Australijska zoogeografija

UVOD
Zbog dugogodišnje prostorne izolovanosti, a time i drugačije evolucije, fauna Australije danas se znatno razlikuje od faune ostalih kontinenata.
Kako su Evropljani počeli naseljavati Australiju tek krajem 18 vijeka, a prirodno-geografski uslovi uvjetovali su koncentraciju stanovništva pretežno na krajnjem jugoistoku, jugozapadu, te duž istočne obale kontinenta, autohtoni životinjski svijet prilično je očuvan, premda su neke životinjske vrste u posljednja dva vijeka izumrle.
Klima, reljef i tlo uticali su na zonalne i ekološke varijacije australijske vegetacije pa tako i na životinjski svijet. Životinje Australije ne mogu se usporediti ni sa jednim drugima na svijetu, a čak i ptičji svijet, koji je relativno mobilniji, znatno se razlikuje od ostalih.
U vrijeme najznačajnije evolucije sisavaca, Australija je bila dovoljno udaljena od ostalih prostora što je uzrokovalo posebnu i različitu evoluciju njenih vrsta. Ovo je područje bilo jedna vrsta “faunskog azila” u kojem su rijetke i ugrožene vrste mogle preživjeti zbog nepostojanja predatora.
Sisavci Australije su vrlo neobični, za razliku od ptica, reptila, vodozemaca, riba i beskičmenjaka  koji se toliko ne razlikuju od onih na ostalim kontinentima. Dok na drugim kontinentima dominiraju sisavci koji nose mlade u posteljici maternice, u Australiji su oni ograničeni na oko 100 vrsta šišmiša, štakora i miševa, a dominiraju relativno primitivni tobolčari koji rađaju nedovoljno razvijene mlade (gotovo embrije) koji se potom dalje razvijaju u tobolcu. Stoga što nemaju posteljicu tobolčari svoje mlade ne mogu dugo nositi u utrobi.
Smatra se da u Australiji živi između 200,000 i 300,000 životinjskih vrsta. Trenutno je poznato svega oko 100,000 vrsta, od čega 244 vrste sisavaca (više od 120 vrsta tobolčara), 720 vrsta ptica (od toga ih se 570 gnijezdi u Australiji, a više od 320 su endemi), preko 500 vrsta reptila (od čega 450 vrsta guštera), 122 vrste žaba, 180 vrsta slatkovodne ribe i 2 vrste sisavaca koji legu jaja (ehidna ili kratkonosi kljunasti ježak i platypus ili čudnovati kljunaš).
Od dolaska Evropljana izumrlo je 19 vrsta sisavaca, uključujući poznatog tasmanijskog tigra, 7 vrsta ptica, a mnoge su ugrožene. Dozvoljen je komercijalni lov samo nekoliko vrsta autohtonih životinja od kojih je najpoznatiji klokan čija godišnja kvota ulova iznosi 2 mil. jedinki. Značajno je napomenuti da su čak 95 % sisavaca, 70 % ptica, 88 % reptila i 94 % žaba australski endemi, tj. ne može ih se naći nigdje drugdje u svijetu. Sve do dolaska Europljana u Australiji nije bilo kopitara, no neke su značajne vrste tada uvezene.