Daroviti učenici

UVOD

Postoji mnogo mitova o izuzetno posebnim osobama, a ta se posebnost povezivala s natprirodnim silama ili s ludošću. B. Pascal naglašavao je da genijalnost graniči s ludošću, a ludost je toliko raširena među genijalnim ljudima da čovjek „zdrava razuma” postaje upravo nenormalan među genijalcima. Dakle, različiti su stavovi o nadarenoj i kreativnoj djeci, te ti pojmovi još uvijek egzistiraju u stereotipima kao što su: biti nadaren znači biti čudan, socijalno neadekvatan, loše adaptiran. Takve stavove nerijetko ne možemo izbjeći ni u školama.
Nadareno dijete je dijete koje ima iznadprosječne sposobnosti i specifične osobine ličnosti. Važnu ulogu u rastu, razvoju, kao i vaspitanje nadarene djece imaju roditelji, odnosno porodica nadarenog djeteta. Različito od nekih shvatanja, nadarena djeca mogu biti rođena u svim porodicama, bez obzira na nivo obrazovanja roditelja, socioekonomski status, (ne)nadarenost roditelja i slično. Ističe se potreba da roditelji pruže poticajno, stimulativno, obogaćeno okruženje svome djetetu kako bi razvilo svoje potencijale, ali i pozitivne osobine ličnosti, sliku o sebi, samopoštovanje. Nadareno dijete ima specifične karakteristike i osobine i zbog toga vaspitno djelovanje roditelja može biti izuzetno teško i zahtjevno.
Ozbiljan problem u vezi s nadarenima jest kako ih prepoznati, kako raditi sa njima u porodici, odnosno, kakav roditelj radi sa (nadarenom) djecom. Logično je da nadaren roditelj može prepoznati i podsticati nadareno dijete, kao i obratno, nenadaren roditelj ne može prepoznati nadareno dijete. Osim toga, „šablonizirani roditelj“ ne uspijeva kreirati „individualizirano-nadareni obrazovno-didaktički pristup“ koji bi zadovoljio i potencirao razvoj otkrivenih i latentnih potencijala nadarenog djeteta.
Opravdano je upitati se zašto mnoga nadarena djeca ne uspijevaju razviti svoje potencijale. Odgovore je moguće potražiti u činjenici da ne postoji dovoljna briga ne samo u porodici, nego i u školi koju možemo smatrati izvorom nedovoljne brige i nasilja nad djecom, gušenja slobode, sigurnosti i prava na posebnost. Emocionalna neosjetljivost i izostanak tolerancije, autoritarna praksa, te niz kazni, vidljivih ili nevidljivih, koje se u porodici i školi primjenjuju, važni su razlozi zašto se brojna djeca osjećaju loše, pokazuju strah od roditelja i učitelja. S pravom možemo reći da su mnoge porodice ili škole „opasne“ upravo s obzirom na posljedice koje nastaju usljed emocionalne neosjetljivosti za različite probleme i potrebe (nadarene) djece.

Šta je nadarenost odnosno darovitost?

Nadarenost nije jednostavno definisati, jer ne postoji jedan (ispravan) odgovor šta je nadarenost, već mnogobrojni i različiti odgovori koji uzimaju u razmatranje mnoge uslove i kriterije (vrijeme njenog javljanja, karakteristike ponašanja ili predviđanje budućeg ponašanja, vrstu ponašanja i slično). Smatra se da postoji čak 160 definicija nadarenosti, što dovoljno govori o složenosti ovog fenomena. Od definicije, odnosno razumijevanja nadarenosti zavise svi ostali koraci koji će se poduzeti, kao što su: prepoznavanje, identifikacija, vaspitno-obrazovni rad i slično. Neki autori smatraju da je nadarenost bilo koji oblik iznadprosječnog funkcionisanja, dok drugi ističu da se pod time podrazumijevaju: visoke (opšte i/ili specifične) sposobnosti (posebno inteligencija), kreativnost i specifične osobine ličnosti (posebno motivacija). Winner (1996.; prema: Cvetković-Lay, 2002.) termin nadarenost koristi za opisivanje djece sa sljedeća tri obilježja:

1. prijevremena razvijenost (brže napredovanje od prosječne djece),
2. insistiranje da sviraju po svom (viša kvaliteta postignuća, drugačiji putevi učenja, samostalnost i samopouzdanje) i
3. žar za svladavanjem (visoka motivisanost, opsesivan interes). Autorica ističe da je nadareno dijete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da savlada određeno područje (ili područja).

Nadarena djeca veoma rano pokazuju znakove nadarenosti i ukoliko su roditelji dovoljno informisani i aktivno se bave djecom, onda će biti spremni da što ranije prepoznaju ove znakove, pružaju adekvatnije podsticaje i obrate se za pomoć, savjet i podršku stručnjacima. Jedno od pitanja u anketi primijenjenoj u istraživanju za roditelje je bilo: „U kojoj dobi djeteta ste postali svjesni da imate drugačije dijete?“ Njih 98% je odgovorilo da je do treće godine djeteta primijetilo da se njihovo dijete razlikuje od ostale djece.

Nadarena djeca
Prema tradicionalnom pristupu, intelektualna nadarenost definiše se kao visoka opšta inteligencija (g-faktor prema Spearmanu), ili izražene specifične sposobnosti, a kriterij za identifikaciju nadarenih je izuzetno visok rezultat koji osoba postiže na konvencionalnim testovima inteligencije. Prema novijim pristupima, nadarenost se ne definiše samo kao visoko razvijene intelektualne sposobnosti. Postoji nekoliko koncepcija nadarenosti od kojih izdvajamo dvije:

1. Nadarenost je kombinacija intelektualnih sposobnosti, kreativnosti i predanosti zadatku.
2. Nadarenost je visoko razvijena neka od nezavisnih sposobnosti: lingvistička, logičko-matematička, specijalna, intrapersonalna, muzička, tjelesno-kinestetička i ekološka.

Nadarena djeca su ona djeca koja imaju jedinstvene intelektualne potencijale kombinovane sa visokom motivacijom i kreativnošću u obavljanju pojedinih aktivnosti. Pogrešno je mišljenje da darovita djeca dolaze iz porodica u kojima su roditelji visoko obrazovani. Roditelji ne moraju biti obrazovani da bi darovito dijete napredovalo, ali porodica treba biti stabilna. Iz čvrsto strukturiranih porodica potiču nobelovci, fizičari, matematičari, hemičari…. U takvim porodicama visoka su očekivanja, ali je u prvom planu dijete, a ne njegov uspjeh. To su uvijek tople porodice. Kreativci, pisci, slikari, veliki umjetnici, iz stresnih su porodica, bez jednog roditelja, ali i s alkoholizmom, psihičkim bolestima… Najgori su bolesni roditelji koji uslovljavaju ljubav postignućem uspjeha. Imaju li slučajno darovito dijete, takvim ga pristupom sputavaju. Znakovito je da je darovito dijete često prvorođeno, jer je sve usmjereno na njegove talente i iz stabilne je, tople i emocionalno podržavajuće porodice. lako se dijete rađa s visokim intelektualnim potencijalom i ne bira porodicu, važno je da sredina prepozna njegove mogućnosti i omogući mu razvoj. A nikad nije prerano početi se baviti darovitim djetetom. U zapadnim zemljama roditelje edukuju da prate razvoj djeteta od rođenja. Najučinkovitije za daljnji pravilan razvoj djeteta je otkriti darovitost već u ranoj predškolskoj dobi. Ali, nade ima uoči li se to i tokom osnovnog školovanja.