1

1. UVOD

Medicina rada je grana medicinske delatnosti koja se bavi stanjima i bolestima nastalim pod 
uticajem   faktora   sredine(npr.   buka,   vibracije,   toplota,   hemijske   materije,   elektromagnetska 
zračenja,  radijacija  itd.)  kojima  je  neka  osoba  profesionalno,  u  toku   svakodnevnog  radnog 
vremena, izložena. Po svojoj suštini i delovanju ona je multidisciplinarna oblast medicine pre 
svega usmerena na: ostvarenje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja zaposlenih, zaštitu i 
unapređenje zdravlja zaposlenih, procenu rizika na radu i njihovoj eliminaciji, održavanju i 
razvoju radne sposobnosti radnika  i kontroli profesionalnih bolesti i povreda na radu.

Ovom granom medicine prvenstveno se bave lekari specijalisti medicine rada, vazduhoplovne, 
kosmičke i pomorske  medicine, koji su primarno osposobljeni za vršenje zdravstvenoh nadzora 
radnih   mesta   štetnih   po   zdravlje,   preventivne   preglede   radnika   i   dijagnostičke   postupke, 
kontrolu zdravlja bolesnika obolelih od profesionalnih bolesti.

2

2. KONVENCIJA O SLUŽBAMA MEDICINE RADA

Generalna konferencija Međunarodne organizacije rada, koju je u Ženevi sazvao Administrativni 
savet   Međunarodnog   biroa   rada,   sastala   se   7.   juna   1985.   godine   na   svom   71.   Zasedanju; 
- imajući u vidu da je zaštita radnika od oboljenja i bolesti i povreda na radu jedan od zadataka 
Međunarodne organizacije rada na osnovu njenog ustava, 

 

 

- s obzirom na relevantne međunarodne konvencije i preporuke o radu u ovoj godini posebno 
na   Preporuku   o   zaštiti   zdravlja   radnika   iz   1953;   Preporuku   o   službi   medicine   rada,   1959; 
Konvenciju o predstavnicima radnika iz 1971, kao i Konvenciju i Preporuku o bezbednosti na 
radu i zdravlju radnika iz 1981, kojima se ustanovljavaju principi nacionalne politike i delovanja 
na nacionalnom planu,  

 

 

- pošto je odlučila da usvoji izvesne predloge vezane za službu medicine rada koji su četvrta 
tačka dnevnog reda zasedanja,

 

 

-   pošto   je   odlučila   da   se   ovi   predlozi   formulišu   u   obliku   međunarodne   konvencije, 
- usvojila je 26. juna 1985. godine sledeću konvenciju, koja će se zvati Konvencija o službi 
medicine rada, 1985.

Konvencija  o službama medicine rada obavezuje samo članice Međunarodne organizacije rada, 
čiju je ratifikaciju registrovao generalni direktor.Konvencija će stupiti na snagu 20 meseci nakon 
što direktor registruje ratifikaciju države. Zatim,svaka članica je može otkazati po isteku 10 
godina   od   dana   stupanja   na   snagu   Konvencije.   Ali   svaka   članica   koja   je   ratifikovala   ovu 
konvenciju   koja ne iskoristi mogućnost otkazivanja koja je predviđena,obavezuje se za novi 
period od 10 godina.

background image

4

4. FUNKCIJE

 Član 5. 

            Osim   odgovornosti   svakog   poslodavca   za   zdravlje   i   bezbednost   radnika   koje 

zapošljava i vodeći računa o neophodnosti da radnici učestvuju u odlučivanju o svemu što se 
odnosi na zdravlje i bezbednost na radu, službe medicine rada će imati one od sledećih funkcija 
koje odgovaraju i koje su prilagođene profesionalnim rizicima u dotičnom preduzeću: 

a) identifikacija i procena rizika od štetnosti po zdravlje na radnom mestu, 

            b) nadgledanje faktora u radnoj sredini i radnom procesu koji mogu da ugroze 

zdravlje   radnika,   uključujući   sanitarne   uređaje,   restorane   i   stanove,   u   uslovima   kada   ih 
poslodavac obezbeđuje,                            c) davanje saveta o planiranju i organizaciji rada, 
uključujući oblikovanje radnog mesta, o izboru, održavanju i stanju mašina i druge opreme i o 
supstancijama koje se koriste pri radu,                                  d) učestvovanje u izradi programa za  
poboljšanje načina rada, kao i u testiranju i proceni nove opreme sa zdravstvenog aspekta,

                                                                                                                                                 e) 

davanje saveta u oblasti zdravlja, bezbednosti, higijene rada, ergonomije, kao i u pogledu ličnih i 
kolektivnih zaštitnih sredstava,

 

  f) 

praćenje zdravstvenog stanja radnika u odnosu na rad, 

 

g) kontinuirano unapređenje prilagođenosti rada radnicima, 

            h) uzimanje učešća u merama stručne rehabilitacije,

               i) saradnja u informisanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju u 

oblasti medicine rada, higijene rada i ergonomije,

                          j) organizovanje prve pomoći i hitnih intervencija, 

             k) učestvovanje u analizi povreda na radu i profesionalnih 

oboljenja.

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti