160 zemalja potpisnica, dok se na
Ramsarskoj listi nalaze 2000 vlažnih područja od međunarodnog značaja. Na
području Republike Srpske na listi se nalazi močvarni kompleks Bardača, a sa
područja Bosne i Hercegovine na listi su i Hutovo Blato i Livanjsko polje.
1
u). Može se vidjeti na strani sajta Međunarodnih močvara. Pitanja u vezi samog
Spiska treba da se upute Birou (ramsar Žramsar.org); pitanja o pojedinim područjima
na Spisku i zahtjeve za posebnim informacijama vezanim za podatke je najbolje
uputiti Službeniku Ramsarsko/močvarnih područja.
2.1. Dodavanje spisku
U svako vrijeme, strane ugovornice mogu Spisku dodati močvare ili proširiti
granice već postojećih. Što se tiče Konvencije i Sekretarijata, svaka močvara koja
ispunjava barem jedan Kriterijum za identifikaciju močvara od međunardnog
značaja
1
i koju je obilježio odgovarajući nacionalni organ vlasti biće dodata
Ramsarskom Spisku. Procedure za stizanje do tog stepena zavise od politike zemalja
članica, i neke strane ugovornice su objavile tačne procedure za uvrštavanje – u
Sjedinjenim Državama, na primjer, konvencijsko administrativno tijelo, Američka
služba za ribe i divljinu (US Fish and Wildlife Service), je objavila nacionalnu
politiku o Ramsarskim uvrštavanjima, što je objavljeno u Federalnom registru 1990
2
:
Osobe i grupe koje žele da pokrenu proces označavanja novog ramsarskog područja
treba prvo da kontaktiraju vladinu službu koja djeluje kao Ramsarska administrativna
vlast i zatraže savjet za postupak.
2.2. Brisanje sa spiska
Strane ugovornice mogu takođe, zbog svojih hitnih nacionalnih interesa,
brisati ili skratiti granice močvara već uključenih u Spisak (član 2.5 ugovora). Član
4.2 omogućava, da takava brisanja ili skraćivanja moraju biti nadoknađena
stvaranjem naknadnih prirodnih rezervata ili zaštitom, u istom ili nekom drugom
prostoru, pogodnog dijela originalnog staništa. Istorijski gledano, nijedno ramsarsko
područje nije bilo brisano sa Spiska (iako su tri ranija područja uklonjena sa Spiska,
1
http://ramsar.org/key_criteria
2
http://international.fws.gov/global/ramsarfr.html
3
u koordinaciji sa stranama ugovornicama, kad je nađeno da ne zadovoljavaju
Kriterijum,koji je kasnije razvijen); samo u dva slučaja strane ugovornice su se
pozvale na klauzulu "hitnog nacionalnog interesa" da bi skratile granice ramsarskog
područja, u Belgiji 1980-tih, i u Australiji 1997. (iako u ovom slučaju skraćenje
granica se nije u stvari desilo). O tačnoj interpretaciji termina "hitni nacionalni
interes" i "kompenzacija" za sada se diskutuje unutar konvencijskih tijela
3
.
2.3. Nacionalni spiskovi
Uspostavljanje spiskova močvara, zasnovano na najboljim naučnim
informacijama dostupnim i na nacionalnom i na međunarodnom nivou, konstituiše
efektivnu osnovu za unapređenje uvrštavanja najvećeg mogućeg broja odgovarajućih
močvarnih područja u Ramsarski spisak. Neke strane ugovornice, kao što su
Holandija i Velika Britanija, primjenjuju Ramsarski Kriterijum na nacionalni spisak
imena potencijalnih područja i uvrštavaju područja progresivno, kako se formalnosti
ispunjavaju na nacionalnom nivou. Preporuka 4.6 (Montreal, 1990) požuruje strane
ugovornice da utvrde takve spiskove ukazujujući naročito na ona područja koja su od
međunarodnog značaja. Biro će pomagati stranama ugovornicama i državama koje se
pripremaju da se pridruže Konvevnciji, naročito u državama u kojima nacionalni
naučni spisak nije dostupan.
Područja na Spisku močvara od međunarodnog značaja za koje se smatra da
su pretrpjela, trpe ili da će vjerovatno pretrpjeti promjenu u svom ekološkom
karakteru prouzrokovanu ljudskom aktivnostšću mogu biti smješteni u Zapisnik iz
Montreala i imati koristi primjenom Ramsarske Savjetodavne Misije i ostalih oblika
tehničke pomoći.
3
vidjeti 24. sastanak Stalnog Komiteta
4
jedne strane omoguđio opstanak i razvoj ekosistema, a sa druge strane narušio isti.
Ovaj konflikt različitih uticaja u prostoru je prisutan i danas.
Imajući u vidu da je na rijekama Savi i Vrbasu, kao najvećim rijekama za koje se
vezuje nastanak ovog područja, izgradjen odbrambeni nasip spriječeno je prirodno
plavljenje područja Bardače sto je prouzrokovalo deficit vode odnosno vlage koja je
bila neophodna za razvoj močvarnog ekosistema.
U cilju drugih dijelova Lijevče polja izgradjena je cijela mreža kanala koja su
drenirala cijelo polje i gravitaciono evakuisali vodu do područja Bardače kao
hipsometrijski najnižem dijelu Lijevče polja. Ovi kanali su se koristili kao izvor vode
te se iz njih voda dovodila u područje Bardace i na taj način vjestački se vršilo
održavanje ribnjaka, a time i ostalog ekosistema na Bardači. Trenutno
vodosnabdijevanje ribnjaka na Bardači se vrši na račun voda iz rijeke Mature.
Područje Bardače po svom geografskom i hidrografskom položaju pripada slivu
Dunava odnosno Save. U području ekosistema Bardače Sava je ravničarska rijeka, uz
koju se nalaze obradive površine zastićene nasipom od poplava, mada su i dalje u
kišnim periodima izložene poplavama. Površinski dio terena se karakteriše
hidrogeološkom funkcijom izolatora pa je na taj način područje prirodno
predisponirano za razvoj močvarnog ekosistema. Sve voda na području Lijevče
polja, a time i područja Bardače, se nalazi u direktnoj zavisnosti. Nakon većih kiša
raste nivo vode u rijekama što se dalje prenosi na nivo podzemnih voda.
U pogledu karakteristika rezima padavina predmetno područje se nalazi na granici
zone prelaza iz maritimnog u kontinentalni pluviometrijski režim. Maksimalne
količine padavina se javljaju u toku jeseni i zime dok se najmanja količina padavina
izluči u julu i avgustu. Prosječne godišnje temperature vazduha se kreću od 10,8°C
do 9,4°C na području koje karakteriše umjerenokontinentalna klima.
Na području Bardače zastupljeni su sledeći tipovi zemljišta: eugleji (močvarno-
glejna zemljista), fluvisoli (aluvijalna zemljišta) i humofluvisoli (semiglejna
zemljišta).
6
