Nacizam: ideologija, politika i progoni
UNIVERZITET U MESTO
PUN NAZIV FAKULTETA i MESTO
ODSEK/STUDIJSKI PROGRAM/SMER
SEMINARSKI RAD
Tema:
Nacizam
Student:
Predmetni profesor:
Ime i prezime
prof. mr/dr Ime i Prezime
Broj indeksa ________
___________________________________________________________________________
U Mestu, 2016. godine
2
SADRŽAJ
3.1.KLJUČNI ELEMENTI NACISTIČKE IDEOLOGIJE.....................................................7
4.PROGRAM NACIONAL-SOCIJALISTIČKE PARTIJE................................................9
5.UNUTRAŠNJA POLITIKA I NACISTIČKI PROGONI................................................11

4
najrazličitijih političkih pozicija koje su osuđivale izdaju nemačke i njen poraz u Prvom
svetskom ratu, a koje su obuhvatale anti-parlamentarizam, etnički nacionalizam, rasizam,
kolektivizam nacističku eugeniku i antisemitizam nasuprot ekonomskom i političkom
liberalizmu kao i rasističkom i zavereničkom stavu prema finansijskom kapitalizmu i anti-
komunizmu. Kako je Nacizam postajao dominantna ideologija u Nemačkoj, naročito nakon
1933. god., u praksi je sve više definisan kroz proglase Nacističke partije, a naročito njenog
vođe, Adolfa Hitlera.
Izraz
naci
je izveden od prva dva sloga zvaničnog imena Nacional-socijalističke nemačke
radničke partije na nemačkom jeziku. Pun naziv stranke na nemačkom jeziku je "Nazional
Sozialistische Deutsche Arbeiter Partei". Članovi partije retko su između sebe koristili naziv
nacista već su koristili zvaničan naziv nacionalsocijalista. Izraz nacista je imao pežorativno
značenje i uglavnom su ga koristili protivnici pokreta, naročito na jugu Nemačke, a
predstavljao je parodiju na izraz soci, uobičajen i pomalo ponižavajući izraz za pripadnike
Socijal-demokratske partije Nemačke, glavnog političkog oponenta nacista pre njihovog
dolaska na vlast. Kada je Hitler došao na vlast, izraz nacista je skoro u potpunosti nestao iz
političkog i društvenog života u Nemačkoj, mada su ga još uvek koristili protivnici režima u
Austriji.
Slika 1. - Svastika kao simbol nacističke Nemačke
5
2.NEMAČKA RADNIČKA PARTIJA
Pred kraj rata u martu 1918. godine, u Bremenu je osnovan Komitet za pravedni nemački mir.
To je bilagrupa nacionalističke inspiracije. Njen ogranak u Minhenu vodio je radnik koji se
zvao Anton Dreksler. Posle rata Komitet postaje jedna od mnogih partija koje su se tada
pojavile. Uzeo je ime “Nemačka radnička partija”. Godine 1921. , ona prerasta u
“Nacionalsocijalističku nemačku radničku partiju”. Socijalizam ove partije nije bio čak ni
prividan;ona je zelela da je smatraju levičarskom partijom; naprotiv, vrlo jasno je
proklamovala svoje težnje.
Nemačka radnička partija je u junu 1919. Godine bila mal grupa od svega šezdesetak članova.
U njoj su se istakle tri osobe:novinar Ditrih Ekhart, koji je želeo da osuje “nemačku buržoasku
alijansu”, inženjer Gotfrid Feder, koji ce postati prvi teoretičar partije, kapetan Ernst Rem,
bivši oficir. U julu 1919. godine, na skupu ove partije, Adolf Hitler je energično istupio protiv
bavarskog separatizma. Pozvan je u partiju i ubrzo postao član Upravnog odbora.
Nacional-socijalistička filozofija pojavila se na političkoj sceni u kritičnom periodu za
Nemačku; nacija ne samo što je poražena u Prvom svetskom ratu, već je bila prinuđena da
potpiše Versajski sporazum, koji je sadržao izuzetno stroge uslove, što je u vreme velike
depresije i političke nestabilnosti dodatno pogoršalo položaj posleratne Nemačke. U to vreme
rodila se i "legenda o ubodu u leđa" (nem. Dolchstosslegende) koju su lansirali nacional-
socijalisti, a po kojoj je nemački ratni napor bio sabotiran od strane unutrašnjih elemenata,
naročito Jevreja i da je "nedostatak patriotizma" bio direktan uzrok nemačkog poraza (kao
jedan od argumenata u prilog ovoj teoriji nacisti su isticali činjenicu da je linija fronta, u
trenutku kapitulacije, bila izvan nemačke teritorije). Politički kriticizam bio je usmeren ka
socijal-demokratama i ka vladi Vajmarske republike koja je bila optužena da je izdala zemlju.
Teorija o "ubodu u leđa" imala je za posledicu to što je nemačko društvo očekivalo povećano
iskazivanje nacionalne lojalnosti od strane nemačkih državljana stranog porekla, kao što su
Jevreji, kao i porast anti-semitskih osećanja i podršku ideji Jevrejskog pitanja (Judenfrage) u
vreme jačanja narodnog pokreta i želje za stvaranjem Velike Nemačke.
Slika 2. – Zlatna značka člana nacističke partije
Radnička partija je 1919. godine imala je šezdesetak članova. Naredne godine brojala je tri
hiljade ljudi. Godine 1922. tiraž njenih novina raste na dvadeset hiljada primeraka. Iz godine

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti