1

Visoka medicinska škola Ćuprija

Predmet:Medicinska psihologija

Šizofrenija

-seminarski rad-

Mentor:                                                                                   Student:

Prof.dr Radmila Milovanović                                                Ašćerić Armin

                                                                                               Br.indexa:01597

Ćuprija,2017

2

Sadržaj

Uvod...........................................................................................................................3

1.Šizofrenija...............................................................................................................4

2.Epidemiologija šizofrenije......................................................................................6

3. Etiopatogeneza šizofrenije.....................................................................................6

3.1. Genetska predispozicija......................................................................................6 

3.2. Konstitucionalna predispozicija........................................................................6

3.3. Metabolički faktori..............................................................................................7

4. Klinička slika šizofrenije........................................................................................8

5.Klinički oblici šizofrenije........................................................................................9

6.Terapija šizofrenije................................................................................................11

Zaključak..................................................................................................................13

Literatura..................................................................................................................14

background image

4

1.Šizofrenija

Reč šizofrenija potiče od grčkih riječi shisis (cepanje, rascep) i phrenos (duša). Ime 
je prvi put upotebio Eugen Bleuler 1911. godine označavajući time posebnu grupu 
sindroma psihičkih poremećaja. Poznati su njegovi opisi šizofrenije pod nazivom 
"Blojlerova 4 A", koja bi obuhvatala primarni opis bolesti sa poremećajima u sferi 
afekta, asocijacija, zatim ambivalencija i autizam šizofrenih bolesnika. Naziv ove 
teške duševne bolesti označava suštinu i ukazuje na rascep i nesklad (disocijacija) 
između psihičkih funkcija, pre svega procesa mišljenja i afekta, nazvana 
ideoafektivna disocijacija. Ovakva vrsta disocijacije je prisutna jedino kod 
šizofrenije i ne sreće se kod nijednog duševnog oboljenja. Karakteriše je dakle, 
nesklad između mišljenja, odnosno sadržaja mišljenja, afekta i volje. Normalno, 
sve ono što se doživljava i što je trenutno u toku procesa mišljenja odražava se i 
afektom: ako se osjeća ljutnja, to je iskazano ponašanjem i mimikom, ili ako se 
doživljava radost to se vidi i na licu. Međutim, toga nema kod šizofrenije.

Prema MKB-10 šizofrenija se definiše kao teški duševni poremećaj koji se 
karakteriše poremećajem mišljenja i pažnje (percepcije), a afekat je neadekvatan 
(neskladan) i otupljen. Svest šizofrenog pacijenta je bistra, jasna, tako da je svestan 
svega onoga što se dešava sa njim i oko njega. Intelektualne funkcije su takođe, 
očuvane, ali nakon niza godina bolesti može doći do njihovog propadanja.

Bolest ima hronični tok sa pogoršanjima i remisijama, ali nikad ne dolazi do 
konačnog izlečenja, što ima veliki socijalno-medicinski značaj, jer predstavlja 
opterećenje kako za porodicu pacijenta, tako i za društvenu zajednicu.

Pripada grupi psihoza, a pod pojmom psihoza se najčešće podrazumeva psihičko 
stanje osobe sa prisutnim sumanutim idejama i halucinacijama uz nepostojanje 
uvida u njihovu patološku prirodu, zatim poremećaj ocene realnosti i gubitka veze 
sa realnošću, gubitak granica "Ega". Postoji više oblika šizofrenije.

Mladost ja razdoblje života u kome dolazi do prolaznih nazadovanja, neminovnih 
sukoba sa sobom i svetom oko sebe, nesklada između razuma i osećanja, zbrke u 
poistovećivanju i stvaranju identiteta, prolaznih otuđenja od sebe, otuđenja od 
stvari i razgradnji neurofizioloških i psihičkih sklopova i funkcija koje se moraju 
razlikovati od psihičkih i predpsihotičnih pojava. I pored ovako burnih promena 
mladalačko doba ne treba shvatati kao patogenetski činilac nego samo kao 

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti