Patologija dojke
0
SEMINARSKI RAD
PREDMET: GINEKOLOGIJA
TEMA: PATOLOGIJA DOJKE
PATOLOŠKA STANJA U DOJCI
1
Dojka (mamma) je parni organ, smeštenna prednjoj strani grudnog koša.
Normalnu veličinu dostiže između šesnaeste i devetnaeste godine. Većinom je
smeštena između drugog i sedmog rebra, te između lateralnog ruba grudne kosti i
srednje pazušne linije (regio mammalis).
U toku razvoja organizma žene dolazi do nagomilavanja masnog tkiva u dojkama,
počev od puberteta kao i njegovog smanjenja nakon menopauze. Kod odrasle žene
masno tkivo čini 80% dojke.
Osnovna jedinica žlezdanog tkiva je mlečni režnjić. Oko 15 međusobno
povezanih režnjića čini mlečni režanj. Njihovi mlečni kanali se sustižu i u vidu 4-5
završnih kanala, izlivaju se na bradavici.
Razvitak žlezdanog tkiva je pod uticajem hormona jajnika koji se aktiviraju u
pubertetu te se najveći deo razvoja ovog tkiva odvija upravo tada. Njegovo uvećanje
se dešava za vreme trudnoće, kada je pod uticaje hormona trudnoće. Posle
porođaja u mlečnim režnjićima se stvara mleko. Nakon menopauze dolazi do
smanjenja količine žlezdanog tkiva zbog prestanka uticaja hormona. Vezivno tkivo
povezuje dojke i daje im oblik i čvstinu.
Reproduktivni hormoni su važni za razvoj dojke i za vreme dojenja. Estrogeni
utiču na rast žlezda i mlečnih kanalića, dok progesteron stimuliše razvoj ćelija koje
proizvode mleko. Prolaktin, koji
se stvara u hipofizi mozga, stimuliše proizvodnju
mleka. Mišićne ćelije koje okružuju režnjiće, svojom kontrakcijom omogućavaju
istiskivanje mleka.
Držanje i oblik dojke zavise od Kuperovih veza. Ove veze su građene od
potpornog vezivnog tkiva i polaze od kože prema unutrašnjosti dojke. Njihova
zategnutost i elastičnost doprinose dobrom obliku i držanju dojki. U mlađem
životnom dobu ove veze su jače. Vremenom dolazi do popuštanja ovh veza ,te se
kod starijih žena javljaju opuštene dojke. Ovo je naročito izraženo u
postmenopauzalnom periodu kada i žlezdano tkivo ustupa mesto mekom masnom
tkivu.

3
Tvrde dojke
je veoma neugodno stanje, praćeno neprijatnim simptomima, zbog
kojih porodilja traži pomoć lekara. Ovo stanje se vrlo često javlja prvih dana posle
porođaja ili posle odmaklih pobačaja, a zapaženo je i kod bolesnica operisanih od
vanmaterične trudnoće. U etiologiji suprisutna dva faktora: mišić stezač(sfinkter) koji
onemogućava pražnjenje dojki, i hiperemija tkiva mlečne žlezde.
Znaci i simptomi: Dojke su uvećane, spontano bolne, čvrste, tople i na dodir
osetljive. Koža je sjajna a i otečena. Ovo stanje je prouzrokovano ne samo navalom
mleka u dojkama, već i hiperemijom koja se u njima javlja.
Ako laktacija treba da se održi dojke redovno prazniti dojenjem deteta i
izmuzavanjem, na dojke treba stavljati tople obloge.
Ako laktacija treba da se prekine, dojke se podignu na više, na njih se
stavljaju hladne obloge i primeni terapija po savetu ginekologa za prekid
laktacije.
Ako se pored svih simptoma javi i temperatura, u pitanju je infekcija.
HIPERLAKTACIJA I HIPOGALAKTIJA
Hiperlaktacija
(povećana produkcija mlijeka) je situacija kada telo proizvodi
veliku količinu mleka koje izlazi brzo i snažno, odnosno curi ili prska u mlazu. Beba
se može izmicati, zagrcavati ili gušiti nakon inicijalnog mlaza mleka zato što nije u
stanju da guta dovoljno brzo. Beba može odbijati dojku I biti jako uznemirena te
glasno plakati.
Preaktivna proizvodnja mleka je obično posedica nezrele, neregulisane
produkcije mleka i ispravlja se za nekoliko nedelja. Međutim neke majke nastavljaju
proizvoditi previše mleka i nakon što se produkcija uspostavi. Problem je češći kod
majki sa velikim brojem alveola (mlečnih žlezda) u grudima Prosečan raspon je
100,000 do 300,000 alveola po dojci, a majke sa hiperaktivnom laktacijom se
uglavnom nalaze pri vrhu raspona. Neki hormonalni disbalansi, tumori i lekovi mogu
jako povećati produkciju.
Hipogalaktija
je stanje smanjene količine mleka, a agalaktija stanje odsustva
lučenja mleka. Dok se agalaktija ili jače izražena hipogalaktija lako otkriva,
hipogalaktija manjeg stepena obično se teže zapaža. Hipogalaktija se deli na
primarnu i sekundarnu.
Primarna hipokalaktija se javlja usled anatomske i funkcionalne nerazvijenosti
dojke. Zapaža se na početku laktacije, odnosno dojenja. Može biti različito
izražena, počev od trajne hipo ili agalaktije, kada je mlečni žlezdani parenhim
nerazvijen, pa do privremene hipogalatkije kada je razvijena mlečna žlezda,
ali mleko sporo nadolazi usled psihičkih i hormonskih uzroka.
Sekundarna hipogalaktija se javlja kasnije. Uzroci su neuredno i nepotpuno
pražnjenje dojke, nemogućnost pražnjenja usled tvrdih dojki, ragada,
mastitisa, apcesa, nesposobnosti odojčeta da sisa.
Ako se hipogalaktija ne zapazi na vreme, dete gubi na težini, ne stvara se ili se
gubi potkožno masno tkivo, a sklono je hipotermiji.
4
PROMENE NA BRADAVICAMA U TRUDNOĆI
Za trudnicu, porodilju, neophodno je da bradavice budu jasno ispupčene,
normalno razvijene, pokrivene epitelom, bez infekcije i da su neosetljive, odnosno
bezbolne. Ako su bradavice ravne, uvučene, onda babinjara ima velike teškoće pri
dojenju. Zbog toga, treba nastojati da se još u trudnoći takve bradavice otkriju i da
se pravilnim tretmanom izvuku i formiraju. To se postiže ručnim izvlačenjem i
nežnom masažom.
Ragade bradavica
- To su naprsline u koži bradavice. Češće se javljaju kod
prvorotki. Predstavljaju veliku opasnost i smetnju za pravilnu ishranu. Javlja se jak
bol, bol smanjuje laktaciju mleka, a majka smanjuje podoj zbog bola.
Najčešći uzroci ragada su: loša higijena bradavice (vlažne bradavice),
nenormalan oblik bradavica kao predisponirajući faktor i drugo.
Mogu biti prisutna jedna, dve ili više ragada, sa jedne ili
sa obe strane. Za vreme podoja ragade krvare, a između
podoja prskotina se sasuši, stvara se kora koja se skida pri
sledećem podoju. Ragade traju i jednu, dve, ili do tri nedelje.
Potrebno je pre porođaja sprovoditi pravilnu negu bradavica
i
time sprečiti nastajanje ragada.
Terapija ispucalih bradavica podrazumeva kortizonske kreme nakon svakog
podoja, obično ne duže od dva dana.
INFEKCIJA DOJKE
Infekcija dojke
se javlja u obliku zapaljenja (mastitis) i kao apces. Može se javiti
u svakom životnom dobu, odnosno u bilo kom uzrastu žene. U etiologiji ovih
patoloških stanja su tvrde dojke i ragade, i one predstavljaju ulazna vrata infekciji.
Loša nega dojki, loša hiijena, zastoj mleka, nepravilno dojenje, takođe predstavljaju
faktore rizika za nastanak mastitisa.
Dojka je nabrekla i bolna, naročito oni
segmenti koji su zahvaćeni zapaljenjem.
Mastitis
prati febrilno stanje, jeza i
drhtavica. Spontani bolovi se pojačavaju.
Ponekad mastitisu prethodi zapaljenje
limfnih sudova i vezivnog tkiva koje se
nalazi oko žlezdanog tkiva.
Kao komplikacija javlja se
apces dojke
. Postoje
svi opšti simptomi gnojnog procesa. Na samoj dojci
palpira se tumor koji fluktira, a koža pod tim je
otečena, crvena i bolna. Apces može da probije fistulu
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti