MIT O TEZEJU
uglavnom prema: Graves,
Grčka mitologija
;
Napomena: Ovo je prilično skraćena i nedovršena priča o Tezeju. Za daljnje istraživanje kako priče o Tezeju,
tako i ostalih grčkih mitova preporučam gore navedenu knjigu, te izvornike (Homera, Hesioda, Plutarha...)
Egej, kralj atenski, nije imao djece. Kako se jako bojao pedesetero sinova svojega brata koji
prema njemu baš i nisu bili prijateljski raspoloženi, otiđe do svojega prijatelja Piteja,
osnivača grada Trezena, povjeriti mu se. Već je prije naumio, potajno, čak bez znanja svoje
žene, još se jednom oženiti u nadi da će dobiti sina koji će mu biti potpora u starosti i koji će
preuzeti vlast. Pitej mu rado dade svoju kćer, Etru. Na povratku u Atenu reče joj da, ako
bogovi budu skloni njihovoj vezi (tj. ako dobiju sina), neka, kada dovoljno ojača podigne
kamen i uzme sandale i mač koje je on stavio ispod, kao znakove po kojima će ga prepoznati,
te da ga pošalje u Atenu.
Rodi se mladić i nazvahu ga Tezej. Kada je, ne samo osnažio, već pokazao i smjelost,
razboritost i odlučnost, majka mu otkrije njegovo pravo podrijetlo i odvede ga do kamena. On
odvali kamen, uzme mač i sandale te krene opasnim kopnenim putem prema Ateni. U ono je
vrijeme, naime, na tom putu bilo nesavladivih razbojnika iznimne snage. Mnoge je
razbojnike na tom putu pogubio Heraklo, no kako je od tada već mnogo vremena prošlo, tako
se nasilje opet raširilo. Tezeju je Heraklo bio uzor, pa je odlučio krenuti poput njega, umjesto
puta morem koji je bio znatno manje opasan. Kako su ga danima odgovarali od tog puta,
naposlijetku reče: „Što bi rekao moj pravi otac kada bih mu kao znakove donio sandale bez
prašine i mač bez krvi.“ I tako on ode.
Na putu prvi na kojega je naišao bio je razbojnik Perifet („Topuzlija“) čije je oružije bila
velika topuzina okovana željezom kojom je obarao putnike. Tezej ga usmrti i oduzme mu
topuzinu kao znak pobjede.
Drugi bio je Sinis ili „Savijač omorika“. Svojim bi velikim rukama omorike privio do tla gdje
bi svoje žrtve o vrhove vezao, a zatim bi otpustio omorike da nesretnika rastrgaju. Njega
Tezej ubije topuzinom prethodnog.
Treći je bio Skirion, koji je prebivao na visokim stijenama. Tamo bi putnicima zapovijedio da
mu peru noge. Dok su mu ih prali, on bi ih njima gurnuo niz stijene. Na isti način Tezej i
njega pogubi.
Četvrti, Kerkion, pozivao bi putnike na hrvanje, kada bi ih savladao, pogubio bi ih. Isto
Tezej, nakon što je prihvatio izazov, učini njemu.
Peti, najopakiji, bio je Damast, zvan Prokrust („Istezalo“). Imao je dvije postelje: jednu vrlo
kratku, a drugu jako dugu. Kada bi svratio putnik koji je niži, ponudio bi mu veću postelju, a
nakon što bi ovaj legao, rekao bi mu: „Eto vidiš, ova ti je postelja odveć velika, daj da je
učinim kako treba!“ Tada bi mu udove istezao dok ovaj ne bi izdahnuo. Ako bi, pak, putnik
bio visok, ponudio bi mu manju postelju, a zatim ga pripasao postelji. Tezej ga, kako je bio
stasom div, baci u manju postelju i mačem skrati dugo tijelo.
Tek nadomak Atene, Tezej se odmori i pogosti.
Kada je stigao u Atenu, nije naišao na mir i veselje kako je očekivao. Među građanima nije
bilo sloge niti zadovoljstva. U kuću Egeja, njegova oca, stigla je Medeja, koja je na
zmajevskim kolima pobjegla iz Korinta, obećavši Egeju da će mu svojim čarolijama vratiti
mladenačku snagu. On joj je bio jako sklon. Unaprijed je saznala za Tezejev dolazak, pa ga je
Egeju predstavila kao opasnog uhodu i nagovorila da mu za stolom ponude vino u kojemu je
otrov. Kako je Tezej više čeznuo za tim da ga otac prepozna, nego za vinom, izvadi mač
tobože da bi isjekao meso. Kad je Egej vidio mač, prepoznao ga je, a Medeju protjerao.
Prvi koji su ga se preplašili, bili su njegovi bratići (njih pedesetero) koji mu postaviše
zasjedu. Jedan glasnik otkrije Tezeju njihove namjere, no ovaj namjerno uđe u zasjedu i
savlada svu pedesetoricu. Da ga zbog toga Atenjani ne bi zamrzili, učini djelo od opće koristi
– savlada Maratonskog bika koji im je zadavao podosta briga, i žrtvuje ga Apolonu.
Tada s Krete dođoše izaslanici kralja Minoja po uobičajeni danak – sedam mladića i sedam
djevojaka. Njih bi Minoj zatvarao u glasoviti labirint koji je sagradio Dedal, a ondje ih ubijao
dvoliki stvor – Minotaur, napola čovjek, a napola bik. Atena je taj danak morala plaćati jer je
Egej, u vrijeme kada su Atena i Kreta bile u prijateljskim odnosima, u napadu ljubumore ubio
Androgeja, Minosova sina, nakon što ga je ovaj na Atičkim igrama pobjedio, što je izazvalo
rat i suše kao prokletstvo. Apolonovo proročište dalo je ovo rješenje za prestanak rata i suša.
Minotaur je bio sin Minojeve žene Pasifaje i svetog bijelog bika. Minoj je zbog toga ubio
svoju ženu, a Minotaura odlučio je staviti na mjesto gdje ga nitko neće vidjeti, te naredio
Dedalu da sagradi labirint iz kojega je ovaj, kad ga je sagradio, i sam jedva pronašao izlaz.
Atenjani su počeli gunđati – Zar da sin onoga koji je sve započeo ne treba biti žrtvovan?
Tezej kojega su ove optužbe boljele, odluči dobrovoljno, bez odabira kocke (što je bio način
izabiranja), otići na Kretu. Otac ga prije nego što je krenuo zamoli da, ako preživi skine crna
jedra s jedrenjaka i razapne bijela, a proročište u Delfima mu reče da za vodilju izabere
božicu ljubavi – Afroditu, kojoj Tezej, iako zbunjen, prinese žrtvu.
Kada se društvo iskrcalo na Kreti, Tezej vidje Arijadnu, prekrasnu Minojevu kći, kojoj se on
odmah svidio toliko da mu je na tajnom sastanku dala klupko da ga priveže na ulazu kako bi
se iz mračnih i zamršenih hodnika labirinta mogao vratiti, te mu dade i začarani mač, jer sina
svetoga bika nije moguće ubiti bilo čime.
Minos pošalje atensko društvo u labirint, Tezej ubije Minotaura i s društvom se pomoću
konca vrati nazad, te zajedno s Arijadnom pobjegnu prema Ateni. No, u žurbi Tezej zaboravi
razapeti bijelo jedro, a Egej u strepnji iščekujući sina, kada vidje crno jedro, baci se u more
koje se otada naziva Egejskim, dok je Arijadnu koja je bila sklonija njemu nego on njoj,
ostavi na jednom otoku na putu do Atene... (priča se, dakako, nastavlja...)
