„UNIVERZITET BIJELJINA“ 

FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA BIJELJINA

PREDMET: 

BIOLOGIJA SA HUMANOM GENETIKOM

TEMA: 

DETERMINACIJA I DIFERENCIJACIJA POLA

MENTOR                                                                                                                         STUDENT

 

Dr  Zoran Milosavljević                                                                                Jana Vukičević 72/14 

                                                  Bijeljina, Decembar 2014. godine

   

  

UVOD

Pol   osobe   određen   je   hromozomima   X   i   Y.   Postojanje   intaktnog 
hromozoma   Y   vodi   muškom   polu   bez   obzira   na   broj   postojećih 
hromozoma X. Ako nema hromozoma Y, razvija se ženski pol.

Iako polni hromozomi postoje na začeću, diferencijacija u muški ili 
ženski   fenotip   ne   započinje   do   šeste   nedjelje   trudnoće.   Do   tog 
momenta   Milerov   i   Wolfov   sistem   kanala   već   postoji,   kao   i   još 
nediferencirane embrionske gonade u kojima se razlikuje korteks i 
medula. Od šeste nedjelje pa nadalje embrion se razvija u ženski ako 
testis determinirajući faktor (TDF ) ne inicira niz događaja koji će 
momentalno uticati na nediferencirane gonade da se razviju u testise.

Prva   saznanja   o   hromozomima   koji   imaju   ulogu   u   determinaciji   i 
diferencijaciji pola usljedila su krajem prošlog vijeka. Naučni prilaz 
rješavanju   ovog   problema   postao   je   moguć   tek   poslije   otkrića 
Mendelovih   zakona   i   citološkog   proučavanja   hromozoma. 
Najrasprostranjeniji tip genetičkog mehanizma determinacije pola kod 
viših životinja i nekih biljaka je izražen u pojavi homogametskog i 
heterogametskog pola, tj. XX i XY gonozomne konstitucije, i zato je 
odnos polova u populaciji ovih grupa 1:1.

Razlikuje   se   genetički,   gonadni   i   fenotipski   pol.   Genetički   pol   je 
određen hromozomskom konstitucijom zigota, gonadni pol je određen 
prisustvom gonada jednog ili drugog pola, a fenotipski pol označava 
spoljašnje   manifestacije   pola.   Gonade   predstavljaju   primarne   polne 
odlike,   a   sekundarne   polna   odlike   obuhvataju:   polne   odvode, 
spoljašnje   polne   organe   i   sve   fenotipske   odlike   koje   karakterišu 
polove.   Npr.   kod   čovjeka   u   ženskog   pola   su   izražene   mliječne 
žlijezde, razvijeni su kukovi, karakteristični su ženski stas, ženski tip 
kosmatosti, odsustvo brade i brkova, glas, ponašanje i dr.

U kariotipu čovjeka nalazi se i par hromozoma označenih kao polni 
hromozomi,   jer   sadrže   gene   za   determinaciju,   diferencijaciju   i 
funkciju pola.

background image

ODREDJIVANJE POLA U ČOVJEKA

Myrray Barr je 1940. god. Otkrio razliku u interfazi somatskih jedara 
muškaraca   i   žena,   hromatinsku   masu   nazvanu   polni   hromatin   ili 
Barrovo tijelo, koje se nalazi u normalnih žena, ali ne i u normalnih 
muškaraca. Ovo otkriće i drugi slučajevi polnih anomalija značilo je 
početak razumjevanja mehanizma odredjivanja pola u čovjeka i drugih 
sisara. Barovo tijelo može se naći u velikoj proporciji u svim tjelesnim 
ćelijama žene, i to je razlog za vjerovanje da se ono nalazi u svim 
somatskim ćelijama, barem u nekoj od interfaza. 

Najprostija   metoda   za   odredjivanje   stanja   polnog   hromatina   je 
upotreba  epitelnih  ćelija  iz  bukalne  sluzokože.  Na  taj  način,  polna 
hromozomna konstitucija normalne žene XX, i konstitucija normalnog 
muškarca XY mogu se odrediti direktno iz analize kariotipa somatskih 
ćelija u metafazi, ili indirektno iz polnog hromatina   i leukocitarnih 
maljica.

Kad   je   Barova   tehnika   primjenjena   na   polne   anomalije   čovjeka, 
otkriveno je da neke osobe imaju polni hromatin koji ne odgovara 
njihovom fenotipu. Specijalno osobe sa Turnerovim sindromom imaju 
spoljne genitalije ženskog tipa, ali su hromatin-negativne, a osobe sa 
Klinefelterovim sindromom imaju hromatin-pozitivne reakcije i pored 
toga što su im spoljne genitalije muškog tipa.

Nalazi   polnog   hromatina   mogu   govoriti   za   polne   hromozomske 
anomalije,   koje   su   stvarno   nadjene   u   metafazama   hromozoma:   u 
najvećem broju slučajeva hromatin-negativan Turnerov sindrom ima 
samo   45   hromozoma   i   samo   jedan   X.   Za   polnu   hromozomsku 
konstituciju   se   kaže   da   je   X0.   U     hromatin-pozitivnom 
Klinefelterovom sindromu nadjeno je 47 hromozoma, a od toga su 2X 
i jedan Y. Polna hromozomska konstitucija je XXY.

Svaka   hromozomska   aberacija   koja   se   karakteriše   devijacijom   od 
normalnog ukupnog broja zove se 

aneuploidija.

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti