Novi koncept regionalne saradnje na primeru službe spasavanja na vodi u Republici Srbiji
1
NOVI KONCEPT REGIONALNE SARADNJE NA
PRIMERU SLUŢBE SPAŠAVANJA NA VODI U
REPUBLICI SRBIJI
Autor: dipl.ekonomista
Igor Đajić, katedra za bezbednost, Fakultet za inţenjerski menadţment
Koautor: dipl. inzenjer menadzmenta
Predrag Lečić,
APSTRAKT:
Svet se u poslednje vreme suočava sa klimatskim promenama i
prirodnim katastrofama gigantskih razmera. Kako pokazuju istraţivanja, dosadašnje posledice
globalnog zagrevanja su samo početak destruktivne faze čiji će intenzitet da se povećava u
sledećih 5 -10 godina. Klima se na zemlji menja zbog čovekovog delovanja koje menja
hemijski sastav u atmosferi nagomilavanjem ugljen dioksida, metana i natrijum oksida.
1
Na
meĎunarodnom panelu IPCC
2
1997. i 2000. godine, na kojem je učestvovalo preko 2000
naučnika, upozoreno je kako je ljudsko delovanje glavni uzrok klimatskih promena.
3
Klimatske
promene na Zemlji i ekološka kriza su, posledica nekontrolisanog industrijskog razvoja,
neefikasnih tehnologija i prekomernih korišćenja fosilnih goriva zagadili su atmosferu, uništili
ozonski omotač, omogućili prekomernu radijaciju i globalno otopljavanje. Usled toga, toplotni
talasi, oluje, poplave i suše, ubijaju desetine hiljada ljudi svake godine. Prirodne katastrofe kao
što su visoke temperature, suše, poplave, zemljotresi i druge nesreće pogodile su od 1990.
godine 42 milion ljudi, od čega je smrtno stradalo 98.119, pokazuje Europska baza podataka o
hitnim kriznim stanjima (EM-DAT). Procenjena je i šteta od oko 168 milijardi dolara. Visoki
temperaturni talas koji je 2003. zahvatio zapad Evrope, bio je uzrok smrti oko 30.000 ljudi,
najviše u Francuskoj i Nemačkoj. U poplavama 1990. izgubilo je ţivot 3.593 ljudi. U poţarima
na Sredozemlju od 1990. je smrtno stradalo 228 osoba, dok je njih oko 300.000 pretrpelo neku
štetu. U potresu u Turskoj 1999. godine poginulo je oko 18.000 ljudi, a posledicama je
pogoĎeno oko dva miliona. Najzad, od 1990. u evropskoj regiji registrovano je 600 velikih
industrijskih, odnosno tehnoloških incidenata u kojima je poginulo 17.000 ljudi.
4
Do sada su
istraţivanja bila ograničena na pojedine rečne slivove, ali studija koja je objavljena u
1
Nepoznat autor : Globalno zagrevanje, Beograd : Fakultet organizacionih nauka u Beogradu : 2010. godina
2
IPCC
- Intergovernmental Panel on Climate Change (MeĎunarodna organizacja za klimatske promjene)
3
Nepoznat autor : Globalno zagrevanje, Beograd : Fakultet organizacionih nauka u Beogradu : 2010. godina
4
Nepoznat autor : Globalno zagrevanje, Beograd : Fakultet organizacionih nauka u Beogradu : 2010. godina
2
specijalizovanom časopisu „Nature Climate Change”
5
ukazuje na to da će izlivanje korita reka
jednog sliva pogaĎati druge regione i slivove širom Starog kontinenta mnogo više nego što je to
do sada bio slučaj. Prema prognozi o uticaju klimatskih promena na kontinente koju su radili
stručnjaci NASA, Evropa generalno ima povećan rizik od katastrofalnih poplava u unutrašnjosti
kontinenta. Na obalama mora poplave i erozije tla će biti sve češće, dok će na jugu kontinenta
prinosi ţetvi biti znatno smanjeni. Sve ovo će odraziti i na region Balkana. Stručnjaci Svetske
meteorološke organizacije (SMO) upozoravaju da se očekuju sve učestalije poplave i olujni
pljuskovi u ovom delu Evrope, pogotovo u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Prva ozbiljna “najava”
takvih dogaĎaja mogla se videti tokom majskih poplava 2014. godine. U tom smislu kako bi
smo se na vreme pripremili ili bar umanjili posledice budućih dogaĎaja, potrebna je veoma
intenzivna saradnja balkanskih zemalja, a naročito njihovih spasilačkih timova što će
predstavljati jedan potpuno novi novi i drugačiji koncept regionalne saradnje.
Ključne reči:
globalno zagrevanje, klimatske promene, poplave, ţrtve, šteta, EU,
Balkan, Srbija, spasilački timovi, regionalna saradnja
5
a monthly peer-reviewed scientific journal published by Nature Publishing Group covering all aspects of research on global
warming, especially its effects. It was established in 2011 and the editor-in-chief is Rory Howlett. According to the Journal Citation
Reports, the journal has a 2012 impact factor of 14.472, ranking it 1st out of 210 journals in the category "Environmental sciences"

4
1.
PODELA VANREDNIH SITUACIJA
Opasnosti koje ugroţavaju ljude, materijalna dobra i ţivotnu sredinu, a imaju karakter vanrednih
situacija, mogu se klasifikovati u razne grupe prema različitim kriterijumima. Svaka od tih
grupa ima svoje specifičnosti.
Vanredne situacije mogu se grupisati u šest osnovnih kategorija:
9
1.
Prirodne – brzo razvijajuće.
Potiču od prirodnih nepogoda, poput zemljotresa, ciklona,
poplava, klizišta, vulkanskih erupcija i nekih tipova epidemija zaraznih bolesti. Javljaju se
iznenada, često uz vrlo malo upozorenja.
2.
Tehnološke – brzo razvijajuće.
Rezultat su industrijskih akcidenata (curenje hemijskih
supstanci ili njihovo nekontrolisano oslobaĎanje, nuklearni akcidenti), akcidenti pri
transportu ili usled poremećaja drugih tehničkih sistema. TakoĎe se javljaju iznenada, sa
malo upozorenja.
3.
Sporo razvijajuće.
Ovaj izraz se uglavnom koristi da označi nedostatak hrane ili gladi i
nestašice nastale uništavanjem useva od strane štetočina. U ovim slučajevima se krize sporo
razvijaju, nedeljama ili mesecima. U ovu grupaciju vanrednih situacija se mogu podvesti i
katastrofe izazvane zagaĎenjem ili degradacijom ţivotne sredine.
4.
Kompleksne – političke vanredne situacije.
Prirodni hazardi, pogotovu suše, mogu biti
uzrok nastajanja ovakvog stanja. Ipak, ovaj tip vanrednih situacija karakteriše se duţom
političkom nestabilnošću i obično, visokim nivoom nasilja.
5.
Stalne vanredne situacije.
One su rezultat široko rasprostranjenog siromaštva, a mogu se
pogoršati usled prirodnih hazarda.
6.
Masovne migracije.
Migracije mogu biti uzrokovane posledicama prethodno nabrojanih
vanrednih situacija.
U ovom radu ćemo se prevashodno baviti prirodnim opasnistima, odnosno vanrednim
situacijama koje su prouzrokovane delovanjem prirodnih sila, sa posebnim akcentom na
poplave. S obzirom na činjenicu da su u regionu Balkana koji je predmet našeg interesovanja u
ovom radu, atmosferske padavine iz godine u godinu sve obilnije i sve učestalije, kao i da su
poplave koje su time prouzrokovane sve razornije i da istovremeno pogaĎaju sve veću površinu
čitavog regiona, javila si prirodna potreba za zajedničkim delovanjem balkanskih zemalja. kako
bi se neminovne štete u što većoj meriminimalizovale.
Kada govorimo o prirodnim opasnostima one se mogu podeliti na tri osnovne kategorije:
9
Marić, P. ; Tomić, D.: Upravljanje vanrednim situacijama, Beograd : Balkanski institut za upravljanje i procenu rizika : Nauka i
društvo, 2010
, str.16 i 17
5
1.
iznenadne opasnosti (
poplave, zemljotresi, plimni talasi, tropske oluje, vulkanske erupcije i
klizišta) - Poplave su najčešći oblik prirodnih katastrofa koji neminovno prouzrokuje
iznenadnim migracije stanovništva i nedostatak hrane i pijaće vode,
2.
spore opasnosti
(suše, glad, degradaciju zemljišta, krčenje šuma, napade štetočina i
pretvaranje plodne zemlje u pustinju)
3.
epidemije
( kolera, boginje, dizenterija, respiratorne infekcije, malarija i sida) ne dovode do
velike migracije stanovništva, ali se obično javljaju tamo gde se već nalaze raseljena lica kao
posledica loših uslova ţivota i nedostatka higijene.
2.
ULOGA CIVILNOG SEKTORA U SISTEMU ZAŠTITE I
SPASAVANJA KROZ NACIONALNE I MEĐUNARODNE
ORGANIZACIJE
Kako danas tako i kroz istoriju
civilni sektor imao je veoma vaţnu ulgu u sistemu zaštite i
spsasvanja kako na nacionalnom tako i na regionalnom, ali i globlnom nivou. Značaj civilne
zaštite sa razvojem i modernizacijom nije slabio,
šta više
ovaj segment je sve vaţniji factor u
današnjem – modernom društvu. O njegovom značaju danas, govori i sama činjenica da je
uspostavljanje sistema efikasne civilne zaštite jedan od bitnih preduslova koje EU stavlja pred
sve zemlje kandidate za prijem u članstvo EU.
Civlna zaštita kao nezaobilazan segment društvenog organizovanja kreće ozbiljnije
nadnacionalno da se razvija izmeĎu dva svetska rata prvo kao “MeĎunarodno udruţenje
ţenevskih centara” (osnovaou Parizu još 1931. godine), da bi nakon II sv.rata (1958. godine),
prerasla u “
Međunarodnu organizaciju civilne zaštite
”(International Civil Defence Organisation
–
ICDO).
Ciljevi organizacije su bili prošireni i data joj je nadleţnost za uspostavljanje veze
izmeĎu nacionalnih organizacija civilne zaštite, stvaranje i promovisanje studija i istraţivanje
problema vezanih za zaštitu stanovništva, uz olakšavanje razmene iskustava i koordinacije
napora u oblasti prevencije nesreća, pripravnosti i intervencija.
Značajno je istaći da su 1965. godine UN, u rezoluciji Generalne skupštine broj 2034, pozvale
sve zemlje da, ako to do tada nisu uradile, uspostave odgovarajuće mehanizme za planiranje
intervencija, odnosno da svaka zemlja prema svojoj situaciji definiše obim i tip pomoći koja joj
moţe biti potrebna i da centralizuju upravljanje spasilačkim akcijama.
10
10
Marić, P. ; Tomić, D.: Upravljanje vanrednim situacijama, Beograd : Balkanski institut za upravljanje i procenu rizika : Nauka i
društvo, 2010
, str.57
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti