Fakultet političkih nauka
Odsjek: socijalni rad
Seminarski rad iz Socijalne pedagogije
Tema: Agresivnost
2
Agresivnost vodi porjeklo latinske riječi ad - prema i gradior –kretati se, što bi označavalo korak
ka nečemu. Agresivno ponašanje je namjreno ponašanje kojem je cilj nanošenje fiziče i psihičke
boli.Kada se govori o agresivnosti, najčešće se misli na ponašanje koje je usmereno na
nanošenje štete drugoj osobi.
Agresivnost se također određuje i kao više ili manje izražena,
relativno stabilna tendencija neke osobe da u određenim situacijama reagira napadom ili
prijetnjom, ili traženjem sukoba i borbi u najširem smislu riječi(Bouillet i Uzelac, 2007).
Agresija je fizikička i verbalanu namjera da nekog povrjedimo ili uništimo.Korisno je razlikovati
neprateljsku agresiju od instrumentalne agresije.
1
Neprijateljska agresija su agresivmi postupci
koji proizala iz osjećanja ljutnje i usmjerena su na nanošenja boli. Neprijateljska agresivnost ima
dva oblika: heteroagresivni i autoagresivni. Heteroagresivni se očituje prema drugima (ljudima,
životinjama, predmetima), dok je autoagresivni usmjeren prema sebi (grizenje noktiju, čupanje
kose i slično ).Istrumentalna agresija je agresija za postizanje nekog drugog cilja, a ne nanošenje
boli.
2
Prema D.Olweusu nasliništvo je poseban oblik agresivnosti pri čemu dominatan pojedinac
(nasilnik) opetovano ponaša agresivno prema dominatnm pojedincu (žrtvi) i o dulje vrijeme.
Agresivnost prema izražavanju agresije može se podjeliti na:
-direktno (otvoreno) – izražavanje fizičko (udaranje, uništavanje stvari) ili verbalno (vikanje,
nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje itd.)
- indirektno(prikriveni) postupci kojima je cilj namjerno nanošenje štete ili boli drugima, a da
pritom agresor ne bude primijećen, Npr: širenje glasina,ružnih rijeći,otkrivanje tajni itd.
Prema jednoj od najpoznatijih i najčešći podjela razlikujem tri vrste agresije:
fizićka,psihička i socijalna. Fizičko agresivno ponašanje uključuje sve vrste udarca,guranja i
razbijanja.Psihičko agresivno ponašanje uključuje verbalne uvrde,dobacivanje,pretnje ucjene i
ponižavanje pred drugima. Pri socijalnoj agresivnosti šteta ili povreda žrtvi se nanosi posredno
obično ugržavnjem njezinih socijanih odnosa.
Prema
N
.Rotu (1971) pod agresivnošću se
podrazumeva ponašanje čija je namera da nekoga povredi ili da mu se nanese šteta, i to nezavisno od
toga:
-da li je ta namera postojala od samog početka ili se javila tek tokom reagovanja na neku situaciju;
-da li se ispoljava postupcima koji su otvoreni i uočljivi na štetu drugih ljudi ili postoji samo želja da neko
bude povređen. Prema From dvije vrste agresivnosti su:
-odbrambena agresivnost -urođena zajednička ljudima i životinjama bioliški kotisna prestaj čim prestaje
ugražavanje,
-deskretivna agresivnost –stećena,specifična za čovjeka ,zadovljstvou provođenju drugih.
Agresinost kod djece
1
Elliot Aronson,Timothy D. Wilson,Robin M. Akert- Socijalna psihologija
2
Dejana Bouillet i Slobdan Uzelac- Osnove socijalne pedagogije
4
i osjetljivije od djece koje pokazuje prikriveno agresivno ponašanje. Dječaci se često bore protiv
djevojčica,no djevojčice u osnovnoj školi mogu biti sklone takvom obliku ponašanja. Prikrivenu
agresivnost karktizira prikriveni agresivni postupci npr.krađa.podmetanje požara,bježanje od
škole. Djeca koja kradu i ponašaju se agresivno imaju veći rizik da će poslije imati problema sa
zakonom. Djeca sklona agresivnosti nesigurna su, nesrećna, orijentisana isključivo na sebe i
svoje potrebe. Imaju problema u percipiranju socijalnih situacija, uvek se osećaju ugroženo.
Agresivno dejte se lako prepoznaje, ono je prepotentno, arogantno, razdražljivo, ponekad i
napadnički raspoloženo, nametljivo, uništava sve što mu dođe pod ruku. Kada roditelji primete
da je djete agresivno, treba da usmeravaju djete na samokontrolu i umjerenost. Grandić, govoreći
o agresivnosti razlikuje nekoliko vrsta agresivnog ponašanja. Prvu kategoriju agresivnog
ponašanja čini verbalna agresivnost. Verbalnu agresivnost ima za cilj da djete stekne osećaj
nadmoći, veće vrjednosti pred drugima. Druga kategorija agresivnog ponašanja sadrži fizičko
napadanje drugog. Nekada se djete sveti i tkz. prikrivenom agresivnošću, kada zbog
nezadovoljstva nečim kvari i lomi stvari. Agresivno ponašanje se stiče u porodici, mada je
značajan uticaj šire okoline, medija i celokupnog društva. Da djete ne bi izraslo u nasilnu osobu
treba u porodici da dobije jasnu poruku da nasilje i povređivanje nije dozvoljeno. Ako djete
odrasta u porodici u kojoj je agresivno ponašanje uobičajeno i samo će izrasti u agresivnu osobu.
Fizičko kažnjavanje djece
Ako roditelji žele smanjiti agresiju svog djeteta prijetnje ozbiljnom kaznom ima će privremeni
učinak. Jerremy Bentham je rekao: “ Svaka je kazna štetna. Svaka kazna sama po sebi je
zla”Mali broj rodititelja uspjeva da vaspitati bez fizičkog kažnjavanja, fizička kazne su velik
neprijatelji dobrog vasptianja.
4
Tjelasno kažnjavanje je štetno tim ponašanjem vrijeđamo i
ponižavamo dijete..Stroga kazna sama po sebi ima oblik agresivnog ponašanja
.
Osobe koje
kažnjavaju zapravo modeliraju agresivno ponašanje osobi koje zele umanjiti mogu patgnuti
osobu opnašanju agresivni postavki Ovo kaznjavanje obično je istinito kod djece jer djeca uče
posmatajući i imitirajući postupke drugih ljudih..Postoji roditelji koji na svako ponašanje
reaguju kažnjavnjem,s druge strane postoje roditelji koji posežu za kažnom kad iscrpe sve
metode u kaznjam djece(npr. uvjeravanje,razgovor,objašnjenje).
Jedan od glavnih razloga zbog
kojeg je upotreba fizičke kazne kao glavnog sredstva za kontrolisanje ponašanja opasna, jeste
zato što drastično umanjuje osećanje odgovornosti. Djete se oseća poniženo, oseća nepravdu, što
drastično umanjuje njegovo osećanje odgovornosti za ono što je učinilo i onemogućuje mu
razvoj savesti. Druga loša posledica fizičke kazne je poistovećivanje sa napadačem.Istraživanje
pokazala ako djecu izložimo neagresivnim modelima, osobama koje kad su isprovocirane
4
Lidija Pehar- Predškolska pedagogija
5
ponašaju na suzdržan.razuman i ugodan način. Djete se poistovećuje sa roditeljem koji ga
kažnjava (staje na njegovu stranu), i smatra da je ispravno biti agresivan i kažnjavati. U ovom
eksperimentu djeca su prva pormatrala drugu djecu koja kad su bila isprovocirana nisu bila
agresivna. Kada su djeca nakon toga ispadnu smješna u situaciju u kojoj su sam bila
isprovocirana , pokazala su znatno manju učestalost agresivnih reakcija nego djeca koja nisu bila
izložena agresivnim modelima.
Psihanalička teorija agresivnosti
Sigmund Freud smatra da ljusko biće rođeno sa instiktom životom koje je nazvao eros te sa
jednako snažnim instiktom smrti koje je nazvao thanatos. Freud o instiktu smrti je napisao” On
djeluje u svakom životu bića te teži dovesti ga do unštenja i svijesti života na njegovo izvorno
stanje nežive tvari”. Instinkt života (glad, žeđ,) služi održanju života i razmnožavanju. Oblik
energije pomoću koje oni djeluju zove se libido. Eros i Tanatos javljaju se međusobno
isprepleteni. Naime Freud je uočio da i Eros može koristiti instinkt smrti (to je sadistička
komponenta u Erosu). Isto tako instinkt smrti može koristiti i vlastito pražnjenje u vidu agresije.
Freud smatra da agresivna energija mora nekako izbaciti,kako se ne bi nastavila nakupljati i
proizvela bolest. Čovjek je prema ovoj teoriji biološki predodredžen da uništava druge ili sebe,
jer ga na to pokreću urođeni izvori ekscitacije u organizmu – nagoni ili instinkti. Prema Freud
društvo igra ključnju ulogu u upravljanju ovim instiktima i pomaganju ljudima da ih sublimiraju
– to jest preobrate energiju u prihvatljivo ili korisno ponašanje. Prema Frojdu svako ponašanje,
pa i agresivno, determinišu fizičke sile, karakter tih sila je djelom nesvestan.
Kognitivna teorija agresivnosti
Kognitivne teorije danas važe za najprihvaćenije, posebno kada je riječ o onima koje se
naslanjaju na socijalne i situacijske teorije. Atribucijska teorija, kao jedna od najprihvačenijih
kognitivnih teorija, kaže da to hoće li se osoba naljutiti kao odgovor na frustraciju ovisi
djelomice o tome atribuira li namjeru kod onoga tko je njenu frustraciju izazvao (prema Beck,
2003.). Slično tome, protunapad se neće javiti ako postoje olakšane okolnosti, koje su poznate u
trenutku provokacije (Johnson i Rule, 1986., prema Aronson, Wilson i Akert, 2002.).
Dodge i Huesman kao prestavnici ove teorije prikazivali su modele odvanjem agresivim
reakcijama,no nisu objasnili uzrok njezinih pojava.
5
Prema njhovom učenje strah je najveća
emocionala reakcija na bilo koju vrstu prijetnje ili opasnosti, a običajna reakcija na pojavu straha
je bijeg ili agresivnost. Agresivna djeca druge vide kao neprijateljski nastrojene ljude koji su
zavrijedili da se u kontaktu s njima primjeni sila.
5
https://www.scribd.com/doc/138319689/Agresivnost-seminarski-rad
