Gljive (fungi): sistematika, reprodukcija i klasifikacija
1
GLJIVE – FUNGI
Gljive su eukariotski organizmi bez plastida; hrane se apsoptivno, tj. usisavaju ortanske materije u rastvoru
(„osmotroph“); nemaju ameboidnu pseudopodijalnu fazu; ćelijski zidovi sadrže hitin i β-glukane; skoro uvek su prisutne
mitohondrije sa izravnatim unutrašnjim borama („cristae“) i peroksisomama („peroxisome“); u ćelijama se javljaju
goldžijeva tela ili pojedinačne vakuole; vegetativno telo sastavljeno iz jednoćelijskih ili vlaknastih i višećelijskih haplidnih
hifa (homo ili heterokariotske); većinom bez bičeva (bičevi ako su prisunih bez mastigonema); reprodukcija polna ili
bespolna (diploidna faza generalno kartko traje); razvijajau se kao saprofiti, simbionti ili paraziti. Ranije su gljive
pripadale carstvu biljaka –
Plantae
. Međutim, zbog specifičnosti njihovog života i ishrane danas su izdvojene u zasebno
carstvo (ili kraljevstvo – kingdom) GLJIVA – FUNGI, u okvoru supercarstva EUCARYOTES. Opisano je oko 80.000
vrsta gljiva. Gljive su heterotrofni organizmi, nisu sposobne da same stvaraju organsku materiju, pa se hrane živom ili
mrtvom organskom materijom. Većina gljiva sastoji se iz vegetativnog i reproduktivno dela.
VEGETATIVNI ORGANI GLJIVA
Micelija (talus) se sastoji od končastih razgranatih ćelija koje se nazivaju hife. Unutar ćelije hifa izgrađena je od
citoplazme i jedara. Citoplazma sadrži riobzome, endoplazmatični retikulum, mitohondrije, vakuole kristale i sl. Jedro
može biti loptasto ili zvezdasto. Hife mogu biti sa jasno formiranom membranom (izgrađena uglavnom od hitina) ili
mogu prestavljati golu protoplazmatičnu masu, kao što je to slučaj sa nižim gljivama.
Hife mogu biti jednoćelijske (odnosno neseptirane) tada sadrže kontinuiranu protoplazmu sa neodređenim
brojem jedara ili su višećelijske, odnosno sa poprečnim septama. U tom slučaju u svakoj ćeliji s nalazi jedno ili dva jedra, a
samo kod retkih vrsta, po više jedara.
Kao osnov za sistematiku gljiva služi talus, a zatim organi za razmnožavanje koji su najkarakterističniji element
za određeni gljivični organizam. Organi za razmnožavanje gljiva su spore:
Polnog porekla
Bespolnog porekla
1.
Askospore
1.
Konidije (piknospore)
2.
Bazidiospore
2.
Oidije (artrospore)
3.
Zoospore
3.
Hlamidospore
4.
Zigospore
4.
Zoospore (bespolnog porekla
5.
Oospore
5.
Spermacijske spore
SPORE BESPOLNOG POREKLA
1. Konidije – spore koje se razvijaju na temenu (vrhu) posebnih diferenciranih delva micelije, koji se nazivaju
konidiofori (nosači konidija). Konidiofori mogu biti prosti ili razgranati na različite načine.
1.a. Piknospore – su konidje koje se obrazuju u unutrašnjosti plodonosnih tela koja se nazivaju piknidi.
2. Oidije (artrospore) se obrazuju sukcesinom deobom posebnih ogranaka micelije. Kod ovih ogranaka u
porastu pojavljuju se poprečne pregrade, koje ih dele na veći ili manji broj ćelijai svaka od ovih ćelija
razvija se u posebnu ćeliju – sporu. One se zatim odvajaju jedna od druge i rasejavaju. Ovaj tip spore
nalazimo kod fam
Erysiphaceae
.
3. Hlamidospore – se obrazuju direktno na hifama od vršne ćelije ili neke od ćelija iz sredine hife. Imaju jednu
debelu opnu koja ih štiti od raznih nepovoljnih faktora spoljašnje sredine. To su vrlo otorne spore i zato se
zovu i trajne spore. Mogu očuvati klijavost često i više godina. Najkarakterističnije su kod gljiva iz reda
Ustillaginales
u klasi
Basidiomycetes.
4. Zoospore – su dobile ime zbog osobine da se samostalno kreću kroz vodenu sredin pomoću jednog biča, tako
da potsećaju na neke niže životinje. One su bez prave membrane, jednoćelijske su i u njima se nalazi jedna
masna kapljica. Javljaju se kod klasa
Archimycetes
(bič na zadnjem kraju tela)
i
Phycomycetes
(bič na
prednjem kraju tela)
.
6. Spermacijske spore – javljaju se kod gljiva iz klase
Basidiomycetes
i imaju ulogu u daljem razviću gljive
.
2
SPORE POLNOG POREKLA
1. Askospore – klasa
Ascomycota
2. Bazidiospore – klasa
Basidiomycota
3. zoospore (polnog porekla)
4. zigospore
klasa
Oomycota
5. oospore
SISTEMATIKA GLJIVA
Na osnovu talusa (micelije) i organa za reprodukciju sve gljve možemo podeliti u 6 kola i jednu zbirnu grupu:
I kolo Acomycota
II kolo Basidiomycota
III kolo Chytridiomycota
IV kolo Glomeromycota
V kolo Microsporidia
VI kolo Zygomycota
neformalna taksonomska kategorija Deuteromycota (=Fungi imperfecti)
KARAKTERISTIKE KLASA
I kolo Acomycota
Obuhvata 15 klasa, 68 redova, 327 familija, 6.355 rodova i oko 64.000 vrsta. Spadaju u više gljive,
imaju miceliju sastavljenu iz vešećelijskih hifa (svaka ćelija ima jedno ili dva jedra). Kod ove klase se kao produkt
polne reprodukcije obrazuje
askus
(sporonosni organ) u čijoj se unutrašnjosti stvaraju reproduktivni organi – spore tzv.
askospore
. U askusu se obično nalazi 4 ili 8 askospora.
Askusi se mogu formirati ili direktno na miceliji ili u plodonosnim telima (kleistotecije, apotecije i peritecije).
Plodonosna tela se jednim imenom nazivaju
askokarpi
.
KLEISTOTECIJE
– su okruglasta, zatvorena plodonosna tela, a otvaraju se raspucavanjem zidova.
APOTECIJE
– su tanjirasta u zrelosti otvorena plodonosna tela sa ili bez dršk. Parafize i askusi obrazuju
himenijalni sloj.
PERITECIJE
– su loptastog ili kruškastog oblika. U gornjem delu su sužene u jedan kraći ili duži vrat na čijem
se vrhu nalazi otvor –
ostiola
. Preko ostiole se oslobađaju askospre.
II kolo Basidiomycota
Obuhvata 16 klasa, 52 nreda, 177 familija, 1.589 rodova i oko 31.000 vrsta. Gljive iz ove klase nalaze
se na najvišem stepenu evolutivnog razvoja. Imaju miceliju sa septiranim hifama. Hife su samo u početnoj fazi
života jednojedarne, a kasnije su postaju dvojedarne. Organi za razmnožavanje se nazivaju
bazidiospore
, a
nastaju kao produkt polne reprodukcije na sporonosnim organu –
bazid
-u. Obrazuju se na površini bazida, dakle
egzogenog su porekla za razliku od askospora koje su endogenog porekla, jer se nalaze u unutrašnjosti
sporonosnog organa – askusa. Na bazidu se formiraju 4 bazidiospore.
III kolo Chytridiomycota
Obuhvata 2 klase, 4 reda, 14 familija, 53 roda i oko 700 vrsta. Talus je višejedaran i ceo služi kao
plodonosno telo ili se reproduktivne strukture ravijaju na ograničenim delovima talusa; monocentričan ili
policentričan; ćelijski zidovi su hitinozni; mitohondrijalne kriste ravne; zoospore na zadnjem delu sa jednim bičem

4
carstvo CHROMISTA (Stramenopiles)-Pseudogljive
To su mikroorganizmi jednoćelijski ili višećelijski, vlaknasti, primarno fototropski; ćelijski zidovi nemaju
hitin ili beta-glukan (često celulozni); hloroplasti (kada su pristni) locirani u lumenu obično grubog
endoplazmatičnog retikuluma, namaju skrob i fikobilizome; imaju dve-membranozne opne unutar periplastidne
membrane; hlorofil kada je prisutan a i c; mitohondrije generalno sa cevkastim kristama; goldžijeva telašca i
peroksizome uvek prisutne; glagele kada su pristne sa grubim cevastim obično trodelnim flgelarnim čekinjama.
Uglavnom žive slobodno. Ranije su bile uključene u
Protoctista
ali su sada odvojene u posebno carstvo. U ovom
carstvu nalazi se 10 kola, koja obuhvataju niz zlatnih i smeđih algi, i neke gljivama bliske organizme.
DENDROGRAM koji pojkazuje odnos izmeđe glavnih grupa ortanizama koji su tradicionalno smatrane gljivama.
Oomycota, Myxomycota, and Plasmodiophoromycota su različite od gljiva. Dodatno, prave gljive su bliže
životinjama nego biljkama. (A. Baudoin)
Kolo OOMYCOTA
Sadrži jednu klasu, 12 redova, 27 familija, 92 roda i oko 800 vrsta.Vodeni ili suvozemni organizmi, saprofiti ili
parazit; talus ili micelija sastavljeni od neseptiranih hifa. Diploidini talus, sa mejozom koja nastaju u toku razvoja
gametangija. Kao rezultat polne reprodukcije formiraju se oospore.
Ove gljive imaju miceliju sastavljenu iz neseptiranih jednoćelijskih hifa. Razmnožavanje je polno i bespolno.
-
Oomycetae
(polna reprodukcija je
heterogamija
)
POLNO RAZMNOŽAVANJE GLJIVA IZ KLASE OOMYCOTA
Odvija se po tipu
heterogamije
. Na hifama se formiraju morfološki diferencirani polni elementi
anteridije i
oogonije
.
Oogonija
je jednoćelijska i višejedarna i jedra su nosioci
ženskih polnih osobina
.
Anteridije
su cilindričnog
oblika (višejedarne) i jedra su nosioci
muških polnih osobina
. Spajanjem anteridije sa oogonijom jedra i citoplazma iz
anteridije prelaze u oogoniju pri čemu se svako jedro iz anteridije združuje sa po jednim jedrom iz oogonije obrazujući
dikarione
(dva združena jedra razli_itih polova u kontaktu, pri čemu sadržaji nisu spojeni). Manji broj dikariona odlazi
prema periferiji oogonije i učestvuje u izgradnji jedne debelozidne membrane. Ostali dikarioni idu u centralni deo
oogonije gde se posle kraćeg mirovanja njihova jedra spajaju postajući diploidna. Na ovaj način formirana je jedna
debelozidna spora (
oospora
). Zbog jako zadebljale membrane ova oospora može lako da izdrži nepovoljne uslove spoljne
sredine (niske temperature). U stadijumu oospore gljive prezimljavaju, a ove oospore ne gube vitalnost ni posle dve do tri
godine. One se obično obrazuju na izumrlim biljnim delovima ili se nalaze u zemljištu. Zahvaljujući debelozidnoj
5
membrani one su otporne i na antagonističko dejstvo okolne saprofitske mikroflore. U proleće sledeće godine oospore
počinju da klijaju. One obrazuju mehurasto proširenje u koje se posle redukcione deobe jedara preliva sadržaj. Od svakog
jedra u mehurastom proširenju (
zoosporangija
) obrazuje se po jedna
zoospora
. Kad su zoospore formirane puca spoljni
zid zoosporangije–zoospore dobijaju
treplje
i oslobadjaju se. Oslobadjaju se samo u kapi vode. Ove zoospore razlikuju se
od zoospora iz klase Archimycetes po tome što imaju jasno formiranu površinsku membranu. Imaju po dve treplje. Kad
zoospore padnu na hranljivu podlogu klijaju u inicijalnu hifu koja ostvaruje infekcije i tako se gljivični organizam formira.
Životni ciklus
Phytophthora
vrsta (na primeru
P. infestans
)
BESPOLNO RAZMNOŽAVANJE GLJIVA IZ KLASE OOMYCOTA
Ove gljive mogu da se razmnožavaju bespolno tako što se pojedine hife uzdižu i zauzimaju uspravni položaj u odnosu na
ostale hife (ove hife su konidiofori).
PODELA KLASE OOMYCETES
A) potklasa Oomyceteae
se deli u tri reda:
I red Pythiales
Paraziti na višim biljkama
II red Peronosporales
Paraziti na višim biljkama
III red Saproleginales
Nemaju značaja, nisu paraziti. Žive u vodeno sredini kao
saprofiti na algama.
Red
Pythiales
ima miceliju koja je jako razgranata, brzorastuća. Konidiofori (nosači konidija) su jače ili slabije
diferencirani u odnosu na miceliju. Ovaj red se prema stepenu razvijenosti konidiofora deli u 3 familije:
1. fam. Pythiaceae
Micelija se razvija inter i intracelularno. Konidiofori su kratki, slabo razvijeni (dakle slbo diferencirani u
odnosu na miceliju), a u nekim slučajevima nedostaju, tako da se konidije obrazuju direktno na hifama.
Konidije krupne, loptaste, u većini slučajeva daju zoosporangiju sa bubrežastim zoosporama koje imaju dve
treplje. Gljive iz ove familije prouzrokuju: trulež semena, trulež klice, poleganje ponika i trulež korena biljaka starosti do

7
Ukoliko se zigot nadje u izuzetno suvim uslovima, klija u jednu hifu koja se naziva konidiofor. Od vršnog dela
konidiofora poprečnim septama odvajaju se pojedini delovi koji predstavljaju poseban tip spora koje se nazivaju konidije.
Konidije mogu da klijaju i da ostvare zaraze.
red Mucorales
Sardži 9 familija, 51 rod i 205 vrsta. Ovo su rašireni saprofiti ili se nekoliko vrsta javlja kao fakultativni paraziti na
biljkama ili životinjama (uključujući i čoveka).
familija Mucoraceae
rod Mucor
Konidiofori su glavičasto prošireni i na njima se nalazi veći broj konidija. Konidije su uvek prisutne u vazduhu,
nemaju značaja – saprofiti (buđi).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti