2
2. DEFINICIJA BJELANČEVINA
Prehrana je proces ili skupina metaboličkih procesa koji se odvijaju u organizmu od trenutka
uzimanja hrane (jedenja) do njenog iskorištavanja u energetske, gradivne ili regulacijsko-
zaštitne svrhe. To podrazumijeva osiguravanje organizma energijom, proteinima,
ugljikohidratima, lipidima, mineralima i vitaminima, te dnevno uzimanje hrane radi
zadovoljenja osjećaja gladi i potreba za nutrijentima. Prehranom se održava homeostaza
organizma, odnosno prirodna ravnoteža u organizmu, uz održavanje normalnog unutarnjeg
okruženja.
Tvari iz namirnica koje unosimo u organizam, a pri tome se iskorištavaju na taj način što daju
organizmu potrebnu energiju, gradivne i regulacijsko-zaštitne komponente, zovemo
nutrijentima. To su temeljni kemijski sastojci hrane koji se u probavnom traktu mogu
apsorbirati da bi zatim zadovoljili metaboličke potrebe organizma. U organizmu se vrlo
dinamično kemijski transformiraju u različite spojeve koji omogućuju pravilno funkcioniranje
tijela.
Zdrava ili pravilna prehrana je ona prehrana koja tijelu osigurava optimalan unos kalorija,
vitamina, minerala i tekućine, te optimalan omjer bjelančevina, ugljikohidrata i masti, kako bi
se osigurale potrebe organizma za gradivnim, energetskim i zaštitnim tvarima. Jedan od
glavnih građevnih materijala našeg organizma su bjelančevine. One su uključene u gotovo sve
biokemijske procese stanica (izgradnja i obnova mišićnog tkiva, rast kose, noktiju i kože, te
prijenos hranjivih tvari).
Proteini ili bjelančevine spadaju u najzastupljenije organske molekule. Ime potječe od grčke
riječi
proteos
, što znači prvi ili najvažniji.
Proteine je prvi opisao nizozemski kemičar Gerhardus Johannes Mulder, a imenovao švedski
kemičar Jöns Jakob Berzelius 1838. godine.
Središnja uloga proteina kao enzima u tijelu nije se u potpunosti razjasnila sve do 1926. godine,
kada je James B. Sumner dokazao da je enzim ureaza zapravo protein.
Frederick Sanger je 1953. godine odredio aminokiselinski slijed proteinskog hormona inzulina.
Taj rad označio je prekretnicu u biokemiji. Prvi put je pokazano da protein sadrži precizno
definirani slijed aminokiselina. Frederick Sanger za to otkriće dobio je Nobelovu nagradu
1958. godine.
3
Među prvima su otkriveni i hemoglobin i mioglobion, na osnovu kristalografije X-zračenja, a
za to postignuće Max Perutz i Sir John Cowdery su podijelili 1962. Nobelovu nagradu za
kemiju.
