PRVO POGLAVLJE

1. Finansijski sistem

On čini ukupnost ponude i potražnje novčanih sredstava, finansijskih instrumenata, raznih
finanijskih institucija i tokova kretanja novčanih sredstava i finansijskih tehnika, koji
integrisani pravnom regulativom omogućuju trgovinu novcem i kapitalom određujući cijene
finansijskih proizvoda, odnosno kamatne stope i očekivanja u budućnosti.

Elementi finansijskog sistema:

finansijska tržišta, učesnici (institucije ) u fin. tržištima,

finansijski instrumenti odnosno finansijska aktiva.

Da bi finansijski sistem bio efikasan u

plasiranju sredstava ispunjava:

konkretno utvrđivanje cijene, minimalne troškove

transakcija, integrisani finansijski sistem.

Nestabilnosti kojima je podložan finansijski

sistem:

panika u bankarstvu, berzanski krah, nestabilnost cijena.

2. Pojam finansijskog tržišta

Finansijska tržišta su osnovni element finansijskog sistema. U širem smislu to je zbir svih
transakcija   i   ne   predstavlja   neke   specifične   i   nedostupne   oblike   trgovanja   finansijskim
instrumentima.   U   užem   smislu,   podrazumjeva   organizovano   tržište   kao   način   trgovanja
finansijskim   instrumentima,   odnosno   organizovano   sučeljavanje   ponude   i   potražnje   za
finansijskim instrumentima na određenom mjestu na kome se uz poštivanje pravila trgovine
organizovano formira cijena finansijskih instrumenata. Nerazvijena tržišta su uglavnom banke
i   depozitno-kreditne   organizacije,a   razvijena   su   brojni   finansijski   instrumenti,   institucije,
složeni finansijski tokovi i razvijene finansijske tehnike.

3. Razlike finansijskog tržišta i finansijskog sistema?

U užem smislu finansijski sistem je skup sastavljen od tržišta, pojedinaca i organizacija koje
trguju na tim tržištima i nadzornih tijela odgovornih za regulaciju. Finansijsko tržište zajedno
sa učesnicima na tržištima i finansijskim instrumentima ili finansijskom aktivom čini
finansijski sistem.

4. Funkcije finansijskih tržišta?

Značaj finansijskih tržišta se može posmatrati kroz sljedeće f-je koje ova tržišta obavljaju:



f-ja povezivanja

- finansijska tržišta predstavljaju organizovana mjesta na kojima dolazi do

povezivanja kupaca i prodavaca različitih finansijskih instrumenata,



smanjenje transakcionih troškova

- finansijska tržišta smanjuju trošak transakcije. Postoje

dvije vrste troškova povezanih sa transakcijama: troškovi traženja i troškovi informacija,



alokativna f-ja

- finansijska tržišta omogućavaju alokaciju slobodnih finan. sredstava od onih

subjekata koji raspolažu viškovima sredstava ka onim subjektima kojima ta sredstva
nedostaju,



f-ja efikasnosti

- finan. tržišta obezbjeđuju efikasno korištenje finan. sredstava jedne

nacionalne privrede preko određivanja cijene njihovog korištenja,



mobilizaciona f-ja

- ova f-ja odnosi se na prikupljanje slobodnih finan. sredstava. Šira

mobilizacija finan. štednje postiže se preko realno pozitivnih kamatnih stopa,



razvojna f-ja

- finan. tržišta omogućavaju skladan privredni razvoj, izgradnju

infrastrukturalnih i drugih objekata pošto bi bez finan. tržišta bilo gotovo nemoguće prikupiti
sredstva za te svrhe,



likvidnosna f-ja

- finan. tržišta obezbjeđuju mehanizam investitoru da proda fin. instrument,



f-ja određivanja cijene finansijskih instrumenata

- za privredne subjekte je ovo značajno

pošto se na taj način formira cijena korištenja finan. sredstava, a za investitore ova f-ja je
bitna pošto im olakšava donošenje investicionih odluka i dalju alokaciju finan. sredstava,



f-ja javnosti i podsticanja uključivanja novih učesnika

- jedna od obaveza je da se obezbijedi

podjednak tretman informisanja javnosti kako bi se spriječila informaciona asimetrija,



f-ja smanjenja ili čak eliminisanja rizika

- finan tržišta omogućavaju da se smanji ili čak

eliminiše rizik iz poslova koji se javljaju na ovim tržištima,



poboljšanje životnog standarda stanovništva

- omogućavaju rast životnog standarda i

zadovoljavanje različitih potreba stanovništva.

5. Klasifikacija finansijskih tržišta?

2. Najčešće podjele polaze od:

-formalnosti strukture –

berze

uključuju fiksno mjesto trgvine uz restriktivno definisanje učesovanja na tržištu i sa

strogim pravilima trgovanja. Na berzi se trguje malim brojem najkvalitetnijih hartija od
vrijednosti.

vanberzanska tržišta-

ne uključuju fiksno mjesto trgovanja i u pravilu podrazumijevaju

labaviju organizaciju, informacionu strukturu i pravila trgovanja. Ova tržišta su alternativni
vid prometa hartija od vrijednosti, a u suštini ih čini mreža ovlašćenih posrednika uključenih u
elektronski sistem. Hartije od vrijednosti kupljene na PTC tržištu rizičnije su od onih s berze
zbog nekoliko razloga: često su preduzeća mala skratkom istorijom poslovanja, relativno je
malo dionica takvih preduzeća u javnom vlasništvu, pa nivo trgovinske aktivnosti tim
dionicama naginje ograničenjima. Konačno, premda se zaštita investitora povećava, još uvijek
je ispod standarda berze.

- tipa prava koja se nalaze u osnovi finansijskih instrumenata kojima se trguje –

tržišta instrumenata duga

podrazumijevaju promet različitih formi kreditne aktive sa

određenim rokovima dospjelosti i cijenom (kamatom) te aktive.

Tržišta vlasničkih instrumenata

podrazumijevaju promet različitih vrsta dionica (akcija) i

korporativnog upravljanja preduzećem.

prirode transakcije –

Primarno finansijsko tržište

obuhvata promet finansijskih instrumenata između originalnog

emitenta i prvog investitora. Radi se o emisionom finansijskom tržištu. preduzeća i drugi
subjekti dolaze do finansijskih sredstava koja su im potrebna za poslovanje i ulaganje u
ekspanziju. Kada preduzeća prodaju vrijednosne papire po prvi put, izdavanje se zove

inicijalna javna ponuda

. Većina preduzeća se oslanja na pomoć

investicionih banaka-

institucije koje su specijalizovane za marketing inicijalne ponude dionica od novih preduzeća.
Investicione banke obično garantuju fiksne cijene. Njihov profit baziran je na razlici u
kupovnoj cijeni i cijeni po kojoj dalje prodaju dionice.

Sekundarno finansijsko tržište

je ono na kome se trguje već emitovanim hartijama od

vrijednosti, ono predstavlja dalji život već emitovanih hartija od vrijednosti, njihovu dalju
kupovinu i prodaju (tzv. “kupovina iz druge ruke”). Originalni emitenti hartija od vrijednosti
ne osiguravaju dodatna finansijska sredstva već se samo mijenjaju vlasnici već emitovanih

dospijeća. Ovo tržište obuhvata i ugovore o kreditu koje zajmoprimac dogovori s
finansijskom institucijom, u pravilu komercijalnom bankom.

- Prema metodama trgovine –
Na

aukcionim tržištima

nalozi trgovaca se direktno sučeljavaju čime se dolazi do ravnotežne

cijene. Većina berzi predstavlja aukciona tržišta, uključujući Tokyo Stock Exchange i
evropske berze, izuzev Londonske, koja je dilersko tržište.

Dilerska tržišta

su tržišta na kojima dileri kotiraju cijene po kojima su spremni kupiti ili

prodati hartiju od vrijednosti.

Hibridna tržišta

predstavljaju tržišta koja imaju elemente i aukcionih i dilerskih tržišta.

Primjer ovakvog tržišta je New York Stock Exchange čiji ovlašćeni trgovci djeluju kao
brokeri ili kao dileri.

6. Faktori koji su doveli do globalizacije finansijskih tržišta?

Zbog globalizacije subjekti neke zemlje pokušavaju prikupljati finansijska sredstva i van
domaćeg tržišta, globalizacija podrazumjeva i liberalizaciju tržišta, kraj nacionalnih monopola
te integraciju finansijskih tržišta širom svijeta u međunarodno tržište.
- 3 Faktora koji su doveli do globalizacije finansijskih tržišta su:



deregulacija ili liberalizacija tržišta i aktivnosti tržišnih učesnika u ključnim finan. centrima
svijeta



tehnološka unapređenja za monitoring svjetskih tržišta, izvršavanje naloga i analiziranje
finansijskih prilika- povećavaju integraciju i efikasnost globalnog finansijskog tržišta,
povezivanjem dijelom svijeta i brzim prenosom naloga i informacija. Brze informacije daju i
mogućnost manipulacije pa mogu biti identifikovane prilike za arbitražu.



povećana institucionalizacija finansijskih tržišta – izmjena finansijskih tržišta od dominacije
investitora na malo prema institucionalnim investitorima odnosi se na institucionalizaciju
finansijskih tržišta. Instistucionalni investitori su spremniji od investitora na malo na transfer
novčanih sredstava preko nacionalnih granica osiguravajuci portfolio diverzifikaciju i
iskorištavajući pogrešno formiranje cijena finansijskih instrumenata u stranim zemljama

7. Prednosti i nedostaci globalizacije?

Prednosti globalizacije su:
- proširivanje i produbljivanje svjetskih finansijskih tržišta i snižavanje cijena finansijskih
usluga.
Nedostaci globalizacije su:
-povećana konkurencija može da deformiše cjenovnu f-ju kamatne stope i deviznog kursa,
nelojalna konkurencija može da dovede do zloupotrebe inovacija, propadanje finansijskih
institucija može dostići zabrinjavajući obim, a time dovesti i do niza potresa na finansijskim
tržištima.

8. Klasifikacija globalnih finansijskih tržišta?

interno (nacionalno) tržište

- može biti dekomponovano na domaće i strano tržište.

Domaće tržište je ono gdje su emitenti sa stalnim boravkom u zemlji izdavanja HOV i gdje se
ovim HOV nadalje trguje. Strano tržište u bilo kojoj zemlji je ono tržište gdje su HOV od
onih emitenata koji nisu domicilni u zemlji gdje su prodate i gdje se njima trgovalo.

eksterno (međunarodno) tržište

- dozvoljava trgovanje HOV s dvije različite osobine:

emitovane HOV su ponuđene istovremeno investitorima u više zemalja, i one su emitovane
izvan jurisdikcije samo jedne jedine zemlje. Eksterno tržište se još naziva i offshore ili euro
tržište. Tu spadaju recimo Kajmanska ostrva, Bahami, Hong Kong. U ovim centrima
multinacionalne banke i velike korporacije otvraju podružnice preko kojih obavljaju
poslovanje, uz povlastice i blaže propise.

9. Motivi za korištenje stranih i eurotržišta

- velike korporacije pokušavaju da znatno povećaju iznos finansijskih sredstava a možda
nemaju šansu da to postignu izuzev da se finansiraju na bilo kojem sektoru stranog tržišta
druge zemlje ili eurotržišta. To je zbog toga što domaće tržište nije dovoljno razvijeno i ne
može   zadovoljiti   njihovu   tražnju   za   finansijskim   sredstvima   u   uslovima   globalne
konkurencije. - postoje prilike za postizanjem manjih troškova finansiranja nego što je to na
domaćem tržištu, iako se sa integracijom tržišta kapitala širom svijetu takve prilike smanjuju.
- Konačni razlog za korišćenje stranog ili eurotržišta je želja emitenata da diverziftkuju Izvore
finansiranja  tako da bi smanjili oslonac na domaće investitore. Derivativni instrumenti imaju
ključnu ulogu na globalnim tržištima. derivativna tržišta su prečesto izgledala od opšte i
ponekad   regulatora   i   zakonodavaca   -   kao   sredstvo   prenosa   čiste   špekulacije   (tj   legalno
kockanje).   Bez   derivativnih   instrumenata   i   tržišta   na   kojima   se   njima   trguje   finansijski
sistemi širom svijeta ne bi bili integrisani kao što su to danas.

10. Trostruka čarolija

Ulaganje u dionice stranih kompanija može donijeti značajan prihod. U idealnim okolnostima
investitori mogu ostvariti dobitak po 3 osnova, takozvana trostruka čarolija:
-ako cijena dionice raste to je kapitalni dobitak
-po osnovu investicije to je prihod od dividende;
-ako poraste kurs valute u kojoj ste investirali u odnosu na kurs domaće to je prihod po osnovi
kursnih razlika.

11. Najčešći rizici koji se javljaju pri ulaganju na stranom tržištu

-      Poreski tretman dobiti i gubitka razlikuje se u zavisnosti od poreske politike koja se vodi
u različitim zemljama
-      Razlikovanje knjigovodstvenih propisa i regulativa za uređivanje trgovine
-       Konverzija   dividende   isplacene   u   drugoj   valuti   u   domaću   može   povećati   trošak
investiranja
-       Neke  svjetske berze  ne postavljaju  visoke  zahtjeve u  vezi  sa  obavezom finansijskih
izvještavanja od strane listanih kompanija pa investitori trebaju biti oprezni pri odlučivanju
-      Ispostavljanje prodajnih i kupovnih naloga može biti komplikovano zbog jezičkih razlika
-      Zbog neočekivanih promjena deviznih kurseva ili kamatnih stopa nastaju problemi koji
utiču na nivo očekivanog prihoda od investicije
-