Tehnička sredsta zaštite
1. Razvoj i podela tehničkih sistema zaštite
U razvoju ljudske civilizacije težilo se i sticanju odredjenih materijalnih dobara kao
preduslova za opstanak i poboljšanje žvota.Prvobitna sredstva za zaštitu bila su u vidu fizičkih
barijera koje su onemogućavale otuđenje imovine.Izgradnja kuća na uzvišenjima , ograđenih
kamenim bedemima i zidovima ili zaštićenih iskopanim kanalima često pinjenih vodom
prestavljala je prvobitne načine zaštite imovine i ljudi.Tehnički sistem zaštite u osnovnoj
podeli mogu biti primenjeni kao mehaničko-tehnički i elektronski.Standardni mehanički
sistemi imaju nezamenjivu ulogu u ometanju i sprečavanju pa i psihološkom efektu na
napadača da ne upadne u štićene zone.Elektronski sistemi su namenjeni za detekciju
provale,alarmiranje, memorisanje dogadjaja..Prema objektima zaštite i lociranje tehničkih
sredstava tehnički zaštitni sistemi za obebeđenje mogu se podeliti u tri grupe:
-
Tehnički sistemi za spoljašnje objekata i prostora,
-
Za unutrašnje obezbeđenje
-
Za obezbeđenje pokretnih objekata.
2. Pristup realizaciji savremenih tehničkih sistema zaštite
Projektovanje i realizacija određenih tehničkih sistema zaštite zahteva pre svega valjano
definisan zahtev za zaštitu sa predvidjanjem svih elemenata ugroženosti štićenog
prostora.Neadekvatno definisan zahtev za ugradnju sistema, loša procena projektanta,
ponekad zbog nedostatka iskustva ali i stručnosti,može prouzrokovati lošu tehničku pa samim
tim i zaštitu uopšte.Kao primer napomenićemo šta naručilac jednog elektronskog tehničkog
sistema zaštite kao minimum treba da da projektantu:
-
Tačno definisan objekat koji se štiti,
-
Podatke koji su bitni za određivanje kritičnih mesta i tačaka koje su najviše ugrožene i
koje je neophodno zaštititi,
-
Orijentacione podatke o finansijskim sredstvima koje je spreman da investra u
optimalan tehnički sistem.
Pojava lažnih alarma kao signala koji su nepoželjni u funcionisanju jednog dobrog sistema
tehničke zaštite čest su posledica instaliranja neadekvatnog sistema zaštite.
3. Alarmna centrala
Alarmna centrala manje više redstavlja mesto na koje se slivaju sve informacije jednog
izvedenog sistema tehničke zaštite.Alarmne centrale se u principu sastoje od glavne alarmne
jedinice,komunikacionog modula, jedinice za napajanje, jedinice za produženo napajanje,
šifratora, unutrašnje i spoljne sirene.Glavna mikroprocesorska aarmna jedinica služi za
informacije prikupljene od senzora obradi i donese odluku da li je povredjen integritet nekog
štićenog prostora ,,aarmira,, i prinese informaciju.Uloga komunikacionog modula jeste da
obezbedi siguran i u optimalnom kratkom vremenskom periodu,pouzdan prenos alarmnih i u
realnom vremenu dobijenih informacija iz alarmne centrale.Uloge jedinice za napajanje i
jedinice za produženo napajanje jesu da obezbede akedvatno napajanje celog sistema.Šifrator
ia ulogu da korisnik aktivira ili deaktivira ceo alarmni sistem.Unutrašnja i spoljna sirena su
izlazni/izvršni elementi koji služe za davanje zvučnih upozorenja.Uz AC kao dodatna a
neophodna oprema su i odgovarajući broj monitora što zavisi pre svega od broja i vrsta
kamere instaliranih u tehničkom sistemu zaštite objekata.
4. Bezbednosna procena
Pri izradi bezbednosne procene za objekat koji se štiti moguće je postaviti pored mnogih
drugih i sledeća pitanja i tražiti odgovore radi dobijanja što potpunije i tačnije slike o
ugroženosti:
-
Koji su delovi i tačke objekata posebno ugroženi,
-
Koji su poznati motivi napadača za ulazak u objekat koji se štiti,
-
Skice i tehnički planovi prostornih detalja objekata,
-
Definisanje perimetarske okoline,
-
Snimanje okoline,tipa i nivoa zemljišta gde se štićeni objekat nalazi,
-
Podaci o metereološkim uslovima,
-
Predpostavke načina prelaska preko ograde
-
Predlozi za tip senzora,njihov broj,
-
Kontrola pristupa štićenom objektu i frekfrencija lica,
-
Ugradnja efikasnog sistema.
Senzori se mogu podeliti u dve grupe:
Senzorima kojima nije potrebno spoljnje nergetsko napajanje za registraciju neke fizičke
veličine- pasivni senzori,
Sezori kojima je neophodno napajanje da bi bili funkcionalni u sistemu- aktivni.
5. Sistem zaštite otvorenih prostora
Na samoj liniji perimetara i neposredno iza te linije postoje odgovarajuće specifičnosti u
proceni i postupanju, odabiru tehničkih sredstava i sistema zaštite, kombinatorici fizićkog i
tehničkog obezbeđenja i dr.Na izbor nivoa zaštite koji se optimalno želi postići za određeni
štićeni prostor i objekat utiče više elemenata.Zaštita nekog prostora sa spoljašnje strane
upravo zavisi od blagovremene dojave upada napadača preko prve granične linije koja
definiše prostor i objekat koji se štite.
6. Fizičke ograde kao deo tehničkog sistema zaštite
Fizičke ograde različito su se koristile u tehničkoj zaštiti i obezbeđenju određenih prostora
ljudi i objekata.Korišćene su kada se radilo o vandalskim nasrtajima tj.rušilačkim namerama
kao i radi narušavanja javnog reda i mira.Kao primer fizičkog ograničavanja i zaštite prostora
i zaštiti od neprijateljskih nasrtaja pominjemo izgradnju Velikog kineskog zida namenjenog
zaštiti teritorije, ljudi i imovine.Građen je od 3.veka p.n.e. a konačan oblik dobija u 15.veku
n.e. sa 2.450 km dužine, prosečne visine 16 m i širine od 5 do 8m sa posmatračkim kulama i
do visine od 12m.Ograde koje se koriste radi obezbeđenja javnih skupova mogu biti fiksne i
montažno demontažne izgrađenih od čeličnih cevi dužine 3 i visine 1,05m a koriste se kao
sredstva prinude.Fizičke ograde predstavljaju prvi uočljiv nivo zaštite jednog objekata, imanja
, fabrike, skladišta, aerodroma..One znače granicu prostora i prepreku na uprilazu u
objektima, kojim je regulisan pristup svima koji imaju nameru da uđu u te štićene zne.Ograda
je ujedno prepreka za prolaz životinja, vozila ili judi kojima daje do znanja da e ogradena
zona pod kontrolom.Tipove ograda sa aspekta bezbednosti možemo grupisati kao: ograde
protiv provalnih krađa, vandalskih nasrtaja na prostor koji se štiti i protiv terorističkih napada.

10. Zategnute žice i specijalno konstruisani kablovi kao elementi sistema tehničke zaštite
Obezbedjenje na bazi zategnutih žica funkcioniše na principu specijano konstruisanih senzora
koji se ugrađuju u spoljašnjem stubu ili na njemu na sredini žica. Žice koje formiraju ogradu
zategnute su izeđu stubova a na sredini tog razmaka je stub sa kontaktnim senzorima.Žice kao
arijere mogu biti tipa bodljikave ili pletene žičane mreže. Alfa senzor kao senzor predstavlja
senzorski kabl koji prima i konvertuje sve vibracije , obezbeđujući detekciju sa minimalnim
brojem lažnih alarma.Ovaj senzor detektuje vibracije posredstvom dve senzorske žice koje se
slobodno kreću unutar plutajućih cevi.U novije vreme su specijalno konstruisani koaksijalni
kablovi veoma uspešno koriste i u zaštiti primetra ukopavanjem ispod nivoa
zemljišta.Spoljašnji zaštitni omoač koaksijalnog kabla ima otvore koji nesmetano
omogućavaju prostiranje elektromagnetnog polja u okolinu provodnika na mestima
otvora.Kablovi se postavljaju ispod površine zemlje čime ostaju nevidljivi za napadača
međusobno rastojanju od oko 2m.
11. Mikrotalasni detektori pokreta
Za razliku od ultrazvičnih senzora koji se baziraju na primeni zvučnih talasa mikrotalasni
detektori svoje funkcionisanje baziraju na primeni radio-talasa viske frekfrencije.Mikrotalasi
za razliku od ultrazvuka su interni na vetar zvučne efekte i dr.Prema tehničkih sistema koji u
svom funkcionisanju koriste fenomen mikrotalasa veoma je uspešna i pri unutrašnjoj zaštiti
prostora.Mikrotalasni sistemi sastoje se od predajnika sa antenom i prijemnika sa njegovom
antenom. Predajnik preko antene emituje mikrotalasni signal visoke frekfrencije. Nakon
odbijanja od nepokretnih predmeta talasi se vraćaju na antenu prijemnika.Pri zaštiti nekog
prostora sa više mikrotalasnih sistema veoma je bitno dagedati uglove postavljanja predajnika
i prijemnika u cilju izbegavanja tzv.mrtvih zona.
12. Tehnički sistemi zaštite na bazi infracrvenog zračenja
Infracrveni senzori su bazirani na detekciji promene karakteristika u infracrvenom području
elektromagnetnog zračenja. Postoje aktivni i pasivni infracrveni senzori. Aktivni imaju
predajnik kao izvor jednog ili više snopova IC zraka, koje prijemnik prima, prepoznaje i daje
signal centralama ukoliko je snop prekinut. Većinom se koriste za zaštitu otvorenih prostora
kao ograde ili za zaštitu pravca kretanja nekih pokretnih delova. Pasivni senzori se mnogo
više koriste za zaštitu unutrašnjih prostorija. Pri primeni IC senzorskih sistema za spoljašnje
obezbeđenje potrebno je imati u vidu neke uslove koji se moraju ispuniti da bi ovaj vid
tehničke zaštite bio primenjiv i siguran a to su:
-
Teren na kojem se postavlja zaštitna linija predajnik-prijemnik mora biti ravan,
-
Teren uvek mora biti raščišćen od rastinja,
-
Neprakticčnost se pokazuje i na terenima na čijem se podlogama duže vreme zadržava
sneg,
-
Ometajući faktori za primenu IC senzora su i pojava dima i guste magle sakapljicama
vode, sitne kiše ,grada i sl.
13. Radiofrekfrentni sistemi za detekciju provale
Radiofrekfrentni sistem funkcioniše na pricipu dva specijalno konstruisana provodnička
kabla, dužine 10 do 150 m od kojih je jedan u ulozi predajnika a drugi u ulozi prijemnika.
Predajnik emituja radiofrekfrentno polje , a kabl prijemnik prima to polje u celoj zoni emitera
i upućuje ga na analizator.Kablovi se mogu postavljati na postojeću čvrtu ogradu ili se
ukopavaju ispod zemlje. Ukuoliko napadač prodre u polje između kablova dolazi do
narušavanja sistema ravnoteže. Taj sistem daje kompletnu sliku kretanja napadača, prilično je
neuočljiv i omogućuje blizinsku detekciju. Specijalni kabl se sastoji od unutrašnjeg
provodnika izolovanog dielektričnim omotačem, u čijem prostoru je kabl slobodan a oko
polietilenskog omotača je plašt od bakra, a na kraju zaštitni spoljni omotač.
14. Termovizija u tehničkim sistemima zaštite
Nćna optika može funkcionisati na dva načina u zavisnosti od tehnologije koja se koristi. Prvi
način je zasnovan na pojačanju raspoložive svetlosti. Reč je o prikupljanju veoma malih
raspoloživih količina svetlosti uključujući i niži deo ic spektra koje su iako neprimetne za oko
ipak prisutne i njihovom pojačavanju tehničkim sredstvima do tačke kada se može osmatrati
no što je do tada za ljudski vid bilo nevidljivo.Tehnologija pojačavanja svetlosti funkcioniše
na taj način tako što se u prvoj fazi konvencionalnom optikom sočiva objektiva zahvata
raspoloživa svetlost ambijenta i deo IC zračenja. Drugi način je termovizija korišćenje
gornjeg dela IC spektra koji emituje objekat u vidu toplote. Poznato je da praktično sva tela u
prirodi zrače energiju ukolik su zagrejana iznad temperature apsolutne nule. U uslovima
noćne vidljivosti kada je sunčevo zračenje zanemarljivo, efikasnost termovizijskih sistema je
veoma dobra a rezultati snimanja pouzdaniji i recizniji. Oguće je izdvojiti tri vida posmatranja
i snimanja:
-
Posmatranje i snimanje objekta čija je temperatura veća od temperature okoline,
-
Koje imaju istu temeraturu kao i okolina u kjoj se nalaze ali im je koeficijent zračenja
različit,
-
Koji imaju heterogenu građu.
15. Televizijski sistemi zatvorenog kruga
Televizija zatvorenog kruga predtsvalja tehnički sistem sa više instaliranih kamera u
spoljašnjem ili unutrašnjem prostoru, koje su direktno sa ostalim podjedinicama povezane i
integrisane u jednstven funkcionalan sistem za nadgledanje detekciju i snimanje. Televizijski
sistemi zatvorenog tipa sastoje se od više samostalnih jedinica:
-
Kamere visoke optičke moći stacionirane ili pokretne sa daljinskim upravljačem,
-
Uređaji za detekciju pokreta,
-
Uređaji za prenos video signala,
-
Monitori smešteni u kontrolnom centru,
-
Uređaji za registrovanje dogadjaja i reprodukciju zapisa,
-
Kvalitetniji izvori osvetljenja
-
Računarske jedinice,
-
Lica za kontrolu,rukovanje i održavanje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti