Uvod

iromaštvo   i   radost   nikada   ne   spavaju   zajedno“,   glasi   portugalska   izreka. 
Humaniratci, džakovi sa brašnom, gladne oči afričke dece i ruke koje se otimaju za 
hleb, su slike koje su nam bile tako daleke i tuđe. Raspad SFRJ, ratovi, izbeglice, 

razaranje privrednih resursa i opšti pad standarda su na velika vrata doveli siromaštvo i  u naše  
domove. Ratovi u Bosni, Hrvatskoj, Kosovu, bombardovanje SRJ, značajno su doprineli da 
stanovnici Srbije upoznaju siromaštvo u njegovom najgorem obliku.

„S

Sa dolaskom novih snaga na političku scenu Srbije, 2000. godine, građani Srbije su se 

nadali   boljem   životu.   Neočekujući   da   Srbija   preko   noći   postane   San   Marino,   Norveška   ili 
Luksemburg, nisu se ni nadali krajnjoj bedi i siromaštvu, u kojoj narod praktično umire od gladi.

U tako veoma nepovoljnim ekonomskim i socijalnim uslovima nova, demokratska Vlada 

započela je neminovan procez tranzicije u modernu , tržišnu i prema svtu otvorenu privredu. 
Proces modernizacije, restrukturiranja iracionalizacije neprivrednih delatnosti, koji je u toku, 
kroz   brojne   viškove   zaposlenih   i   stvaranjem   novih   „džepova“   siromaštva,   otkriva   do   sada 
prikrivene, dodatne socijalne probleme.

Zato je donošenjem Strategije za smanjenje siromaštva koju je Vlada Republike Srbije 

usvojila 2003. godine kao i primenom aktivnosti promovisanja i upravljanja procesom izrade 
politika društvenog uključivanja, u skladu sa procesom društvenog uključivanja koji se sprovodi 
na nivou Evropske Unije, počeo  dug i mukotrpan proces za smanjenje siromaštva u Srbiji.

1

Šta je siromaštvo?

U Srbiji je siromaštvo definisano kao višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih 

prihoda   za   zadovoljenje   životnih   potreba,   podrazumeva   i   nemogućnost   zapošljavanja, 
neodgovarajuće   stambene   uslovi   i   neadekvatan   pristup   socijalnoj   zaštiti,   zdravstvenim, 
obrazovnim   i   komunalnim   uslugama.   U   ostale   ključne   aspekte   siromaštva   ubrojeni   su   i 
neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, pre svega na čistu vodu i 
vazduh.

Siromaštvo u Srbiji se dramatično povećalo tokom devedesetih godina 20. veka. Srednja 

klasa je nestala, broj siromašnih je povećan za dva i po puta i sve veći broj ljudi živi neznatno 
iznad   linije   siromaštva.   Istovremeno,   sve   veći   broj   ljudi   postaje   siromašan   kao   posledica 
socijalne   isključenosti,   nedostatka   pristupa   javnim   (komunalnim)   uslugama   i   tržištima, 
nedostatka jednakih mogućnosti za sve, itd.

Siromaštvo   se   povećalo   uglavnom   zbog   oštrog   pada   BDP   tokom     protekle   decenije. 

Krajem 2000. godine ukupni BDP iznosio je 45%, a BDP po glavi stanovnika manje od 40% u 
odnosu   na 1989. godinu, što je najveći pad BDP u centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Ovakva 
situacija je imala negativne posledice na sve aspekte života u Srbiji.

Iako je u značajnoj meri osiromašila u proteklih 15 godina, Srbija se i dalje nalazi u 

kategorije srednje  razvijenih  zemalja  i  pored  toga što se nalazi na lestvici nižoj od pre početka 
krize 90-ih. Na teritoriji zapadnog Balkana, siromaštvo je najmanje prisutno u Hrvatskoj (8,4%), 
a najviše u Albaniji (preko 25%) i na Kosovu gde 50% ukupne populcije živi ispod zvanične 
linije siromaštva. U poređenju sa zemljama u regionu istočne Evrope, siromaštvo u Srbiji je 
približno   na   istom   nivou   kao   u   Rumuniji   (10,5%),   manje   nego   u   Albaniji,   a   veće   nego   u 
Bugarskoj i Poljskoj. Ali, na neki način, Srbija se ne razlikuje od ostalih zemalja u tranziciji po  
tome da siromaštvo ostaje ruralni fenomen

1

. Vreme tranzcije

2

  najteže podnose oni koji gube 

posao, ali i mladi ljudi.

1

 Ruralno siromašne predstavljaju stari, sitni proizvođači i ostali radnici sa posedom ili bez njega i njihove porodice

2

 Posmatrajući sa ekonomskog aspekta ovaj pojam podrazumeva prelazak jednog sistema u drugi, i to iz netržišnog u 

tržišni koncept privređivanja. 

2

background image

Podaci Ankete o potrošnji domaćinstva (APD) koji su objavljeni 2007. godine govore da 

je ispod apsolutne linije siromaštva živelo 8.3% stanovnika Srbije.

Najniži nivo siromaštva zabeležen je u 2008. godini kada je 6.9% stanovnika Srbije 

živelo ispod apsolutne linije siromaštva. U toku ove godine zabeleženi su zabrinjavajući podaci u 
toku poslednjeg kvartala 2008, kada je međunarodna finansijska kriza počela da se oseća i u 
Srbiji.

Tokom 2009. godine Srbija beleži prvo povećanje broja siromašnih od demokratskih 

promena. Po APD u 2009. godini je 6.9% stanovnika živelo ispod linije siromaštva.

Kako bi se pažljivije pratili efekti finansijske krize, podaci o siromaštvu izračunati su i za 

prvu polovinu 2010. godine. Podaci Ankete o potrošnji domaćinstva za prvu polovinu 2010. 
godine, pokazuju   novu   tendenciju   rasta broja siromašnih na 8.8% (januar-jun 2010). Treba 
napomenuti  da je ovaj  podatak  Republičkog  zavoda za statistiku  samo  preliminiran  i  da će 
zvanični pouzdani podaci biti dostupni tek krajem 2010. tj. Početkom 2011. godine.

Socijalna politika i siromaštvo

Na siromaštvo, pored neposrednih državnih politika (socijalna pomoć, dečji dodaci)

6

, 

utiču   i   politike   koje   imaju   druge   ciljeve,   ali   koje   svojim   dejstvom   utiču   na   obim   i   dubinu 
siromaštva, odnosno na život građana Srbije.

Jedna   od   njih   je   penzijski   sistema   i   politika.   Samo   postojanje   razvijenog   penzijskog 

sistema smanjuje siromaštvo među starijim građanima, doprinoseći na taj način ublažavanju 
opšteg siromaštva. Mnogi elementi penzijskog sistema i politike određđuju koliki će se broj 
starijih građana naći ispod linije siromaštva, kao što su uslovi penzionisanja, minimalna penzija, 
sistem indeksacije i slično. Penzijski sistem Srbije je tokom prethodnih godina i decenija dosta 
uspešno štitio starije građane (njhi oko 1,5 miliona) od zapadanja u siromaštvo, održavajući 
određen, iako minimalan, nivo potrošnje, ali po cenu previsokih rashoda i učešća penzija u 
društvenom proizvodu. Reforam penzijskog sistema verovatno će uticati na smanjenje učešća 
penzija u društvenom proizvodu, što će zaoštriti pitanje relativnog siromaštva starijih građana. Sa 
druge strane, pretpostvaljeni ekonomski napredak će delovati u suprotnom smeru

.

Drugi je tržište rada i regulacija na njemu. Budući da siromašni po definiciji nemaju 

natniju   (produktivnu)   imovinu,   to   njihov   dohodak   prevashodno   zavisi   od   mogućnosti 

6

 B. Mijatović . Načela nove socijalne politike, u 

Strategija reformi

, CLDS, 2001.

4

zapošljavanja i preovlađujućih zarada na tržištu. Doskorašnje radne odnose u Srbiji, zasnovane 
na socijalističkim principima preterane zaštite zaposlenih, zamenjuju novim, koji odgovoraju 
tržišnom sistemu i ugovornim odnosima između poslodavca i zaposlenog. Tek će moderniji, 
fleksibilnije   sistem   radnih   odnosa   i   tržišta   radne   snage,   zajedno   sa   ostalim   komponenatama 
ekonomske reforme, omogućiti efikasnije poslovanje, a time i povećano zapošljavanje.

Treći sektor koji utiče na položaj siromašnih jeste zdravstveni sistem, koji doprinosi 

ublažavanju posledica siromaštva u meri u kojoj je besplatan, tj  dostupan siromašnim građanima 
bez   plaćanja   usluga.   Doskora   su   zdravstvene   usluge   u   Srbiji   bile,   normativno   posmatrano, 
uglavnom besplatne za sve građane Srbije, ali su neformalna plaćanja bila veoma raširena i često 
obavezna, pretvarajući, tako, sistem u haotičnu kombinaciju besplatnih i komercijalnih usluga. U 
budućnosti će se, verovatno, širiti legalna naplata zdravstvenih usluga, ali je neizvesno da li će to 
dovesti do smanjenja neformalnih plaćanja ili ne. U zavisnosti od odgovora na ovo pitanje moglo 
bi se proceniti da li će i u kojoj meri biti pogoršan položaj građana, a posebno siromašnih, u 
odnosu na zdravstvenu zaštitu.

Četvri sektor od značaja za smanjenje siromaštva je obrazovanje. Siromašni obično imaju 

ispodprosečno obrazovanje, što znači i manje mogućnosti za pristojnu zaradu. Stoga je jedna od 
dobrih dugoročnih strategija u velikom broju zemalja sa niskim dohotkom ulaganje u obrazovni 
sistem, kako bi se u dužem roku smanjilo siromaštvo kroz povećanje mogućnosti zarađivanja 
putem   povećanje   sposobnosti   ljudi.   U   srbiji,   međutim,   manjak   obrazovanja   nije   jako   važan 
činilac siromaštva, čemu su uzroci kako razvijen obrazovni sistem, tako i karakter siromaštva 
(ekonomska kriza itd).

Socijalno uključivanje

Socijalna (društvena) uključenost definiše se kao proces koji omogućava da oni koji su u 

riziku od siromaštva i društvene isključenosti dobiju mogućnost i sredstva koja su potrebna za 
puno učešće u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu i postizanju životnog standarda i 
blagostanja   koji   se   smatraju     normalnim   u   društvu     u   kojim   žive.   Društvena   uključenost 
osigurava   veće   učešće   građana   u   donošenju   odluka   što   utiče   na   njihove   živote   i   ostvarenje 
osnovnih prava.

U oktobru 2003. godine Vlada je usvojila Strategiju za smanjenje siromaštva (SSS) sa 

ciljem da prepolovi siromaštvo u Srbiji do 2010. Godine. 

Iako je broj siromašnih u Republici 

Srbiji prepolovljen u periodu od 2002. Do 2007. godine

, još uvek više od 500.000 građana živi 

ipod apsolutne granice siromaštva. Obzirom na novonastalu svetsku ekonomsku krizu, postoji 

5

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti