PRAVNI FAKULTET 

OPĆE PRAVO

Osnovne crte filozofije prava kod Hegela

-esej-

Kandidati:                               

                           Mentor: 

Kiseljak, novembar,  2017.

UVOD 

Hegelov sistem je sistem apsolutnog idealizma. On proizlazi direktno iz Šelingovog sistema, ali 
predstavlja na neki način sintezu Šelingovog i Fihteovog sistema. Po Šelingu idealno i realno su 
identični, po Fihteu idealno je ono što je prvobitno. Po Hegelovom sistemu ipak idealno ili duh 
ima primat nad realnim ili prirodom, i priroda predstavlja samo jedan prolazan stupanj u razviću 
duha. Još je u jednoj tački Hegel bliži Fihteu nego Šelingu, u filozofskoj metodi.Apsolutno se 
biće po Hegelu nalazi u tri osnovna svoja stupnja, kao apsolutna ideja, kao priroda i kao duh. 
Apsolutna ideja je ideja u užem smislu ili ideja po sebi, priroda predstavlja ideju van sebe, a duh 
ideju za sebe i kod sebe, sve tri zajedno čine apsolutno biće.Ideju po sebi posmatra "Logika", 
prvi dio Hegelovog sistema, drugi je dio toga sistema, "Filozofija prirode", a treći "Filozofija 
duha". Međutim, prije nego što Hegel prelazi na svoj sistem, on hoće i posebno da obrazloži 
stanovište na osnovu kojeg je moguće apsolutno saznanje. On to čini u Fenomenologiji duha, 
koja predstavlja neku vrstu teorije saznanja hegelijanizma, ali ona nije ni čista teorija saznanja 
niti psihologija saznanja, nego obuhvata u isto doba obje, a u malome i filozofiju duha. Hegel se 
razvio, stoga ovo djelo njegovo predstavlja produkt još nezrelog duha (njegov je stil zamršen i 
mnogi stavovi jedva su razumljivi).

FILOZOFIJA PRIRODE

Apsolutna ideja je identična sa sistemom svih kategorija ili sa logosom. Prijelaz od ideje ka 
prirodi ili od logosa ka realnom svijetu predstavlja kod Hegela jednu od najnejasnijih tačaka i u 
isto doba jednu nekonzekvenciju njegovog sistema. Logos kao sistem svih logičkih kategorija 
predstavlja mrežu realnosti, ideja još nije realnost, ali u realnosti nema ničega što se ne bi moglo 
po svojoj kvalitativnoj strani svesti na kategorije ideje, ono što pridolazi ideji u realnosti jeste 
samo realnost idealnog. Hegel pravi razliku između ideje kao čistog mislenog bića i realnosti 
zato što on prostor i vreme, koji predstavljaju forme realne egzistencije, ne smatra za kategorije, 
ili, bolje rečeno, što njegov racionalizam nije u stanju da prostor i vrijeme predstavi kao 
kategorije. Ono što ideja, kao sistem kategorija, dobija prelazeći u realnost, jeste realizacija 
njenih logičkih momenata u prostornoj i vrijemenoj množini. Ovaj prijelaz ima da se po Hegelu 
shvati tako da se ideja u njemu slobodno sama od sebe otuđuje, apsolutno u sebe sigurna i mirno 
počivajući u sebi, štaviše, da je ideja kao apsolutno jedinstvo čistog pojma i njegovog realiteta 
već priroda. Ma kako da je Hegel u ovim rečima nejasno predstavio prijelaz od ideje prirodi, 
ipak je toliko nesumnjivo da ga on ne shvata kao prijelaz koji se desio u vremenu, tj. ideja, kao 
carstvo kategorija, nije po njemu postojala prije realnog svijeta i u jednom se momentu otuđila 
od sebe i prešla u svijet, nego on smatra da je taj prijelaz vječan, da je svijet promijene vjećit, 
ideja je vječita, ali i realizacija ideje takođe je vječita. Ideja, prelazeći u prirodu, otuđuje se od 
sebe, ali samo da bi se na jedan viši način, kao svjesni duh, vratila sebi, taj je prijelaz jedan nužni 

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti