VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STUKOVNIH STUDIJA
NOVI SAD
MEĐUNARODNI FINANSIJSKI MENADŽMENT
Seminarski rad iz Uvoda u finansijsko poslovanje
Novi Sad, 2015.
Mentor:
Paunović dr Branka
Studenti:
Nadica Radaković
Uvod
Finansijski menadžment je briga o sticanju, finansiranju i upravljanju imovinom,
imajući na umu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkija odlučivanja finansijskog
menadžmenta može razdeliti na tri glavna područja: ivesticije, finansiranje i odluke o
upravljanju imovinom. Cilj osnova finansijskog menadzmenta je objasniti kako kompanija
prikuplja sredstva, kako ih alocira i da sve finansijske odluke stvaraju vrednosti.
U 1980-im i 1990-im godinama došlo je do eksplozije međunarodnih investicija
pojedinačnih investitora kroz uzajamne fondove i druge intermedijare, kao i
institucionalnih investitora kroz izravna ulaganja. S druge strane, pojavilo se i povećano
prikupljanje kapitala izvan nacionalnih granica. Finansijski menadžer mora pronaći
„najbolju cenu“ na globalnom tržištu, ponekad pomoću valutnih i drugih zaštita.
Finansijske institucije i istrumenti dramatično su se menjali kako bi se prilagodili
osnovnoj potražnji investitora i onima koji prikupljaju kapital. Deregulacija je finansija,
najpre u SAD-u, a potom u Evropi i Aziji, ubrzala integraciju svetskih finansijskih tržišta.
Zbog stalne promene na sceni, današnji finansijski menadžer mora imati opšte
perspektive. Iako su pojmovi koji se već pre spominju u knjizi i ovde primenjivi,
promenila se okolina u kojoj se donose odluke. U ovom seminarskom radu ćemo
pokušati da objasnimo tu okolinu i istražiti na koji način kompanija donosi odluke o
međunarodnom okruženju.
Motiv je za investiranje inostranog kapitala u poslove svakako, osiguranje prinosa koji će
biti veći od zahtevanog. Na inostranim tržištima mogu postojati mesta na kojima se
može ostvariti taj veći prinos. Na domaćem tržištu pritisak konkurencije može biti takav
da se može ostvariti samo normalna stopa prinosa. Iako je osnovni razlog investiranje u
inostrane ekspanzije na inostranom tržištu, postoje i drugi razlozi. Neka preduzeća
investiraju u inostranstvo kako bi efikasnije proizvodila. Druga zemlja može nuditi niže
troškove rada i ostale troškove pa će kompanija smestiti svoje proizvodne pogone tamo
gde bi mogla da snizi i svoje troškove poslovanja. Zato se elektronska industrija preselila
u inostranstvo. Konačno, neke kompanije investiraju u inostranstvo kako bi osigurale
neophodne sirovine. Stoga posebno naftne i rudarske kompanije investiraju u
inostranstvo. Svi su ti interesi-tržišta, proizvodni pogoni i sirovine-u skladu sa ciljem
osiguranja veće stope prinosa nego što je to moguće ostvariti samo kroz domaće
poslovanje.
Međunarodni finansijski menadžment za predmet izučavanja ima osnovne zakonitosti
funkcionisanja međunarodnog finansijskog sistema, te osnovne odnose upravljanja
finansijama u globalnim okvirima, kako sa stanovišta nacionalnih ekonomija, tako i sa
stanovišta multinacionalnih i globalnih kompanija.
razumjeti relacije u upravljanju finansijama u međunarodnim odnosima, odnosno u
multinacionalnim korporacijama. Spoznati će osnove funkcionisanja međunarodnih
finansijskih tržišta, odnosno finansijskih instrumenata koji se na njima koriste. Također
će se upoznati sa osnovama procjene investicijskih projekata, troška kapitala, te
portfolio menadžmenta u međunarodnom finansijskom okruženju.
daju određene porezne olaksice kako bi privukli strana ulaganja. Porezne politike drugih
zemalja ne samo da se međusobno razlikuju nego su i vrlo složene. Definicija
oporezivog dohodka je različita za različite zemlje, a i porezna stopa varira među
zemljama.
Imaju nize porezne stope na dobit korporacija kako bi privukle strana ulaganja, dok su
porezne stope u većini razvijenih industrijskih zemalja vrlo visoke. Stvar postaje jos
složenija kada se uzmu u obzir brojni sporazumi o oporezivanju koje je Amerika
podpisala s drugim drzavama. Kako bi se izbeglo dvostruko oporezivanje SAD ne
oporezuje saveznim porezom one američke korporecije koje plate porez u inostranstvu.
Veličina inostranog poreznog kredita može biti ograničen SAD oporezuje inostranu dobit
kompanije i odobrava inostrani porezni kredit samo do one veločine do koje bi dobit
ostvarena u inostranstvu bila oporeziva u Americi.
Dakle, jasno je da je planiranje poreza za međunarodne operacije komplikovano i vrlo
složeno. S vremena na vreme, odobravaju se različite posebne porezne olakšice kako bi
se pomogli izvoznicima . Te se porezne olakšice stalno menjaju u svim zemljama. Za
vreme planiranja inostranih operacija potrebno je potražiti savete stranih i domaćih,
poreznih i pravnih strucnjaka.
Politički rizik
Multinacionalna kompanija je suočena sa političkim rizicima koji se rangiraju od
malih uplitanja do potpune zaplene cele imovine. Ta se uplitanja odnose na zakone koji
propisuju minimalni trošak domaće obračunske snage što se mora zaposliti na različitim
pozicijama, obavezna ulaganja u ekološke i socijalne projekte, te ograničenja koja se
odnose na konvertibilnost valute. Krajnji je politički rizik eksproprijacija, kao ona koja se
dogodila 1971. god. u Čileu, kada je drzava preuzela sve proizvođače bakra. Između
blagih uplitanja i potpune eksproprijacije, postoje brojni diskriminirajući postupci kao što
su viši porezi, veći komunalni troškovi i obaveza isplaćivanja većih plata od domaćih
kompanija.
Budući da politički rizik ima vrlo jak uticaj na ukupni rizik investicionog porjekta,
on se mora realno proceniti. Zapravo, potrebno je predvideti politicku nestabilnost. Neke
su kompanije kategorizovale zemlje s obzirom na njihov politički rizik. Ako se zemlja
nalazi u nepoželjnoj kategoriji, vrlo je verovatno da se neće odobriti nikakva investicija,
bez obzira koliki je njen očekivani prinos.
Kada kompanija odlici da investira u stranu zemlju, onda bi ona trebala preduzeti
određene korake da se zasštiti. Politički rizik se moze smanjiti sa radnjom sa zemljom
domaćina u zapošljavanju domaćih ljudi, investiranje u „prave“ projekte, i odgovornim
ponašanjem na drugim područjima. Zajedničko ulaganje sa kompanijom u zemlji
domaćina može poboljšati javno mišljenje o operaciji. Zapravo, u nekim zemljama
zajednicko ulaganje moze biti jedini nacin poslovanja, budući da je direktno vlasništvo,
posebno u proizvodnim delatnostima, zabranjeno. Rizik eksproprijacije takođe se može
smanjiti na način da se članica učini zavisnom od kompanije tvorca za tehnologiju,
tržišta, i/ili dobavljače. Strane vlade nisu voljne eksproprirati preduzeća koja nisu
samostalna. Moguće je kupiti
osiguranje od političkog rizika.
Osiguranje ili garanciju
protiv različitih političkih rizika može se kipiti od brojnih pšrivatnih osiguravajućih
kompanija. Politički rizik koji s eosigurava moze uključiti eksproprijaciju,
