Autorsko pravo i pravo industrijske svojine

UVOD:

Autorska prava i prava industrijske svojine pripadaju široj grani nematerijalnih dobara. Njihova je karakteristika što su ona produkt ljudskog intelekta, te što zadržavaju svoju samostalnost i svoju vrijednost tj. postojanost u vremenu i prostoru, iako su odvojena od svog stvaraoca.
Materijalizaciju nematerijalnih dobara ne smijemo zamijeniti sa samim materijalnim dobrima. Konstrukcija mehaničkih proizvoda, nova hemijska jedinjenja – materije, objekti autorskog prava kao što su književna ili naučna djela, umjetnička djela, slike, skulpture i dr. su materijalne stvari. Nematerijalno dobro je ona intelektualna emanacija stvaraoca, naučnika, književnika, umjetnika, koje je osnova takve materijalizacije.
Vlast raspolaganja nematerijalnim dobrima u pravilu traje samo tako dugo dok treće lice ne dobije saznanje o njemu. U tome se sastoji prednost poslovne tajne odnosno Know how, koje pravne norme zaštićuju od neovlašćenog otkrivanja i upotrebe. Kada je tajna jednom otkrivena, ne može ništa spriječiti svakog trećeg da je upotrijebi i koristi, ako je pošteno i svjesno do nje došao.
Samo zakon može nematerijalno dobro uvrstiti u kategoriju nematerijalnih prava, tj. isključivih, apsolutnih prava, koja djeluju protiv svakoga, tako da njihov vlasnik ima svojevrsni monopolski položaj.
U ovu užu grupu nematerijalnih prava spadaju autorska prava i prava industrijeske svojine.
Nematerijalna dobra, a posebno prava industrijeske svojine su važni instrumenti trgovinske utakmice. Ko ima isključivu mogućnost korišćenja patentom zaštićenog izuma u proizvodnji, estetski privlačnim oblikovanjem svojih proizvoda, ili ko obilježava svoje proizvode takvim ekskluzivnim žigovima koji pobuđuju tražnju i interes potrošača, uživaće na tržištu značajnu prednost pred drugim učesnicima, odnosno svojim konkurentima, kojima takve prednosti ne stoje na raspolaganju. U ovom pogledu prava industrijske svojine pokazuju se kao neposredni izvori pri stvaranju profita.

AUTORSKO PRAVO:

Proizvodi ljudskog duha ili uma u oblasti nauke, književnosti, umjetnosti, arhitekture i drugih oblasti stvaralaštva, bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja su autorska djela. Oni postaju objekti građanskog prava tek ako su pristupačni javnosti i ako titular prava na njima, za njihovo korištenje, dobija određenu materijalnu protivvrijednost.
Regulisani su posebnim pravilima, s obzirom na njihov specifičan objekt, a ne s obzirom na specifičan ekonomski odnos povodom njih nastaje. Objektivno pravo, odnosno Zakon o autorskim pravima i srodnim pravima1 reguliše autorsko djelo, odnos povodom autorskog djela, pravni položaj autora i zaštitu njegovih interesa.
Autorskim djelom smatraju se naročito: pisana djela (knjige, brošure, članci i ostali napisi); govorna djela (predavanja, govori, besjede i sl.); dramska i dramsko-muzička djela; koreografska i pantomimska djela; kao i djela koja potiču iz folklora; muzička djela; kinematografska djela; djela iz oblasti slikarstva, vajarstva, arhitekture; fotografska djela; kartografska djela; planovi, skice i plastična djela koja se odnose na geografiju, tipografiju, arhitekturu ili drugu naučnu ili umjetničku oblast. To su i zbirke autorskih dijela iz različitih oblasti: enciklopedije sudskih odluka ili popisa; zbornici; antologije i sl.
Onaj ko je djelo stvorio je autor. Pravo autora, kao stvaraoca autorskog djela regulisano je pravnim normama autorskog prava. Posmatrano u subjektivnom smislu, autorsko pravo je apsolutno pravo koje se sastoji od lično-pravnih i imovinsko-pravnih ovlašćenja koja pripadaju autoru.
Preduslov za ostvarivanje autorskih prava čini objavljivanje i izdavanje autorskog djela. Autorsko djelo je objavljeno kada je, na bilo koji način i bilo gdje u svijetu prvi put saopšteno javnosti od strane autora, odnosno lica koje je on ovlastio. Autorsko djelo je izdato kada su primjerci djela pušteni u promet od strane autora, odnosno lica koje je on ovlastio, u broju koji može da zadovolji potrebe javnosti. Djelo likovne umjetnosti se smatra izdatim onda kada je originalni primjer, ili najmanje jedna kopija djela učinjena trajno pristupačnom javnosti od strane autora ili lica sa njegovom dozvolom.