Demokratija
S A D R Ž A J
UVOD.............................................................................................................2
2. RAZVOJ DEMOKRATIJE KROZ ISTORIJU...............................................................6
3.3. Oblik poluneposredne demokratije.............................................................14
4.2. Ekonomska (industrijska) demokratija......................................................19
ZAKLjUČAK................................................................................................21
LITERATURA..............................................................................................2
2
1

koja je najviše zastupljena. Njena zastupljenost se ne ogleda samo u tome
da je često primenjena, nego i u težnji za njenom primenom. Nesumljivo je
i sasvim izvesno da je danas demokratija najprihvatljiviji oblik političkog
poretka, što mnogi politikolozi i sociolozi napominju u svojim delima.
Moglo bi se reći i da je to jedan od najboljih poredaka, posto u svom
praktičnom ostvarivanju nikad nije lišena određenih slabosti i mana.
No, da ne bi previše dužila, sve gore pomenute segmente uz opširniju
realizaciju smo smestili u ostatak rada....
1. DEMOKRATIJA – SUŠTINA I ZNAČAJ
Demokratija se najčešće objašnjava po etimološkom značenju reči.
To je složenica od dve grčke reci:
demos -
narod
i
kratein –
vladati,
pa se
demokratija objašnjava kao vladavina naroda. Međutim, ako bi se
demokratija shvatala u etimološkom smislu, to bi značilo da nema ni
države i njene vlasti, jer državna vlast znači određen odnos podčinjenosti
između nadređenih i podređenih, između onih koji imaju vlast i onih
prema kojima se vrši vlast.
Teško je objasniti demokratiju samo vladavinom većine, pa se govori
da je demokratija vrlo složen sistem odnosa između države i građana u
pravcu ostvarivanja slobode ličnosti građana i transformacije državne
vlasti. Demokratiju karakterišu određena obeležja:
Učešće svih ili većine u odlučivanju o opštim poslovima
zasniva se na ideji o vrednosti svakog građenina,
Razvija se poštovanje državno pravnog poretka i ostvarivanje
zakonitosti u primeni prava i u vršenju državne vlasti,
UVOD U PRAVO, Opšta teorija o državi i pravu, prof. dr Momčilo Dimitrijević, prof. dr
Predrag Dimitrijević, mr Jelena Dimitrijević, Niš, 2008, str. 68.
3
Državna vlast u odnosu sa građanima mora voditi računa o
čoveku kao slobodnom biću i u granicama humanosti vršiti
ovlašćenja,
Građani uživaju određene slobode i prava, naročito politička i
to bez ograničenja u pogledu pola, nacionalnosti, rase, vere i
sl.,
Država svojim građanima, kulturnim i obrazovnim sistemima,
omogućava sticanje sve većeg obrazovanja i kulture,
Ekonomski uslovi života su poboljšani u smislu slobodnijeg
političkog opredeljenja,
Političko organizovanje je pretpostavka ostvarenja
demokratije, a mogu biti i razna profesionalna udruženja, kao
što su sindikati,
Učešće naroda u vršenju vlasti pojavljuju se u dva osnovna
vida:
učešće preko predstavnika i neposredno
Demokratija
je oblik državnog i društvenog uređenja u kome vlast
pripada većini naroda. Demokratija je državno i društveno uređenje u
kome vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu.
Demokratija pripada redu velikih političkih pojmova koji se opiru
sažetim i jednostavnim, definicijskim određenjima. Retki su pojmovi koji su
se tako dugo održali u upotrebi, i u teoriji i u praksi, kao što je to pojam
demokratije. Više od dva milenijuma upotrebe, pa i zloupotrebe, pojma
demokratija učinili su da je taj pojam postao kontroverzan, dvosmislen,
nedorečen, neodređen, difuzan, pa i konfuzan.
UVOD U PRAVO I, prof. dr Kosta Čavoški, Draganić, Beograd, 1995, str. 186.
USTAVNO PRAVO, prof. dr Rajko Kuzmanović, Beograd., str. 238.
4

2. RAZVOJ DEMOKRATIJE KROZ ISTORIJU
U prvo vreme u staroj grčkoj demokratija čak nije ni imala ono
značenje koje je joj se danas pridaje. Svoje pravo značenje kao „vladavina
naroda“ i „narodna suverenost“ demokratija je dostigla mnogo kasnije,
kada je već zasla u zrelo doba svog života. A kako je demokratija kao
vladavina naroda mogla da nastane samo na razvalinama ranijeg
aristokratskog ili oligrahijskog uređenja, ona je u svom izvornom obliku
predstavljala vladu siromašne većine, demosa odnosno plebsa.
Ovo shvatanje bilo je duboko uvreženo među Grcima i na njega
nailazimo kako kod Platona tako i kod Aristotela, mada su se oni
međusobno bitno razlikovali u oceni njene vrednosti.
Platon
je smatrao da
demokratska vlast nastaje kada siromasi pobede, pa jedan deo protivnika
pobiju, druge proteraju, a sa ostalima ravnopravno podele vlast i
građanska prava.
Aristotel
je takođe smatrao da u demoktratiji ima
vrhovnu vlast slobodna i siromašna većina.
I Perikle je nastojao da iskaže pravu istinu o atinskoj demokratiji i
njenim nepobitnim vrednostima. Po njemu, to nije bila vladavina samo
jedne klase ma koliko mnogobrojne, kao što je to slučaj sa siromašnima, jer
u demokratiji kao vladavini celog naroda o čovekovoj sudbini ne odlučuje
ni bogatstvo ni siromaštvo.
Posle ovih poimanja demokratije i njenog neposrednog začeća, sa
prostora antičkog društva ona počinje da se širi i na druge segmente
tadašnjeg društva. Kao jedan od bitnih utemeljivača pojavljuje se i
rimska
DRŽAVA, VIII, Platon, 557
UVOD U PRAVO I, Osnovni pojmovi i državni oblici, četvrto izdanje, prof. dr Kosta
Čavoški, Draganić, Beograd, 1999, str. 184-185.
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti