Zračenje i ekološki rizik: uticaj na životnu sredinu
Osnovne akademske studije
Smer: Zaštita životne sredine
Predmet: Ekološki rizik
Tema: Zračenje
Mentor:
Studenti:
dr. Amelija Đorđević, vanr. prof.
Dragana Đorđević 12075
Marko Đorđević 12076
Niš,2016.

1. Pojam zračenja
Zračenje – radijaciju
, predstavlja energija koju
čestice materije ili elektromagnetni
talasi
usmereno nose kroz prostor, a prodiru kroz čvrstu materiju.
Atom se sastoji od pozitivnog atomskog jezgra, u kome se nalaze pozitivno naelektrisani
protoni i neutralni neutroni koji čine gotovo celokupnu masu atoma, i elektronskog omotača u
kojem je u neutralnom stanju onoliko neutrona koliko u jezgru ima protona. Unutar jezgra vladaju
najsnažnije sile koj e su poznate kao nuklearne sile. Pri određenim uslovima atomi mogu primiti
ili otpustiti jedan ili više elektrona, pa postaju pozitivno, odnosno negativno naelektrisani tj.
postaju joni.
Ekscitacija
je pojava kod koje, usled dejstva spoljnih faktora, atom prima određenu
energiju
usled čega jedan ili više elektrona prelaze u višekvantno stanje. Ekscitacija se obično dešava na
udaljenim orbitalama, pa je i potencijalna energija pri tome mala, te se izražava u obliku man je
prodorne svetlosne energije
Izvori zračenja mogu biti:
prirodni (kosmičko zračenje; elektromagnetno zračenje; radionukleidi zemaljskog porekla;
geomagnetsko itd)
antropološki (radionukleidi nastali pri probnim nuklearnim eksperimentima, rad nuklearnih
objekata, mašine, uređaji i tehnologije u medicini; mašine, uređaji i tehnologije u
mašinstvu, domaćinstvu itd.)
Spomenuta zračenja, kako prirodnih tako i antropogenih izvora, mogu se podeliti na:
jonizujuća zračenja
nejonizujuća zračenja
Na slici 1 prikazan je spektar elektromagnetnog zračenja. Između pojedinih spektralnih
oblasti ne postoje oštre granice.
Slika 1: Spektar elektromagnetnog zra
č
enja
2. Jonizujuće zračenje
Jonizujuće zračenje obično se definiše kao ono zračenje koje može izazvati jonizaciju
materije kroz koju prolazi, bilo primarnim dejstvom na samu materiju bilo dejstvom nastale
sekundarne radijacije.
Jonizacija
je proces prilikom kojeg elektron iz omotača atoma napušta atom usled
čega
nastane jedan jonski par. Nastaju dva jona, od kojih je jedan pozitivno nabijen, a drugi negativno
nabijen. Pozitivan je atom, a negativan je elektron koji je napustio atom. Jonizujuće zračenje
prilikom prolaska kroz živu ili mrtvu materiju izaziva jonizaciju ili ekscitaciju atoma ili molekula
materije kroz koju zrak prolazi. Elektron koji je dobio energiju od jonizujućeg zračenja, deo
energije utroši na raskidanje veze s atomskim jezgrom, a ostatak energije mu služi za kretanje. P
rilikom kretanja elektron se sudara sa drugim molekulima izazivajući dalju jonizaciju.
Najčešća podela jonizujućeg zračenja je na:
· Korpuskalarno (čestično)
· beta zračenja - β
· monohromatsko elektronsko zračenje
· alfa zračenje – α
· jonsko zračenje
· neutronsko zračenje
· Elektromagnetno (fotonsko)
· gama zračenje - γ
· rengensko (
x-
zračenje
)
Svako jonizujuće zračenje ima svoju energiju koja se izražava u J (džul) ili, stara jedinica je
elektron volt (eV).
2.1 Radioaktivnost
Radioaktivnost je spontani proces u kojem se atomsko jezgro, emitujući jednu ili više čestica
ili kvanata elektromagnetnog zračenja, preobražava u drugo jezgro. Prvobitno nije bila poznata
priroda zračenja nego se zbirno govorilo o radijaciji pa je ova pojava "raspada" jezgra nazvana
radioaktivnost, a jezgra, koja emituju čestice ili zračenje, radioaktivna jezgra ili ispravnije
radioaktivni izotopi. Raspadom početnog jezgra, koje se naziva i jezgro roditelj, nastaje novo
jezgro, potomak, koje može da ima redni broj Z i/ili maseni broj A različit od jezgra roditelja.
Slika 2: Simbol radioaktivnosti
Atomi s istim brojem protona, a različitim brojem neutrona zovu se izotopi. Izotopi imaju
ista hemijska svojstva, a različitu masu. Izotopi mogu biti:
· stabilni
· nestabilni (radionuklidi ili radioizotopi)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti