Odlomak

U V O D
Brz industrijski razvoj u nekim regionima sveta je doveo do značajnog povećanja broja i količina hemijskih materija koje se koriste u industriji, ali i do porasta broja industrijskih postrojenja koja u svom tehnološkom procesu koriste te hemikalije kao sirovine ili pomoćne materije. Ovakvo stanje je za posledicu imalo i povećanje emisije zagađujućih materija u vazduh, vodu i zemljište, kao i generisanja velikih količina otpada. Radi preciznog utvrđivanja izvora emisija zagađujućih materija i nivoa njihove odgovornosti za nastale probleme, nekoliko industrijskih zemalja je uspostavilo katastre zagađivača koji su tokom godina prerasli u međunarodno standardizovane sisteme.
PRTR je katalog ili registar ispuštanja i prenosa potencijalno opasnih hemikalija i uključuje informacije o njihovoj prirodi i količinama. PRTR protokol – Protokol o registru ispuštanja i prenosa zagađujućih supstanci (Protocol on pollutant release and transfer register) je poseban međunarodni ugovor usvojen na Petoj ministarskoj konferenciji “Životna sredina za Evropu” održanoj u Kijevu (Ukrajina) u maju 2003. godine. On predstavlja međunarodni ugovor razvijen u okviru i pod okriljem Arhuske konvencije, i formalno predstavlja protokol uz Arhusku konvenciju.
Arhuska konvencija (pun naziv: Konvencija o dostupnosti informacija, učešću javnosti u odlučivanju i dostupnosti pravosuđa u pitanjima koja se tiču životne sredine je međunarodni ugovor usvojena na Četvrtoj ministarskoj konferenciji “Životna sredina za Evropu” održanoj 1998. godine u Arhusu (Danska). Radi se o novoj vrsti međunarodnih ugovora u oblasti životne sredine koji na specifičan način povezuje oblast životne sredine i ljudska prava. U skladu sa odredbama ove konvencije, razrađeni su ključni elementi PRTR sistema, njegov izgled, struktura i obim, kao i pravila vezana za prikupljanje i arhiviranje podataka, izveštavanje, procenu njihovog kvaliteta, javni pristup informacijama, poverljivost podataka i informacija, učešće javnosti u razvoju registra, međunarodna saradnja u ovoj oblasti, itd. Tada postojeća zajednica Srbija i Crna Gora je potpisala PRTR protokol.
Početkom 2006. godine u Agenciji za zaštitu životne sredine su započete aktivnosti na uspostavljanju katastra zagađivača, koji uključuje i aktivnosti na implementaciji PRTR protokola Arhuske konvencije u Republici Srbiji.
Podaci za PRTR se, u principu, prikupljaju iz tačkastih izvora zagađivanja, fabričkih postrojenja, ali i iz difuznih (linijskih i površinskih) izvora, kao što su poljoprivredne operacije i transport. Ovo uključuje informacije o ispuštanjima u vazduh, vodu i zemljište, kao i transport otpada na organizovana odlagališta. Osnovna karakteristika PRTR je da se prikazuju informacije o tačno definisanim hemijskim materijama, kao što su benzen ili živa, ali ne šire kategorije polutanata, kao što su VOC, GHG gasovi ili teški metali. Pored toga, PRTR podrazumeva periodičnost prikupljanja informacije, čime se omogućuje prostorna i vremenska analiza distribucije zagađujućih materija. Korišćenjem precizno definisanih identifikatora za zagađujuće materije, postrojenja i druge izvore moguće je prikupljanje podataka, njihovo poredjenje i agregacija, kao i automatska obrada dobijenih informacija.
Vrlo značajna karakteristika PRTR protokola je javnost podataka i informacija, koje moraju biti dostupne svim zainteresovanim stranama. Ovo zahteva da shema PRTR bude sveobuhvatna i lako razumljiva. Aktivnom diseminacijom prikupljenih podataka uvećava se svest zaposlenih i lokalnih samouprava o potencijalnom  hemijskom riziku sa krajnjim ciljem povećanja nivoa zaštite na radu i zaštite životne sredine na nekom prostoru.
PRTR može da posluži i kao osnova za promociju čistih tehnologija, prevencije zagađenja, kao i redukcije rizika vezanih za hemijski hazard. U cilju utvrđivanja postojećeg stanja institucionalnih, zakonodavno-pravnih, tehničkih i ljudskih potreba u Republici Srbiji za uspešnu implementaciju i održavanje PRTR sistema, urađena je ova analiza. Izveštaj je podeljen na 9 poglavlja i obuhvata:

1.    Zakonodavno-pravni i institucionalni okvir zaštite životne sredine u Republici Srbiji vezan za uspostavljanje Integralnog katastra zagađivača i implementaciju PRTR Protokola
2.    Analizu međunarodnih i regionalnih ugovora i zakonske regulative EU značajnih za uspostavljanje Integralnog katastra zagađivača i implementaciju PRTR protokola
3.    Postojeći nivo informacija u Republici Srbiji iz Aneksa 2. i 3.
4.    Predlog odgovarajućeg institucionalnog i zakonskog okvira u Republici Srbiji u cilju implementacije PRTR protokola
5.    Procenu potreba i izvora finansiranja implementacije i održavanja PRTR sistema u Republici Srbiji
6.    Zaključci
7.    Izvršni izveštaj
8.    Održavanje radionice ili okruglog stola sa najznačajnijim stakeholderima
9.    Razvoj baza podataka za nacionalni PRTR sistem u Republici Srbiji. S obzirom da se u domaćoj važećoj zakonskoj regulativi spominje izraz Integralni katastar zagađivača koji se u literaturi često povezuje sa PRTR protokolom, važno je na početku prikazati razliku između ova dva registra. Integralni katastar zagađivača je registar sistematizovanih informacija i podataka o zagađivačima medijuma životne sredine sa podacima o njihovoj lokaciji, proizvodnim procesima, karakteristikama, materijalnim bilansima na ulazima i izlazima sirovina, poluproizvoda i proizvoda, postrojenjima za prečišćavanje, tokovima otpada i zagađujućih materija i mestu njihovog ispuštanja, tretmana i odlaganja. PRTR je katalog ili registar ispuštanja i prenosa potencijalno opasnih hemikalija i uključuje informacije o njihovoj prirodi i količinama. Iz ovog se jasno mogu uočiti sličnosti i razlike između ova dva registra, ali je sigurno da Integralni katastar zagađivača predstavlja znatno širu bazu podataka i informacija od PRTR sistema. U izveštaju će se najčešće koristiti termin registar, a iznimno oba termina, s tim da se PRTR sistem smatra sastavnim delom Integralnog katastra zagađivača.

 

 

 

1. POJAM EKLOGIJE. SAVREMENE TEORIJE I PROPISI O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE
Ekologija proučava odnose između živih organizama (biljaka i životinja) i životnih zajednica prema uslovima spoljašnje sredine, kao i uzajamne odnose živih bića.
Ime ekologija potiče od grčkih reči “oikos” (dom, stanište) i “logos” (znanje, učenje, nauka), što sugeriše da je ekologija nauka o domaćinstvu (ekonomiji) živih bića. Termin ekologija uveo je još 1869. godine nemački zoolog Ernst Haeckel, mada je govorio samo o odnosima životinja i sredine, dok je kasnije pojam proširen i na biljke. Uobičajeno je da se, pre svega radi lakšeg proučavanja, ekologija podeli na dve discipline:

  •  fitoekologija – ekologija biljaka
  •  zooekologija – ekologija životinja

Posebna disciplina – biogeografija – bliska je ekologiji i proučava zakonitosti rasprostranjenja biljnih i životinjskih vrsta na zemlji i njihov istorijski razvoj, a može se takođe podeliti na discipline:

  •  fitogeografija – proučava biljne
  •  zoogeografija – proučava živiotinjske organizme.

Imajući u vidu da je rasprostaranjenje organizama najvećim delom rezultat delovanja sadašnjih i nekadašnjih ekoloških faktora, jasno je da se biogeografija mora oslanjati na rezultate ekoloških istraživanja. Ekologija se, uslovno, može da podeli u dve discipline:

  •  autekologija (idioekologija) – koja proučava odnose jedinki prema sredini
  •  sinekologija – ispituje odnose grupa jedinki prema životnoj sredini.

Autekologija (ili analitička ekologija) ima analitički postupak u izučavanju ekoloških fenomena. Skoncentrisana je na ispitivanje odnosa jednike i uslova sredine u kojoj živi, tj. uticaja abiotičkih i biotičkih faktora. Na ovom nivou jasno su međusobno odvojene biljna i životinjska ekologija.
Sintetička ekologija, međutim, primenjuje sintetički pristup i obuhvata tri nivoa istraživanja. Osnovni nivo je ispitivanje populacija organizama tj. grupa jedinki iste vrste. Težište proučavanja više nisu jedinke već populacije kao integralne celine, pri čemu se ispituju struktura i dinamika populacija u odnosu na uslove u životnoj sredini. Sledeći nivo je ispitivanje životnih zajednica, tj. grupa populacija različitih vrsta i njihovih međusobnih odnosa. Sem toga ispituju se kompleksni uticaji sredine. Na ovom stupnju biljna i životinjska ekologija teško se mogu odvojiti jedna od druge. Završni stupanj sintetičke ekologije je proučavanje ekositsema kao jedinstva žive i nežive prirode. Ekosistem je glavni objekt sinekologije.
Živa bića u prirodi egzistiraju u okviru tzv. životnih zajednica, odnosno grupa biljaka i životinja nastanjenih na određenom staništu. Potrebno je istaći da to nije nasumičan skup različitih vrsta, već grupa međusobno usaglašenih jedinki, rezultat dugotrajne zajedničke evolucije i borbe za opstanak. Svaka vrsta, teorijski posmatrano, ima tendenciju da osvoji što više prostora i drugih resursa životne sredine. Kada se nađu zajedno, neminovno dolazi do kompeticije, tj. međusobne konkurencije kako između jedinki različitih, tako i među jedinkama istih vrsta. Istovremeno, postoje i takvi odnosi u kojima se vrste uzajamno dopunjuju i, može se reći, pomažu jedna drugoj. U krajnjoj liniji, vrste sa obostanim ili jednostranim koristima toliko su međusobno povezane, da nije preterano reći da uslov za opstanak pojedinačnih vrsta leži upravo u njihovom zajedničkom životu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari