CD i DVD Mediji

UVOD
Stalnimrazvojem računara, svakodnevno se povećava količina podataka kojom se rukuje, te se pojavila potreba za njihovim čuvanjem, jednostavnim prenosom podatakai arhiviranje. Sve to je trebalo osigurati od oštećenja koje može prouzrokovati nestanak energije ili kvar računara. Bilo koji uređaj za čuvanje podataka bi trenao da zadovolji osnovne zahtjeve:
•    Trajnost da podatci budu neođtećeni
•    Da je jednostavan za rukovanje
•    Da je uređaj što manjih dimenzija
•    Da se podatci brzo učitavaju
•    Da cijeli sistem (pogonski mehanizam i uređaj bude jeftin)
Na početku, za tu namjenu poslužio je papair u obliku listova, vrpca i kartica na kojima bi se nizom rupiaca zapisivali podatci, iako nije ispunjavao zahtjeve u početku, razvojem tehnologije ubacuju ga u druge tehnologije.
Danas gotovo sve zahtjeve ispunjavaju dvije tehnologije, magnetna i optička. Magnetski uređaji za spremanje podataka koristi se svojstvima magnetskih stvari pa ih ubrajamo :
•    Magnetske vrpce
•    Bubnjeve
•    Kartice i diskove.
Optiča tehnologija, tehnologija sa najvećom perspektivom, koja se i danas intenzivno razvija, temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao izvor svjetlosti pri upisivanju i čitanju podataka i čitanju podataka kod optičkih diskova sve radi laser. On ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti i time stvara relativno velike energije na maloj površini. Od svih sistema za čuvanje velike količine podataka diskovi imaju najveću gustinu čuvanja i 20 puta je veća od gustine podataka magnetnog diska.
Od tehnologija za čuvanje podataka, koje su u  razvoju, odnosno polako krče svoj put ka tržištu, to su Flash memorija (danas uglavnom vrlo često korištena), Blu Ray diskovi koji su se razvili, digitalni papir i ostali.

Kada je nastao CD uređaj

Compact Disk (CD), nastao je 1982. saradnjom kompanija Soni i Philips, pri čemu je zapravo došlo do saradnje na području tehnologije snimanja enkripcije podataka i modulacije signala radi postizanja visoke pouzdanosti CD-a i niske osjletljivosti na oštećenja.
Prvi standard je bio CD-DA (Compact Disk, Digital Audio), a računarska industrija ubrzo je shvatila da na CD-u mogu biti pohranjeni i drugi podatci pa je uskoro izađao i CD ROM. CD-R, najrašireniji WORM (Write Once Read Many) format izum je firme Taiyo Yuden, a postao je standard od januara 1990. godine.
Trajnost medija
Iako se na početku tvrdilo da su CD mediji vječni i apsolutno otporni an fizička oštećenja, prve prognoze trajnosti štamapanih CD medija bile su oko dvadesetih godina. Naravno tada se radilo o audio CD-u, koji je barem što se tiče fizičkih oštećenja bio znatno manje osjetljiv ali najvećim dijelom zasluga izvrsne enkripcije i zaštite podataka na audio CD-u. Vrlo brzo otkrilo se da je aluminijum u reflektivnom sloju Cd-a (tzv. „reflektoru“) radi kiselosti pokvarenog laka diska, vrlo podložan koroziji diska nazvanoj „truljenje diska“ ap s vremenom gubi reflektivnost i tako omogućava čitanje podataka s diska. Savremeni diskovi CD i DVD proizvode se daleko kvalitetnije nego prvi mediji.