Odlomak

Školska dokimologija
Dokimologija je utemeljena sredinom tridesetih godina 20. st.  Pojam dokimologija sastavljen je od dvije grčke riječi dokimos – prokušan, dokazan i logos – istina, znanost. Njezina je zadaća da na temelju istraživanja pronađe prikladnije i valjanije načine i postupke prosuđivanja i ocjenjivanja. Školska dokimologija čini značajni dio dokimologije, jer se bavi pitanjima ispitivanja i procjenjivanja učeničkih odgojno-obrazovnih postignuća u školama. Ona nastoji identificirati i proučiti utjecaj svih onih faktora koji kvare metrijsku vrijednost školskih ocjena, te pronaći načine i postupke što objektivnijega i pouzdanijeg, a time i valjanijeg ispitivanja i mjerenja učeničkih znanja i drugih odgojno-obrazovnih postignuća.

 

 

 

Ispitivanje i ocjenjivanje učeničkih znanja
U psihologijskom smislu školsko ispitivanje znanja je takav postupak u kojem se pitanjima (podražajima) upućenim subjektu (učeniku), izazivaju reakcije znanja (odgovori). U postupku ocjenjivanja prosuđuje se vrijednost učenikova odgovora i to jedinicama takve ordinalne ili redoslijedne ljestvice kakvu predstavljaju školske ocjene i tako posredno mjere njegova znanja.
 

 

 

Ljestvica ocjena
Koristi se ljestvica od pet ocjena kojima su pridodane i brojčane vrijednosti. Radi se o ljestvici procjenjivanja koja ima sva bitna obilježja ordinalne ljestvice ili ljestvice ranga kojom je jedino moguće  prosuditi da li je nešto od nečega drugog veće ili manje. U takvim ljestvicama razlike između stupnjeva redovito nisu jednake. Zato kad nastavnik na ispitu procijeni da određeni učenik zna za dovoljan, a drugi za dobar, tada nema sigurnosti da je ta razlika u znanjima u vrijednosti jedne ocjene jednaka razlici u znanjima od također jedne ocjene neke druge dvojice učenika čije je znanje procijenjeno ocjenama vrlo dobar i odličan. Istraživanja pokazuju da rasponi znanja koji pokrivaju nominalno iste ocjene u različitim predmetima i različitim razredima su veliki i različiti.

 

 

Metrijski karakter ocjenjivanja znanja
Školsko procjenjivanje znanja je po svim svojim obilježjima mjerenje znanja, od tuda polaze istraživači. Svaka ocjena koju daje nastavnik na ispitu ima u prvom redu funkciju da kontrolira učenička znanja. Kad nastavnik prosudi da neki učenik ima znanja za ocjenu «dovoljan», a neki drugi za ocjenu «vrlo dobar» on time tvrdi da se njihova znanja razlikuju za dvije jedinice ljestvice, odnosno dvije ocjene. Da je školsko procjenjivanje znanja mjerenje, vidljivo je iz toga što ono u sebi uključuje sve nužne komponente koje nailazimo kod svakog mjerenja. Svako mjerenje pretpostavlja:
 

1. predmet ili ono što se mjeri                        ZNANJE

2. instrument kojim se mjeri                         NASTAVNIK SAM

3. tehnika mjerenja        NJEGOV NAČIN ISPITIVANJA I OCJENJIVANJA

 

Iz navedenog proizlazi da je nastavnik i mjerni instrument i mjerilac.
Postoje dva načina mjerenja:

1. izravno – ono mjerenje u kojem su mjerne jedinice iste vrste kao i predmet mjerenja
2. posredno – je mjerenje u kojem predmet mjerenja i mjerne jedinice nisu iste vrste.

Školsko procjenjivanje znanja spada u posredno mjerenje, budući da se učenička znanja (predmet) mogu mjeriti samo posredno, tj. preko reakcija u određenim situacijama (npr. učenički odgovori na nastavnikova pitanja).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Obrazovanje

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari