Metod naucno istrazivackog rada sa primerom
Sadržaj
1 Prezentacija modela predmeta istraživanja u obliku sistema
3
2 Određivanje modelafunkcije cilja sa koordinatama vektora ulaza i izlaza
5
3 Definisanje višefaktornog plana eksperimenta istraživanja za određivanje
funkcije regresije primenom disperzione I regresione analize ,plan
eksperimenta 2³+3
8
4 Sistematizacija rezultata istraživanja u obliku stručnog rada
13
5 Literatura
20
1. PREZENTACIJA MODELA PREDMETA ISTRAŽIVANJA
U OBLIKU SISTEMA
Sistem je skup objekata sa relacijama i njihovim atributima.Grafička
prezentacija elementarnog sistema u obliku blok-dijagrama prikazano na slici 1.
{X} {Y}
S Y={X}· {S}
Slika 1Grafička prezentacija elementarnog sistema u obliku blok dijagrama
Dimezionalnost koordinata vektora {x} i {y} može biti različita ,a najčešće je
uslovljena složenožću structure sistema, oblikom veza elemenata sistema i njihovim
atributima kao i složenošću procesa kojim se ostvaruje transformacija ulaznih veličina
u izlazne veličine ili efekte sistema.
U najvećem broju slučajeva radi provere domena ulaza {x} i izlaza {y} koristi
se test funkcije kojima se određuje proctor i granične vrednosti ulaza i izlaza iz
sistema.
Eksperimentom se utvrđuje signifikantnost koordinata vektora ulaza {x} na
kordinate izlaza {y} a primenom odgovarajućih metoda-regresionih određuje se
analitička zavisnost-model kojim se upisuje stanje sistema.Eksperimentalna metoda
danas je široko primenjena u svim oblastima nauke.Razlog za ovo je složenost pojava
koje se odigravaju pod dejstvom velikog broja uticajnih faktora i faktora
poremećaja,pa su takvi eksperimenti poznati pod nazivom višefaktorni,tjvišefaktorni
metod istraživanja.
2

Kod stohastičko verovatnih sistema svakom stanju vektora ulaza, tj njegovim
koordinatama X
i
= X
i
(t) iz ograničene oblasti A može da odgovara bilo koje stanje
Y
i
= Y
i
(t) izlaza iz ograničene oblasti B sa odgovarajućim verovatnoćama
pojavljivanja. To znači ako je ulazno stanje x, onda je poznata verovatnoća da
elementarni sistem pređe iz predhodnog stanja P
k
u novo stanje P
k+1
. To istovremeno
znači da je poznata i verovatnoća pojavljivanja izlaznog stanja {y}.
Kod stahostičkih neodređenih sistema jednom stanju ulaza {x} iz ograničene
oblasti A odgovara bilo koje stanje izlaza iz ograničene oblasti.
Sistemski prikaz u istraživanju realnih sistema nastao je pre svega razvojem
teorije verovatnoće i matematičke statistike disperzione i regresione analize.
2. ODREĐIVANJE MODELA FUNKCIJE CILJA SA
KOORDINATAMA VEKTORA ULAZA I IZLAZA
Posmatranjem determinističkog elementarnog sistema slika 3. sa više
koordinata X
i
vektor ulaza {x} i sa više koordinata Y
i
vektora izlaza {y}.
Potrebno je sa slike 2. odrediti ponašanje elementarnog sistema, što znači da je
potrebno odrediti operator (prenos) K.
{X} {Y}
X
1
;X
1
+∆X
1
E
Y
1
;Y
1
+∆Y
1
X
2
;X
2
+∆X
2
K Y
2
;Y
2
+∆Y
2
X
m
;X
m
+∆X
m
Y
m
;Y
m
+∆Y
m
Slika 3. ponašanje elementarnog sistema
Ako se usvoje pretpostavke:
4
• Postojanje linearne zavisnosti između promena koordinata
X
i
i Y
i
• Sve koordinate X
i
vektora ulaza {x} su nezavisne, žto znači
da promena vrednosti jedne koordinate X
i
ne utiče na vrednost i na promene ostalih
koordinata X
i
vektora ulaza.
U najopštijem slučaju pretpostavimo da promena jedne ulazne koordinate X
i
prouzrokuje promene svih koordinata Y
i
vektora izlaza {Y}.
Za određivanje promene izlaznih koordinata Y
i
usled promene jedne
coordinate X
i
vektora ulaza {x}, odredimo stanja vektora:Vektor ulaza {x}
{X}=
(i=1,2.......m); {Y}=
(j=1,2…….n)
Promenom samo jedne kordinate X
i
, vector ulaza {x} je oblika:
{x }=
, odnosno vektor izlaza {Y}=
Intezitet parcijalnih promena izlaznih koordinata y
i
je oblika:
a =
; a =
………..a =
Sistem diferencijalnih jednačina u matričnom obliku se može pisati:
{Δy}=
; {k}=
{Δx}=
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti