SREDNJA ŠKOLA ILOK
ILOK
Matije Gupca 168
Završni rad
JABUKA – PODIZANJE NASADA, UZGOJ,
SORTIMENT
Ime i prezime učenika Ivan Ivanović
Mentor: Alojzije Suknović, dipl.inž.
Zanimanje: Poljoprivredni tehničar-opći
Predmet: Voćarstvo
Razred: Četvrti
Mjesto i datum:Ilok, 25. svibnja 2010.
2
SADRŽAJ
I
SAŽETAK
3
II
UVOD
4
III
RAZRADA TEME
5
1.
Morfologija jabuke
5
2.
Podloge jabuke 7
3.
Aktualni sortiment jabuka u Hrvatskoj i u svijetu
9
4.
Podizanje nasada jabuka na gospodarstvu Ivanović
u Iloku
12
5. Pomotehnika nasada jabuka gospodarstva Ivanović 15
6. Sorte jabuka na gospodarstvu Ivanović
17
IV ZAKLJUČAK
24
V
LITERATURA
25
4
II
UVOD
Jabuka je voćna vrsta koja se s pravom kiti laskavim nazivom kraljice voća. Njezini
plodovi dozrijevaju od najranijeg ljeta sve do zime. Postoje 24 divlje vrste jabuka koje su
raširene u Europi , Aziji i Sjevernoj Americi. Jabuka kakva se danas uzgaja
(malus domestica)
potječe iz središnje Azije, točnije Kazahstana odakle je preko Perzije prenesena u Europu.
Premda ima tragova da su se plodovi divljih srodnika današnje jabuke upotrebljivali za hranu
još u mlađem kamenom dobu. Jabuka iz svoje pradomovine dolazi vjerojatno u 10. stoljeću
prije Krista jer se spominje u biblijskoj Pjesmi nad pjesmama koja je nastala otprilike u to
vrijeme. Stari je Egipćani nisu poznavali sve do grčko-rimskih vremena. Postoji preko 10 000
sorata u uzgoju. Od kontinentalnih voćaka jabuka je po količinskoj proizvodnji plodova na
prvom mjestu u svijetu. Inače u sveukupnoj svjetskoj proizvodnji voća dolazi na treće mjesto,
odmah iza agruma i banana. Stranooplodna je voćka pa treba posaditi više sorata istodobne
cvatnje i dobre međusobne sposobnosti oplodnje.
Prema arealu prirodnoga rasprostranjenja i uzgoja kvalitetnih plodova, jabuka je kontinentalna
voćka. Najbolja kakvoća plodova zimskih sorata jabuka (plodovi zimskih sorata jabuka
najcjenjeniji su jer dosežu najbolju kakvoću, a sezona im je potrošnje zimi, kad nema velikog
izbora drugih vrsta voća) postiže se u tzv. jabučarskim područjima, kamo se ubraja i
kontinentalna Hrvatska. Plod jabuke zacijelo je najkompletnije voće u ljudskoj prehrani. To
voće ima gotovo sve što ljudski organizam treba: voćne šećere, voćne kiseline, vitamine,
minerale, sirova vlakna, pektine i što nije manje važno sasvim čistu vodu, koja se na putu od
tla do ploda pročistila kroz milijune staničnih opni. Jabuka je jedna od unosnijih kultura. Ona
je temelj voćarske proizvodnje.
Ovu ponuđenu temu izabrao sam iz razloga što se moji roditelji bave proizvodnjom
jabuka pa mogu reći da sam upoznat s procesima proizvodnje i uzgoja ove vrste voća ,a
radom sam htio i proširiti svoje znanje kako bih mogao i sam kvalitetno sudjelovati u
obiteljskom poslu.
Maturalni rad u potpunosti objašnjava cjelokupne radnje oko podizanja voćnjaka i
njegove sorte.
Cilj mi je prikazati svojim radom kako uzgojiti kvalitetan voćnjak ,dakle objasniti sve
predradnje i radnje kako bi krajnji rezultat to jest urod ,bio što bolji.
5
III RAZRADA TEME
1.
MORFOLOGIJA JABUKE
1.1. KORIJEN: podzemni organ, a osnovna mu je funkcija učvršćivanje voćke u tlu i
fiziološko opskrbljivanje voćke vodom iz tla i u njoj otopljenim mineralnim tvarima.
Prema razvijenosti razlikujemo skeletno i vlasasto korijenje, a zajedno čine korijenovu mrežu.
Vlasasto korijenje je tanje, a skeletno korijenje je deblje i daje oblik korijenovoj mreži.
Razgranava se u ogranke prvog, drugog, trećeg i n-tog reda. Vlasasto korijenje ima zadatak
primanja vode i mineralnih tvari.
Razvoj i rasprostranjenost korijenove mreže ovisi o nasljednim osobinama vrste i sorte voćke,
načinu razmnožavanja, starosti voćke, osobinama tla i agrotehnici tla.
1.2.DEBLO: ne razgranati dio voćke između korijenova vrata i krošnje. Osnovna je funkcija
debla provođenje i skladištenje hranjivih tvari. Prema visini debla voćke se nazivaju
niskostablašice, srednjestablašice i visokostablašice.
1.3. KROŠNJA: razgranati dio stabla, a sastoji se od skeletnih grana i ogranaka.
1.3.1.Skeletne grane: daju krošnji osnovni oblik, a čine ih provodnica, primarne grane.
1.3.2.Ogranci: grane koje se razvijaju na skeletnim granama, a nose najmlađe izboje s
pupovima, lišćem, cvjetovima i plodovima. Zovu se još i obrastajuće grančice. To su biološki
najaktivniji organi o kojima najviše ovisi razvoj, obnova i produktivnost krošnje. Dijele se na
nerodne, koje su početak preobražaja u rodne, i rodne grančice.
Rodne grančice kod jabučastih vrsta voćaka su štrljak, stapka, plodnjak i dugo rodno drvo.
Ogranci razvijeni u tijeku jedne godine jesu: mladice, preuranjene mladice i ljetorasti.
1.3.2.1. Mladica: izboj koji se razvije u tijeku jedne vegetacije i nosi listove.
1.3.2.2. Preuranjena mladica: izboj koji se razvija iz tek razvijenog pazušnog pupa mladice.
1.3.2.3.Ljetorasti:svaki jednogodišnji izboj koji na kraju vegetacije odrveni i odbaci lišće.
1.4. PUPOVI: prema organu koji će se razviti iz pupa,pupovi se dijele na vegetativne,
generativne i mješovite. Iz vegetativnih se pupova razvijaju korijen, mladice i lišće, a iz
generativnih cvijet i cvat. Iz mješovitih pupova razvijaju se mladice s listovima i cvjetovima.
Vegetativni pupovi mogu biti drvni i lisni. Generativni pupovi mogu biti cvjetni, cvatni i
mješoviti.
Pri završetku vegetacije mogu se raspoznati drvni, lisni i cvjetni pupovi koji se razlikuju
prema obliku i smještaju. Cvjetni pupovi su deblji i zaobljeni, a kod jabučastih su vrsta
voćaka smješteni terminalno. Drvni su pupovi šiljasti i smješteni niže. Lisni pupovi čine
prijelaz između cvjetnih i drvnih.
Postoje i ''nevidljivi'' vegetativni pupovi. To su adventivni i latentni pupovi. Adventivni
pupovi iz korijena služe za vegetativno razmnožavanje voćaka, a adventivni i latentni na
stablu za pomlađivanje voćaka ili dijelova krošnje.
1.5. LIST: vegetativni organ u kojem se odvijaju fotosinteza, disimilacija ili disanje i
transpiracija. Osnovni je organ za stvaranje osnovne organske tvari, pa zbog toga razvoj,
plodnost i kvaliteta plodova i voćke ovise o količini i zdravlju lišća.
Osnovni su dijelovi lista rukavac, peteljka i plojka.
7
2. PODLOGE JABUKE
Podloga je osnova voćke na koju je nacijepljena plemka-odlika. Jabuka ima vrlo velik izbor
podloga . Kombiniranjem osobina odlike i podloge može se utjecati na veličinu stabla,
gustoću sklopa, početak rodnosti, količinu i kakvoću priroda i drugo. Zahvaljujući spur-
tipovima, kod nekih odlika te su se kombinacije još više proširile.
Za ujednačenu bujnost nasada jabuke vrlo je važan izbor podloge za pojedine skupine odlika
koje se razlikuju bujnošću.
U suvremenim nasadima teži se, gdje je to god moguće, za što nižim stablom i što većim
brojem voćaka po jedinici površine. Zbog toga se kod jabuke sve više napuštaju generativne
(sjemenjak) i bujne vegetativne podloge.
Slijedi pregled najvažnijih podloga jabuke, poredanih od najslabijeg do najbujnijeg rasta.
2.1. VEGETATIVNE PODLOGE:
Vegetativne se podloge dobiju iz matičnjaka vegetativnih podloga . Ta ''stabla '' su pojedini
klonovi gdje svaki klon (''matično stablo'') ima jednake nasljedne osobine. Te osobine prenose
se nepromjenjene na ožiljene izdanke – podloge na koje se cijepe programirane odlike.
Najpoznatije, i za praksu najvažnije , su vegetativne podloge iz serije M (East Malling) i iz
serije MM( Malling Merton).
2.1.1. SLABO BUJNE PODLOGE
Prema redoslijedu bujnosti tu pripadaju M 26, M 9 i M 27. Te se podloge iskorištavaju za
najintenzivnije nasade jebuke gustog sklopa.
M 26 dobro se ukorjenjuje, pa na nešto lošijem tlu ili gdje se ne može osigurati potporanj ,
može zamijeniti M9. Otporna je na mraz.
M 9 je dobro poznata slabo bujna podloga. Slabo se ukorjenjuje , pa joj obvezno treba
potporanj. Zahtijeva najbolja tla ili posve dobro pripremljena tla. Na ovoj podlozi odlike
jabuke brže rađaju , a brže i dozrijevaju za berbu. Pozitivno utječe na intenzivniju boju
plodova
M 27 je najslabije bujna podloga jabuke. Jabuka cijepljena na toj podlozi imat će dvostruko
slabiju bujnost jabuke jednake odlike cijepljenje na podlozi M 9. Ta će podloga naći širu
primjenu samo u najgušćim nasadima u višerednim voćnjacima i u voćnjacima ''livadama''
2.1.2. SREDNJE BUJNE PODLOGE
Najbrojnija je srednje bujna skupina vegetativnih podloga. Najviše se upotrebljavaju MM
111, M2, MM 104, M 4, M 7 i MM 106. Prema tom redoslijedu i bujnost je sve manja. MM
111 približno je bujna kao MM 109. Pogodnija je za lakša tla.
M 2 slična je dobro poznatoj podlozi M 4. Bolje se prilagođava klimatskim uvjetima. Dobro
se ukorjenjuje, ali se preporučuje samo za dobro pripremljena tla
MM 104 je podloga koja se još ispituje
M 4 je dobro poznata, srednje bujna vegetativna podloga. Dobro se prilagođava i na slabija
tla. Slabo se ukorjenjuje , pa voćkama treba potporanj. Otporna je na krvavu uš. Na njoj
plodovi dobivaju izraženiju boju
M 7 je također poznata , stara vegetativna podloga srednja bujnosti. Ukorjenjuje se dosta brzo.
Dobro podnosi teška tla, a lakša joj ne odgovaraju. Osjetljiva je na golomrazicu.
MM 106 je relativno nova podloga, prikazana kao malo manje bujna od M 4. Međutim, u nas
se pokazala bujnijom od M 4 i to valja uzeti u obzir. Dobro se ukorjenjuje, lako se
prilagođava lošim staništima. Otporna je ne krvavu uš. To je podloga koja se , uz M 9,
najviše uporabljava u suvremenim nasadima jabuke, osobito za slabo bujne odlike ili na tlima
koja nisu pogodna za M 9.
