Odlomak

 

1. Uvod

U Srbiji se može videti oko 360 vrsta ptica. Neke od njih su samo povremeno kod nas, u prolazu, odnosno ne gnezde se na našoj teritoriji. Neke od vrsta se viđaju lako, dok je za druge potrebno pravo doba godine, strpljenje, pa i sreća. Najčešće se opažaju: siva vrana, svraka, golub grivnaš, sojka. Od manjih ptica pored vrabaca tu su: velike senice, plave senice, brgljezi… Veoma često se čuje kucanje detlića, pa se lako i uoče.

Detlić (Piciformes) je još jedna vrsta ptica koja se može naći širom sveta, jedino u Australiji ova vrsta ptica ne postoji. Detlić je red ptica čije su noge prilagođene za puzanje po drveću, a kljun i jezik za ishranu insektima i njihovim larvama koji žive u stablima drveća. Detlići su ptice srednje veličine dugački 8-50 cm i teški 7 – 450 grama. Najmanja vrsta je Picumnus aurifrons (Picumnus aurifrons) iz Južne Amerike, dužine svega 8 cm i težine od 7 grama, dok najkrupnija današnja vrsta je Mulleripicus pulverulentus (Mulleripicus pulverulentus) iz jugoistočne Azije ima dužinu od oko 50 cm i težinu od 450 grama. Do skoro su bile poznate i krupnije vrste, kao što su američki kraljevski detlić (Campephilus imperialis) 58 cm, preko 600 grama i belokljuni detlić (Campephilus principalis) 50 cm i oko 500 grama, ali njihovo postojanje danas nije potvrđeno pa se smatraju izumrlim vrstama. Perje im je najčešće crvene, bele, braon i crne boje, koje su tako uklopljene da prave veoma zanimljive oblike i šare po telu ove ptice. Mužjaci i ženke istih vrsta su veoma slični i golim okom, gotovo da je nemoguće primetiti razliku. Uglavnom žive u šumama, na drveću pa su im zbog toga noge kratke sa dugačkim prstima i oštrim kandžama. Dva prsta su okrenuta ka napred, a dva unazad. Prilikom puzanja po drveću odupiru se zadnjim prstima i repom koji ima kruta konturna pera. Kljun im je prav i jak i pomoću njega odvaljuju koru sa drveća u potrazi za hranom i dube rupe u stablu pri pravljenju gnezda. Pomoću dugačkog, krutog jezika koji na kraju ima kukice mogu da izvlače insekte iz drveta. Zahvaljujući dugačkoj jezičnoj kosti, mogu jezik da izbace daleko napred. Detlići se ne sele već su stanarice. Sposobni su za letenje na kratkim rastojanjima. Gnezde se u rupama koje prave u stablima drveća za šta im je potrebno oko dve nedelje. Parovi su monogamni. Ženka snese obično 3-7, retko više, belih jaja. Inkubacija traje 10-12 dana i na jajaima leže oba roditelja. Iz jaja se izlegu slepi, goli i bespomoćni mladumci. Gnezdo detlića je u šupljini drveta. Jakim kljunom detlić napravi rupu u drvetu u obliku kruga, a potom unosi grančice i travu u šupljinu i pravi gnezdo. Pravljenje rupe u drvetu je proces kojim, na osnovu zvuka, ljudi prepoznaju prisustvo detlića u blizini. Detlić se hrani insektima, voćem i orasima. Najveći prirodni neprijatelji su im sve životinje iz porodice mačaka i zmije. Takođje, dosta su ugroženi od strane ljudi to jest od lovokradica. Utvrđeno je da detlić besomučno kljuca u drvo 12 000 puta na dan. Svake sekunde detlić to učini oko 20 puta pokrečući glavu brzinom od 0,7 metara u sekundi. Detlić ne može da se povredi, jer pre svega ima nesrazmerno mali mozak u odnosu na oči i veličinu glave. Oko mozga je tkivo slično penastoj gumi koja se koristi za pakovanje osetljivih uređaja. Tkivo, kao i jezik detlića koji se proteže duž lobanje, štite ga od povreda i ublažavaju udare. Detlić nema vokalnu pesmu i umesto toga on udara u rezonantne predmete kao što su šuplja stabla, električni vodovi, dimnjaci, oluci. Svojim udaranjem on želi da privuče partnera, označi svoju teritoriju ili komunicira sa drugim detlićima.
2. Vrste detlića
• Siva žuna (Picus canus);
Rasprostranjenost ovog detlića je srednja Skandinavija, jug Finske, zapadni, južni i srednji deo bivšeg SSSR-a, Poljska, Balkansko poluostrvo (osim na jugu), Austrija, Češka, Slovačka, srednja Francuska, jug Nemačke. Velika je kao kos, čelo mužjaka je otprilike do sredine glave crveno, dok ženke nemaju crvenog perja. Perje je sivo, zelena boja perja je svetla. Naraste do 25 cm. Ptica stanarica. Žive u svetlim listopadnim i mešovitim šumama. Izbegavaju čiste četinarske šume. Gnezdo pravi u šupljinama starog listopadnog drveć. Gnezdi se od aprila do juna, nese od 6 do 7 sjajnih, belih jaja. Roditelji leže na jajima 18 dana, a mladi se osamostaljuju za 25 dana. Često se na tlu hrani mravima i raznovrsnim semenkama. Ovaj detlić je naša najčešća žuna. Živi u lišćarskim i mešovitim šumama, voćnjacima…

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Biologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari