Historija jezika
Historija jezika I
by
Iris Krasni
ć
Jovana Jokanovi
ć
Vernes Subaši
ć
Imenice
Današnja imenska deklinacija znatno je
uprošćena
u odnosu na ranije
stanje. Tome su doprinijele glasovne promjene koje su omogućile da
tokom vremena dođe do njihovog potpunog ujedničavanja.
Novi oblici dobijali su se na 3 načina:
1. Oblik koji je imao najviše uvjeta za opstanak potisnuo je ostale;
2. Za jedan oblik ostalo je više nastavaka koji su raspoređeni na nov
način;
3. Uzajamnim djelovanjem nastavaka za jedan oblik dobiveni su novi
nastavci.
Prof. Belić dijeli imenice na 4 vrste, uzimajući u obzir nastavak u Nsg i
završetak osnove:
1. vrsta
: imenice m.r. na suglasnik u Nsg i imenice m.i s.r. koje se
završavaju na o ili e u Nsg(grad, lice, zvono);
2. vrsta
: imenice s.r. na –e u Nsg i proširenje osnove u zavisnim
padežima (ime);
2

N *gradŏ-s > grad-
ъ
N *gradŏ-i > grad-
i
> gradovi
G *gradŏ-ōd > grad-
a
> grada
G *gradŏ-om > grad-
ъ
gradova
D *gradŏ-o>*-o
u
> gradu
D *gradŏ-mos > grad-
omъ
gradovima
A *gradŏ-m > grad-
ъ
A *gradŏ-ns>*-uns > grad-
y
gradove
V *grado > grad-
e
V = N
I *gradŏ-mĭ > grad-
omь
> gradom
I *gradŏ-os > *grad-i
>
grad-
y
> gradovima
L *gradŏ-i > grad-
ě
L *gradŏ-sŭ > grad-
ěhъ
>
gradovima
dvojina
ŏ > ъ, s ispada
ъ se gubi, (XI st.)
ŏ > i pod silaznom intonacijom
-ov- preuzeto iz ŭ-osnove, (XIII st.)
ŏ+ō > ō > a, d ispada, (praie. – prasl.)
o+m na kraju riječi > ъ
-ov- preuzeto iz ŭ-osnove (XIII st.); -a u Gmn. nije objašnjeno, ali javlja se u XIV st.
Velarizacija diftonga
ŏ+o > o > u (praie. – prasl.)
ŏ > o, ŏ > ъ, s ispada, (praie. – prasl.)
-ov- preuzeto iz ŭ-osnove (XIII st.), -ma iz
DI
dvojine (XV st.), -i- je nastalo kontaminacijom
instrumentalnog nastavka -i te dativnog -om
ŏ > ъ, m ispada, (praie. – prasl.)
V. nap. 2.
ŏ+n+s > y
-ov- preuzeto iz ŭ-osnove (XIII st.), -e: analogija na mehku promjenu (prije XII st.)
Redukcija o>e
ŏ > o, ĭ > ь
ŏ > i pod silaznom intonacijom, s ispada
Prijeglas u odnosu na -jŏ- osnove koje imaju i: i > y
V. nap. 11.
ŏ > ě pod uzlaznom intonacijom
Preuzet nastavak iz ŭ-osnove, pod utjecajem
D = L
kod ličnih zamjenica
ŏ > ě pod uzlaznom intonacijom , s > h, ŭ > ъ
Kada je h u XVII st. počelo otpadati, instrumental i lokativ u ikavskim govorima (kao i u mehkoj
osnovi), izjednačili su se, pa kad je instrumental počeo dobijati -m, -ma, tad je i lokativ preuzeo te
nastavke (XVIII)
4
NAV *gradō > grad-
a
GL *gradŏ-os > grad-
u
DI *gradŏ-ma > grad-
oma
jŏ-osnova
jednina
množina
N *mongŏ-s > mǫž-ь > muž
N *mongŏ-i > mǫž-i > muževi
G *mongŏ-ōd > mǫž-a > muža
G *mongŏ-om > mǫž-ь >
muževa
D *mongŏ-o>*-o > mǫž-u > mužu
D *mongŏ-mos > mǫž-
emъ > muževima
A *mongŏ-m > mǫž-ь > muža
A *mongŏ-ns>*-ens >
mǫž-ę
muževe
V *mongŏ > mǫž-u
> mužu
V = N
I *mongŏ-mĭ > mǫž-emь > mužem
I *mongŏ-os>-es > mǫž-
i
>
muževima
L *mongŏ-i>-e > mǫž-i > mužu
L *mongŏ-sŭ>-es-sŭ> mǫž-
ihъ > muževima
dvojina
NAV *mongō > mǫž-a, GL *mongŏ-os > mǫž-u, DI *mongŏ-oma >
mǫž-ema >muževi
ō > a
V. nap. 9.
Za imenice koje označavaju živa bića
G = A
, pod utjecajem zamjenice kъto.
e+n+s > ę
Moguće preko
ü
, koje se pretpostavlja kao prijelazni oblik za nastajanje prasl.
u
od praie.
diftonga
e>i
V. nap. 11.
V. nap. 24.
5

dvojina
NAV *sūnū > syny
GL *sūno-os > synovu
DI *sūnŭ-ma > syn-
ъma
n-osnova
jednina
množina
N *kamen-a >
kam-y
N *kamen-e>kamen-
e>kamenovi
G *kamen-es > kamen-e > kamena
G *kamen-om>kamen-
ъ>kamenova
>**kam-e
Nije najjasnije kako
Analogijom na kose padeže
Analogija na imenice ŏ-osnove
Isto
Isto
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti