Odlomak

Apstrakt:

Za razliku od elektronske trgovine čija najvažnija odlika je njena globalnost, intelektualna svojina ima izrazit teritorijalni karakter. Naime, zakoni kojima su regulisani intelektualna svojina, a naročito njeno sprovođenje su nacionalni zakoni i oni važe samo na teritoriji države koja ih je usvojila. Mada je do danas potpisan veliki broj međunarodnih ugovora i konvencija kojima su podstavljeni standardi u zaštiti i sprovo-đenju prava intelektualne svojine, sprovođenje ovih prava je vrše same države članice u skladu sa svojim nacionalnim propisima. Sve ovo izuzetno otežava nastojanja vlasnika intelektualne svojine da u okvirima odvijanja elektronske trgovine zaštite svoja prava. Jedno od rešenja koje se nameće bi bilo obezbeđivanje neke vrste nadnacionalnog sistema zaštite intelektualne svojine, ali prevashodno iz političkih razloga to u perspektivi nije moguće. Dve najvažnije međunarodne organizacije koje su aktivno uključene u pokušaje prevazilaženja aktuelnog stanja su Svetska trgovinska organizacija (WTO) i Svetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO).
Ključne reči: elektronska trgovina, intelektualna svojina, globalizacija

 

 

 

UVOD
Od ranih devedesetih godina dvadesetog veka Internet je postao svetski fenomen koji je uticao na svakodnevni život u mnogim oblastima. Dve oblasti gde se to posebno snažno osetilo su trgovina i intelektualna svojina. Imajući u vidu da je broj internet sajtova još pre nekoliko godina premašio broj od 50 miliona, a da se broj korisnika bliži cifri od 15% svetske populacije, kao i da više od trećine njih živi u zemljama u razvoju, jasno o kakvim potencijalima se ovde radi.
Istovremeno sa razvojem Interneta, naglo je napredovao i proces digitalizacije. Danas se u digitalnom obliku mogu naći knjige, muzička dela, naučne i stručne publikacije, filmovi i dr. Isto tako prikazi umetničkih dela najrazličitijih vrsta su digitalizovani i putem Interneta postali dostupni zainteresovanim korisnicima. Tako je proces digitalizacije znatno povećao vrstu i broj nematerijalnih dobara koja su se našla na trži-štu, što je imalo veliki uticaj na razvoj i širenje elektronske trgovine.

 

 

 

ELEKTRONSKA TRGOVINA – POJAM I KARAKTERISTIKE
Elektronska trgovina može se definisati kao promet informacijama, novcem, robama ili uslugama elektronskim putem. Pored ove, Svetska organizacija za intelektualnu svojinu (World Intellectual Property Organization, skr. WIPO) sa sedištem u Ženevi daje još i posebne definicije izraza “elektronska” i “trgovina” opisujući preciznije ovaj fenomen.
Tako se smatra da se izraz “elektronska” odnosi na globalnu strukturu kompjutera i telekomunikacionih tehnologija i mreža pomoću kojih se vrše obrada i prenos digitalizovanih podataka. Pri tome se ove mreže u načelu mogu svrstati u dve grupe: privatne mreže, kojima se elektronske transakcije obavljaju već više decenija, i otvorene mreže, kao što je Internet. Glavna razlika između ovih mreža je ta što se privatne mreže koriste za unapred određene svrhe i njima upravljaju samo određeni korisnici za svoje potrebe, dok su otvorene mreže praktično dostupne svim zainteresovanim korisnicima. Najbolji primer za to je Internet koji se veoma brzo razvio od naučne, odn. akademske mreže u mrežu koja povezuje korisnike iz celog sveta. Njegov multifunkcionalni karakter i niski troškovi korišćenja su osnov za razvoj elektronske trgovine.
U ovom kontekstu izraz “trgovina” treba shvatiti kao skup aktivnosti kao što su kupovina, prodaja, trgovina, reklamiranje i transakcije svih vrsta koje rezultiraju razmenom vrednosti između stranaka. I dalje naglo raste broj novih aktivnosti ovakvog tipa, tako da je danas moguće elektronskim putem učestvovati u aukcijama, dok je elektronsko bankarstvo u mnogim zemljama rutinska stvar, a i mnogi drugi finansijski servisi. Isto tako prodaja roba i usluga putem Interneta se procentualno približava klasičnoj u mnogim regionima. Ovo je dovelo do stvaranja novih odnosa između prodavaca, sa jedne strane, i potrošača, sa druge strane, uz drastični porast efikasnosti poslovanja, ali i smanjenje različitih vrsta troškova vezanih, npr. za proizvodnju, distribuciju, skladištenje, prodaju itd. Elektronska trgovina ima dve veoma važne karakteristike po kojima se razlikuje od klasične. Kao prvo, za elektronsku trgovinu je svojstven njen internacionalni karakter. Zbog toga znatan broj ponuda robe ili usloga na Internetu nije usmeren na određeno geografsko područje, već je praktično upućen svima. Druga važna karakteristika elektronske trgovine je njena tzv. horizontalna priroda, što znači da se fizičke manifestacije roba ili usloga, kao i fizička sredstva za njihovu distribuciju sve manje razlikuju, kao što je slučaj sa knjigama, filmovima, televizijom, radiom i dr. U ovom trenutku se još ne može odrediti do kojih se granica ovaj proces može razvijati, ali u svakom slučaju već je u punom zamahu. Sa jedne strane, za trgovinu čiji predmet su materijalna dobra, Internet predstavlja globalni sistem koji olakšava prodaju, mada se sama roba isporučije putem pošte ili nekog drugog servisa, odnosno u suštini klasičnim putem. Međutim, sa druge strane, za trgovinu čiji predmet su nematerijalna dobra, Internet predstavlja istovremeno i sistem preko koga je moguća takva dobra neposredno isporučiti naručiocu i to praktično trenutno. Tipične primere za to predstavljaju softver, muzika ili knjige u elektronskom obliku.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari