Elektronski sustav plaćanja

S A Ž E T A K
Zadatak je ovoga završnog rada pobliže upoznati pojam i oblike
elektroničkog plaćanja, posebice elektronički novac, koji pojavom internetske
mreže i elektroničkog poslovanja uopće sve više zamjenjuje konvencionalne
načine plaćanja.
Nakon definiranja pojma elektroničkog novca razmatrani su protokoli
plaćanja tim novcem, a zatim se pristupa analizi primjene elektroničkog novca u
praksi. Nadalje se upoznaje reguliranje elektroničkog plaćanja u Europskoj uniji, s
osvrtom na Smjernicu 2000/46/EC, te pitanja otkupljivosti elektroničkog novca u
zemljama Unije. Slijedi analiza odreñenih problema u razvoju elektroničkog novca:
od njegova nastanka, razlika u obilježjima različitih sustava e-novca u pojedinim
zemljama, transakcija e-novcem, te pitanja njegove prihvatljivosti. Na kraju
razmatra se primjena e-novca u Republici Hrvatskoj – počevši od zakonskog
okvira, stanja infrastrukture za poslovanje e-novcem, do perspektive pojave i
širenja e-novca u našoj zemlji.

UVOD
Nove tehnologije otvaraju brojne nove mogućnosti u svim područjima
ljudske aktivnosti, pa tako i u području financijskih transakcija. S razvojem
računalnih mreža mnogi su uočili veliku prednost automatizacije novčanih
transakcija. Umjesto putovanja na drugi kontinent radi kupnje nekog proizvoda,
sada je to moguće učiniti elektroničkim putem preko računalnih mreža. Jednako
tako, novčana se transakcija izmeñu dviju udaljenih banaka može na taj način
obaviti u svega nekoliko sekundi.
Povećanje udjela elektroničke trgovine u ukupnoj svjetskoj razmjeni
zahtijeva i prilagoñavanje sustava plaćanja posebnostima elektroničkog medija.
Problem transakcija plaćanja u elektroničkoj trgovini bio je podcijenjen iako ovakva
trgovina traži sigurne i jeftine sustave plaćanja. Meñutim, nezaustavljivo
povećavanje udjela elektroničke trgovine u svjetskoj razmjeni uvjetovalo je
stvaranje mnogobrojnih programa za osiguranje mehanizma elektroničkog
plaćanja, specifično kreiranog za elektroničke transakcije. Iako su elektroničko
plaćanje i njegova regulativa već nekoliko godina u primjeni, znanstveni interes za
posebnosti ovog sustava značajniji je tek posljednjih godina. Budući da poslovne
transakcije na elektroničkom mediju zahtijevaju i sustav plaćanja koji će koristiti
prednosti medija, bilo je nužno izgraditi i odgovarajuću pravnu regulativu. Usprkos
povećanju obujma transakcija na elektroničkom mediju zbog prednosti koje medij
donosi, plaćanje se i dalje pretežito obavljalo klasičnim instrumentima, svojstvenim
konzervativnim oblicima transakcija. Izdavanje elektroničkog novca ili operacije u
vezi s elektroničkim novcem, nisu obuhvaćeni uobičajenom regulativom
bankarskih poslova, budući da jednostavna operacija u vezi s elektroničkim
novcem ne predstavlja uzimanje depozita, pozajmljivanje ili financiranje. Izgradnja
pravne regulative za elektronička sredstva plaćanja utjecat će i na širenje njihove
primjene u poslovnoj praksi.
Sredstva plaćanja su novac, kao gotovina, papirnati novac i elektronički
novac, te novčani supstituti, čekovi, mjenice i kreditne kartice. U sustavu
elektroničkih sredstava plaćanja posebno treba istaknuti elektronički novac, s
obzirom na njegov očekivani utjecaj na razvoj elektroničke trgovine u svijetu.