Stranica
2
od
15
Uvod u antropološka obilježja
Tijekom rasta i razvoja organizam je osjetljiv na utjecaj različitih tjelesnih aktivnosti koje uzrokuju
promjene morfoloških obilježja i pozitivno utječu na funkcionalne i motoričke sposobnosti.
Pod pojmom rasta podrazumijevamo anatomske i fiziološke promjene, a pod pojmom razvoja
psihološka zbivanja te razvoj osjetnih i motoričkih sposobnosti. Procesi rasta i razvoja međusobno
se dopunjuju i nije ih moguće oštro odijeliti.
U nastavnom planu i programu visokoškolskih ustanova, tjelesno i zdravstveno odgojno-
obrazovno područje je jedino koje se bavi mogućnostima utjecaja na sva antropološka obilježja
studenata, mada rijetki studenti imaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu u tjednom rasporedu
nastave, uglavnom su to rekreacijske aktivnosti.
Antropološka obilježja
su organizirani sistemi svih osobina, sposobnosti i motoričkih informacija
te njihove međusobne relacije.
Antropološki status čine:
- antropometrijske ili morfološke karakteristike,
- motoričke sposobnosti,
- funkcionalne sposobnosti,
- intelektualne ili spoznajne (kognitivne) sposobnosti,
- osobine ličnosti (konativne osobine) i
- socijalni status.
Kroz cijelu vertikalu odgojno-obrazovnoga sistema (od predškolskih do visokoškolskih ustanova)
prate se kvantitativne i kvalitativne promjene rasta i razvoja u okviru sistematskih pregleda,
kinezioloških mjerenja, primjenom anketa i upitnika i dr. Nastavnim planom i programom tjelesne
i zdravstvene kulture pod pojmom općih morfoloških učinaka
podrazumijevamo utjecaj
tjelesnoga vježbanja na povećanje mišićne mase i regulaciju potkožnoga masnog tkiva. Fiziološki
učinci su usmjereni na poticanje funkcija krvožilnoga i dišnoga sistema i funkcionalnost koštano-
mišićnoga sistema.
Temeljne antropološke pretpostavke rada u kineziološkoj edukaciji
usmjerene su na utvrđivanje
zakonitosti promjena antropoloških obilježja u skladu s fiziološkom i kronološkom dobi te spolom.
1. Mnoge osobine i sposobnosti od kojih ovisi uspjeh u nekoj aktivnosti mogu biti
izmijenjene pod utjecajem učenja i vježbanja.
2. Utjecaj učenja i vježbanja na razvoj pojedinih osobina i sposobnosti nejednak je, na neke
sposobnosti možemo utjecati više, a na neke manje.
3. Učenje i vježbanje mijenjaju ne samo razinu osobina i sposobnosti, nego i njihove
međusobne relacije.
4. Pri jednakom opsegu i intenzitetu učenja i vježbanja, učenici kojima je početna razina
osobina i sposobnosti bila viša, na kraju transformacijskoga procesa postignut će višu
razinu promjena.
Stranica
4
od
15
Tablica 1. Prikaz utjecaja endogenih i egzogenih čimbenika na morfološke karakteristike
Motoričke (kretne) sposobnosti
su sposobnosti koje sudjeluju u rješavanju motoričkih (kretnih)
zadataka i odgovorne su za učinkovitost našega kretanja. Hijerarhijska struktura motoričkoga
prostora (prikaz 1.) rezultat je mnogobrojnih dosadašnjih istraživanja koja su provedena na
različitim uzorcima ispitanika.
Primarne motoričke sposobnosti (koordinacija, brzina, preciznost, ravnoteža, snaga, gibljivost).
Sekundarne motoričke sposobnosti, služe za regulacije kretanja (izvođenje gibanja u prostoru i
vremenu) i sposobnost energetske regulacije (optimalno korištenje energije tijekom aktivnosti).
Prikaz 1. Hijerarhijska struktura motoričkog prostora.
Stranica
5
od
15
U prikazu nema izdržljivosti,
razlog tome je što pojedini kineziolozi izdržljivost navode kao
motoričku (mišićna izdržljivost), a neki kao funkcionalnu (aerobna izdržljivost) jer je uvjetovana
radom dišnoga i krvožilnoga sistema.
Neke motoričke sposobnosti su više, a neke manje urođene, genetski uvjetovane. Na pojedine
motoričke sposobnosti možemo utjecati u većoj mjeri nego na druge, što ovisi o koeficijentu
urođenosti (h²) pojedine sposobnosti, spolu i životnoj dobi. Na razvoj snage može se učinkovito
djelovati tijekom cijeloga života, dok se na razvoj sposobnosti kao što su brzina i koordinacija,
može najviše utjecati u ranom djetinjstvu.
Prikaz razlika dviju motoričkih sposobnosti: snage i brzine (Prikaz 2.)
Snaga je motorička sposobnosti koja je 50% genetski određena, a 50% ove značajne motoričke
sposobnosti je podložno razvoju tijekom cijeloga života, dok je brzina 80-95% urođena te je
utjecaj na razvoj brzine znatno manje moguć u odnosu na snagu i kreće se u rasponu od 5 do 20%.
Prikaz 2. Koeficijenti urođenosti (h²)
Sposobnost regulacije kretanja
Koordinacija
je sposobnost učinkovitoga izvođenja kompleksne strukture pokreta. Osnovne
karakteristike koordiniranoga pokreta su: pravilnost, pravovremenost, racionalnost i stabilnost.
Koeficijent urođenosti je visok i iznosi h²=0.80.
Koordinacija je zastupljena u svim sportovima, a posebno se ističe u sportovima u kojima su
kretnje polistrukturalne i kompleksne (npr. sportska gimnastika, umjetničko klizanje, akrobatika,
sportske igre, borilački sportovi i sl.).
Najbolji rezultati u razvoju koordinacije postižu se u ranijoj životnoj dobi, do šeste godine. Na
koordinaciju se utječe tako da se uče nove, raznolike kretnje ili se izvode poznate kretnje u
izmijenjenim uvjetima.
Koordinacija se provjerava različitim poligonskim testovina koji sadrže zadatke: trčanja unazad,
okrete, provlačenje ispod klupice, penjanje po ljestvama, uzimanje lopte s vrha ljestvi, nošenje
lopte između nogu, ubacivanje lopte u neki prostor, itd.
