Hipertireoaza
SADRŽAJ:
Cilj................................................................................................................2
Uvod..............................................................................................................3-5
Hipertireoza...................................................................................................5-6
Sekundarna hipertireoza................................................................................6
Gravesova bolset............................................................................................7
Toksična čvorasta guša..................................................................................8
Simptomi i dijagnoza.....................................................................................8-9
Lječenje..........................................................................................................10-13
Zaključak........................................................................................................14
Literatura........................................................................................................15
2

UVOD:
Anatomija štitne žlijezde:
Štitna žlijezda ili štitnjača (gl. thyreoidea, grč. thyreos - štit, eidos - oblik) je
endokrina žlijezda i ubraja se u skupinu najprokrvljenijih organa ljudskog tijela.
Endokrine žlijezde (grč. endeon - unutra, krinein - izlučivati), ili žlijezde s
unutarnjom sekrecijom, sintetiziraju u svojim specifičnim stanicama različite
djelatne tvari inkrete koje se jednim imenom nazivaju hormoni (grč. hormanein -
poticati, nukati na rad), jer potiču različite funkcije organizma, kao što su rast,
mijena tvari i druge. Endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala, kao egzokrine
žlijezde, pa svoje izlučevine (hormone) predaju neposredno u žilni sustav, u
krvne kapilare, s kojima su najuže povezane, u limfne kapilare ili u
cerebrospinalnu tekućinu.
4
sl 1. Endokrine žlijezde (3. Štitasta žlijezda)
Štitna žlijezda smještena je ispred dušnika u prednjem dijelu vrata i na
vodoravnom presjeku ima potkovast oblik, te okružuje dušnik. Štitna žlijezda
ima dva režnja, i to desni i lijevi režanj, koji povezuje suženi dio štitne žlijezde
(isthmus gl. thyroideae), u razini druge do četvrte hrskavice dušnika.
Stoga štitna žlijezda ima oblik slova H, kojeg su okomiti krakovi desni i lijevi
režanj, a vodoravni dio, koji ih povezuje, je istmus. Suženi dio može nedostajati
i zamjenjuje ga vezivno tkivo, pa se doima da su režnjevi žlijezde međusobno
odjeljeni.
Svaki režanj širok je 20-25 mm i dugačak 40 mm. Volumen štitnjače je od 15 do
30 cm3, a masa normalne štitnjače iznosi od 12 do 20 g što ovisi o njezinom
funkcionalnom stanju, spolu osobe, hormonskom statusu, te veličine osobe.
Štitnu žlijezdu oblikuju žlijezdano tkivo i vezivna osnova. Žlijezdano tkivo
sadrži mnoštvo malih ili većih mješčića štitne žlijezde, folliculi gl. thyroideae, i
u njima nalazimo homogenu tvar koloid koje su izlučile stanice stijenke
mješčića. Koloid je homogena masa, različite konzistencije, a u svježem stanju
je bistar i viskozan. Koloid u folikulima predstavlja rezervoar izlučenih hormona
koje epitelne stanice resorbiraju i predaju u krv. Štitna žlijezda luči hormone
tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i kalcitonin.
Uz štitnu žlijezdu smještene su male ovalne do osam milimetara duge tvorbe
koje se zovu doštitne ili nuzštitaste ili paratireoidne žlijezde ili epitelna tjelešca.
Najčešće, uz svaki režanj štitnjače nalazimo po dvije doštitne žlijezde (gornja i
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti