Odlomak

Alkoholne psihoze

Alkoholne psihoze su teški akutni, subakutni ili hronični psihijatrijski sindromi kod alkoholizma. Od drugog svetskog rata broj alkoholnih psihoza u većini zemalja raste. Poznato je da alkohol izaziva veliki broj psihičkih poremećaja. Još uvek nije sasvim jasan mehanizam njihovog javljanja, iako je evidentno da dolazi do direktnog ili indirektnog oštećenja mozga alkoholom. Neki tvrde da do oštećenja dolazi tako što alkohol direktno oštećuje nervnu ćeliju sa kojom dolazi u dodir. Drugi smatraju da do oštećenja dolazi tek posredno, pošto alkohol već ošteti jetru i dovede do prehrambenog deficita i zbog nedostatka vitamina B1, koje je kod alkoholičara redovno. Postoje i druge hipoteze.
Simptomatske psihoze su psihoze koje se javljaju kao posledica oštećenja mozga kod različitih bolesti. Najčešće se javljaju u akutnom obliku pod kliničkom slikom deliriuma, a u hroničnom obliku pod slikom demencije. Simptomatske psihoze akutnog tipa javljaju se relativno često tokom pojedinih infektivnih bolesti, a mogu se javiti u akutnom ili hroničnom obliku kod avitaminoze, kod intoksikacija, kod alkoholizma, itd.
Toksičke psihoze su psihotična stanja izazvana  delovanjem različitih otrova. Pripadaju grupi tzv. organskih psihoza. Toksičke psihoze najčešće su izazvane alkoholom i narkoticima. U akutnoj fazi psihopatološki ih karakteriše delirijum, obično su reverzibilne i imaju dobru prognozu. U hroničnoj fazi karakteriše ih demencija i često su ireverzibilne.

Delirium tremens alcoholicum
Akutna i, u ređim slučajevima, subakutna alkoholna psihoza, koja se razvija posle višegodišnjeg alkoholičarskog staža. Pokazuje tendenciju da se javlja u nastupima koji se ponavljaju. Prva epizoda se obično manifestuje 5-15 godina posle početka teške zloupotrebe alkohola. Najveći broj bolesnika je tada u uzrastu od 30-40 godina.
Karakteristično je da se Delirium tremens obično javlja posle prekida ili znatne redukcije konzumiranja alkohola. Izbija najčešće trećeg dana, ponekad i ranije, a retko kasnije. Činioci koji mogu doprineti razvoju ove psihoze jesu febrilna somatska oboljenja, traume sa prelomima kostiju i emocionalni stres.
Nagli početak bolesti može biti u obliku epileptičnih napada. Kod postepenog početka klinička slika se tokom više dana ispoljava predilirantnim stanjem. Pacijent je noću uznemiren. Budi se često uzbuđen zbog košmarnih snova, drhti i mnogo se znoji. Posle toga se razvija u potpunosti izražena klinička slika, koja pokazuje tendenciju fluktuiranja tj. brzih izmena.
Bitna karakteristika ove psihoze je delirantno pomućenje svesti praćeno tremorom ekstremiteta i celog tela. Javljaju se optičke iluzije i halucinacije najčešće zastrašujućeg karaktera. Česte su zoopsije (bolesnik vidi zmije, guštere, bube i slične sitne životinje). Ne retko ima i taktilne halucinacije te oseća kako ga ove životinje ujedaju ili se zavlače ispod kože. Uplašen od ovih halucinacija, bolesnik se brani i postaje psihomotorno uznemiren. U ređim slučajevima halucinacije su prijatnog karaktera. Pacijent halucinira čitave scene, ponekad fantastičnog sadržaja, koje ga zabavljaju. Sreće  se i tzv. „profesionalni delirijum” kada bolesnik doživljava kao da je na svom radnom mestu gde obavija uobičajene poslove. U ređim slučajevima postoje i slušne halucinacije obično u vidu neodređenih šumova. Karakteristično je da je delirijum izraženiji noću i da se stanje svesti menja iz časa u čas.
Delirantno pomućenje svesti dovodi do poremećaja orijentacije u vremenu, prostoru i prema ličnostima, dok je autopsihička orijentacija očuvana. Pažnja pacijenta je izrazito poremećena zbog čulnih obmana. Poremećaj pažnje se manifestuje oštećenjem sposobnosti usmeravanja ili održavanja psihičke energije prema okolnim stimulusima, nesposobnošću upravljanja mišljenja, odnosno delovanja prema određenom cilju. Sugestijom je moguće izazvati halucinacije ili navesti bolesnika da čita sa praznog lista papira, odnosno da sa njega skida bube. Vidne halucinacije se mogu  izazvati i pritiskom  na očne jabučice.
Delirijum tremens prate određeni telesni znaci. Postoji izražen i grub tremor. Drhtanje obuhvata ekstremitete, vilice, jezik ili celo telo. Nervna stabla su osetljiva na pritisak i istezanje zbog alkoholne polineuropatije. Bolesnik se profuzno znoji. Temperatura je često povišena. Izražena je oligurija, a nalaz u mokraći pokazuje albuminuriju, glikozuriju i urobilinogenuriju. Čest nalaz je anemija sa limfopenijom.
U svom prirodnom toku delirantna epizoda traje 5-10 dana i završava se terminalnim snom, posle koga se delirantno stanje povlači. Postoji nepotpuna amnezija za doživljaje iz perioda pomućenja svesti. Delirijum tremens može da se završi i fatalnim ishodom, zbog popuštanja kardiovaskularnog sistema i drugih oboljenja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari