Moć suđenja i sud ukusa kod Kanta
2
Sadržaj
Sažetak ............................................................................................................3
Uvod ................................................................................................................4
Refleksivna moć suđenja i svrhovitost prirode ....................................................6
Analiza suda ukusa ........................................................................................................8
Zaključak .........................................................................................................13
Bibliografija ....................................................................................................14

4
Uvod
U XVIII veku se obnavlja interes za izučavanje estetike, poglavito zbog uticaja
neoklasicizma u umetnosti, koji se ogledao u naglašenosti forme umetničkog dela, težnji za
redom i konvencijom, a bilo kakav nesklad proglašavan je za nedostatak ukusa. Tom
izraženom intelektualizmu u umetnosti odgovor su dali britanski empiričari svojevrsnim
psihologističkim teorijama, pokušavajući da umanje gnoseološki status razuma u
promišljanju lepog. Lord Šaftsberi i njegov učenik Hačeson ističu čulnost kao glavnu
komponentu estetskog doživljaja, jer nije potrebno razumevanje da bismo osetili lepotu
nekog umetničkog dela ili tvorevine prirode. Ovde se prevashodno misli na
unutrašnje čulo
,
zajedničko za sve ljude, koje se u svojoj sveobuhvatnosti može posmatrati u analogiji sa
razumom, ali i samo u analogiji, jer u čulnosti ne sme biti hladne, racionalne promišljenosti,
koja oduzima suštinu doživljaju lepog. Hjum takođe govori o unutrašnjem čulu, ali za njega
je suštinsko određenje estetskog doživljaja u emocionalnom, afektivnom - u zadovoljstvu,
odnosno, bolu. Razum, dakle, nije glavni konstituens estetskog, ali ipak igra ulogu u
formiranju i izobražavanju unutrašnjeg čula, tj. ukus se može menjati, razvijati pomoću
intelektualnih sposobnosti.
I nemački estetičar Baumgarten je prepoznao i tematizovao problem estetike, želeći da njenu
specifičnost izrazi time što će je odeliti od logike i dati joj status nezavisne filozofske
discipline. "On je video (a) da umetnosti imaju jedinstven materijal, koji precizno govoreći
nije intelektualne prirode, i (b) da umetnosti imaju vrednosti, ili kako je on rekao
'savršenstvo', koje se ne može svesti ni na kakvu drugu vrstu savršenstva i koje nije
intelektualne prirode, iako je paralelno sa intelektualnim savršenstvom."
savršenstvo o kome Baumgarten govori? Svakako se ovde ne radi o racionalnoj
utemeljenosti, premda kada se govori o nečemu savršenom, ima se na umu uređenost i
celokupnost. Međutim, Baumgartenova glavna teza je da se savršeno može i čulima
obuhvatiti i da je taj čulni uvid u savršeno nešto što je autentično, svojevrsno, a ne nekakav
niži stupanj onog logičkog, pojmovnog. Doduše, glavni prigovor racionalističke filozofije bi
bio da čulni uvid uvek mora predstavljati nejasno i nerazgovetno saznanje, pa se samim tim
postavlja pitanje da li je to uopšte bilo kakvo saznanje. Ali, po Baumgartenu - "ako estetskoj
predstavi nedostaje claritas ne nedostaju joj harmonia i poredak, kao dejstvo jasnosti/claritas/:
K. Gilbert i H. Kun,
Istorija estetike,
Dereta, Beograd, 2004., str. 216.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti