Darovitost, mit ili stvarnost
FAKULTET ZA PRAVNE I POSLOVNE STUDIJE U NOVOM
SADU
SEMINARSKI RAD
DAROVITOST, MIT ILI STVARNOST
Profesor: Student:
Novi Sad, 2018.
1
SADRŽAJ
.......................................................................................5
OTKRIVANJE DAROVITOSTI KOD DECE
..............................................................................10

3
2. POJAM DAROVITOSTI
Pojam darovitosti imao je svoj razvojni put i da bi se odgovorilo na pitanje šta je to darovitost,
trebalo bi obratiti pažnju na to koje sposobnosti se ističu kada se govori o istom.
Ranije se o njemu govorilo u smislu intelekualnih sposobnosti, te se polazna definicija oslanja
na psihometrijske definiciju inteligencije. Iz opažanja da se ljudska sposobnost snalaženja u
različitim tipovima problema raspoređuje prema Gausovoj krivulji, gde najviše ima prosečno
uspešnih, a podjednak broj ispodprosečnih i iznadprosečnih pojedinaca, proizašla je
mogućnost merenja te sposobnosti inteligencije. Navedene razlike u sposobnosti moguće je
meriti brojem rešenih zadataka u testu i izraziti ih kao koeficijent inteligencije. Dakle,
darovitost je isprva smatrana jednodimenzionalnim fenomenom. Sa prihvatanjem
multidimenzionalnosti darovitosti, javljaju se i drugačije definicije.
Osamdesetih godina Gardnerova teorija o višestrukoj inteligenciji bacila je novo svetlo na
ovaj pojam. Gardner smatra da se intelektualni potencijali, a time i darovitost, mogu
manifestovati u 7 različitih oblasti: lingvističkoj, prostornoj, muzičkoj, logičko-matematičkoj,
telesno-kinestezičkoj, interpersonalnoj i intrapersonalnoj.
Ganje darovitost definiše kao potencijal, a talenat kao manifestovanu darovitost. Dakle, on
pravi razliku između darovitosti i talenta. Darovitost kao potencijal može da postoji u više
oblasti: intelektualnoj, kreativnoj, socijalno-emocionalnoj, senzo-motornoj itd. Prema
navedenom, merilo jeste visoki koeficijent inteligencije. Međutim, u novije vreme
intelektualne sposobnosti se smatraju uslovom darovitosti. Ne smatraju ih dovoljnima za
ukupno objašnjenje darovitosti. Pored toga značajno je da savremene definicije darovitosti
prave razlike prema oblastima darovitosti: u opštim intelektualnim sposobnostima, u
kreativnim sposobnostima, u akademskim sposobnostima (za prirodne nauke, jezik), u
socijalnim sposobnostima, psiho-motornim, umetničkim i dr. Smatra se da jedna definicija
nije dovoljna da se njome mogu obuhvatiti sve oblasti u kojima se darovitost može
manifestovati. Jedna od definicija ove vrste je Galagaerova: ,,Daroviti pojedinac je onaj koji
je sposoban za visoka dostignuća ili ima potencijalne sposobnosti u nekima od sledećih
oblasti: opštoj intelektualnoj oblasti, specijalnim akademskim oblastima, stvaralačkom ili
produktivnom mišljenju, sposobnosti za vođstvo, vizuelnim i drugim umetnostima, psiho-
motornim sposobnostima“.
U širem smislu, darovitost se shvata kao neobičnost, iznimnost ponašanja koja se ogleda u
kvalitetnijem, boljem, značajnijem rezultatu ili produktu nego što ga postižu ostali pojedinci
sa sličnim karakteristikama.
Adžić, D. (2011).
Darovitost i rad s darovitim učenicima, Kako teoriju prenijeti u praks.
Život i škola, br. 25.
171–184.
Gardner, H. (2010).
Howard Gardner’s Theory of Multiple Intelligences
. Northern Illinois University, Faculty
Development and Instructional Design Center.
Gojkov, G. (2008).
Didaktika darovitih
. Vršac: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača
Mihailo Palov.
Čudina-Obradović, M. (1990).
Nadarednost: razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje
. Zagreb: Školska
knjiga.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti